Ante Tesla, legenda zadarske klapske pisme, kako ga je predstavio Umbero Piasevoli u "Điru po Kalelargi", otvorio nam je dušu i pričao o toj posebnoj i za Dalmaciju karakterističnoj vrsti pjevanja koja je jedna od najstarijih tradicija vezanih uz naše podneblje.
Tko bi rekao da je dječački zaigran i nasmijan, vitalni 86. godišnji Ante Tesla imao djetinstvo od kojeg na tren zastanete pa se dobro zamislite. Rano je naime ostao bez oba roditelja, iz Slivnice je odvezen put raznoraznih domova za siročad duž obale, dječake bi kako nam je prepričao, odvodili u Preko dok mu je sestra upućena u Bol na Braču i praktički su ih maloljetne razdvojili. Nema gdje nije bio i gdje nije pohađao škole na tim putešesvijama.
Premda sa sestrom nije odrastao ponovno ju sreo dok je boravio u Kotarskom domu a ona u Žutoj kući na Kolovarama gdje je bio smješten ženski dom.
- Moja ekipa i ja smo nabijali smo limenke po cesti prolazeći kraj Žute kuće kada se na prozoru pojavila Kata iz Posedarja. Pitala je imam li sestru. Odgovorio sam potvrdno a ona je pokazala rukom da se nalazi baš u kući iz koje se javila. Tako su nam se putovi ponovno sreli. – domeće ne baš sretnu priču sa sretnim završetkom.
Ono čega se iz doma sjeća bila je dobra volja i briga voditelja i učitelja
- Nitko od nas nije završio na ulici niti je krenuo lošim putem a kakva je inače vladala percepcija o domašima. Ovisno o našim talentima bili smo svrstani u sekcije pa je iz naših redova stasao Mile Grgas kipar, Frane Radas akademski slikar. Mene je zanimalo crtanje pa sam znao i zaraditi na jednoj mojoj ruži u tuš tehnici
ENO NAZIRE SE KLAPA ISPO' VOLTA
Kako od slikanja nije bilo kruha, barem ne u ovima krajevima, život ga je odveo u trgovački posao a konačnu strast i entuzijazam pronašao je u klapskoj pjesmi. Ispočetka se nisu pjevale dalmatinske pjesme već samo meksičke i talijanske uspješnice. Glazba mu je bila zapisana u genetici a Ante kao samouk pjevač bio je po potrebi bas i bariton, kako bi se namjestilo po potrebi.
- Mogu hvatati falset prvi i drugi, mogu baritona, basa ali i kontraša.-
Ante Tesla suosnivač je klape Bokanjac. Dok je već bio duboko u glazbi znao bi u Bokanjcu na zidiću djeci imitirati domaće životinje i tako ih zabavljao a onda ga je primjetio Berto Mrkić, bokanjački bas koji mu je predložio da osnuju klapu Bokanjac. Vremenom se otvorila i nova prilika za pjevanje u klapi Zadar od koje je došao poziv za suradnju jer je s glazbom mogao puno toga. Producent Nenad Vilović uputio je poziv a Ante prihvatio i tako je nastala „Šumi more“, prva LP ploča u Zadru.
Onda je stigao i četverogodišnji angažman u klapi Maraska no zbog tehničkih razloga nije opstalo dugo. Život sa neočekivanim obratima doveo ga je do Bepa Matešića koji je taman izlazio iz klape Zadar i takovje pao dogovor da osnuju Zadarske kantadure. Pratili su Tomislava Ivčića na nastupima, u spotovima i u koncertima u Lisinskom.
Fotografije koje naš gost nosi sa sobom svjedoče o uzdanicama povijesti zadarske klape, Rudiju Martinovu, Šimetu Kevriću, Josi Špralji, kojih više nema.Iako je napustio klapsko pjevanje sa Kantadurima kao zadnjoj stavci u profesionalnom radu, Tesla i dalje pjeva jer bez glazbe kaže, ne može.
- Ja spavam i sanjam da sviram i pjevam. I noću to radim pa me žena pita što radim. A pjevam ti pod prozorom - dodajući da ju je pjevanjem pod prozorom i osvajao.
KLAPSKE DOGODOVŠTINE I GDJE SE NAJBOLJE PJEVA
Trubadruski stil mu je je bio omiljena disciplina.
- Znali smo kasno navečer u ljetnu večer tiho pjevati a to se najjače čulo. Milicija je išla iza nas i turistima koji su nailazili pokazivala motama da ne plješću. Onda bi pjevali po portunima. U Crkvi na Bledu smo pjevali zbog sjajne akustike. Za nagradu smo dobili viljajmovku koja je bila za prste polizati jer smo oduševili Slovenca koji je održavao Ckrvu. -
Nekada se pjevalo naveliko po ulicama pa bi se nedjeljom nakon mise u Sv. Stošiji krenulo a nastavilo niz Kalelargu. Od najboljih mjesta za klapsku pismu ističe crkve
- Tamo je akustika najbolja. Nema eha ali je sve bogato zvukom da možeš note rezati – otkriva tajne koje svi glazbenici jako dobro znaju.
Od Zadra nekada najviše mu nedostaje riva koju je opjevao i Duško Nonković Bućo, nekadašnji mu kolega iz klape Maraska. Riva je bila omiljeno mjesto sastajanja.
- Jugo bi nam dobro pasalo, jedna klapa bi dolazila sa vrha rive a druga sa mjesta Sveučilišta i spojili bi se na sredini. Špiro Brusina je bio naš najvjerniji slušatelj - duhovito će o simbolu zadarskog Sveučilišta koji je klapskog ushita ostao nepomičan.
Za kraj, Ante Tesla poručuje mladima da poštuju i slušaju starije jer je mudrost i uskustvo utkano u njihove godine neprocjenjiva.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.