U Morskim ćakulama o tehnikama varanja

U prošlim smo Morskim ćakulama pričali o spinningu i varalicama i time otvorili temu koja je gabaritima šira od naših i vaših Morskih ćakula. Tako smo zapravo stigli samo definirati da je poznavanje varalica od ključnog značaja i pojasniti što su wobbleri i što sve možemo s njima loviti i uloviti. No varalica ima puno više za što su potrebna očito dodatna pojašnjenja.

Tako odmah iza wobblera idu popperi. To su varalice izuzetno velike plovnosti tako da ih je praktički nemoguće potopiti. U principu su ribolikog izgleda, no ne nužno i pravilnog. Dapače, nepravilna zadebljanja ili uleknuća duž tijela ovim varalicama daju specifičnu akciju. Ono što je zajedničko svim popperima bez obzira na veličinu ili oblik su 'usta' varalice. Naime, svi popperi s prednje strane imaju zaravnanje ili konkavno udubljenje u čijem se središtu nalazi alka za spoj sa strunom.

Ta su 'usta' kod većine modela predimenzionirana kako bi varalica što lakše ispunila svoj osnovni zadatak - prskanje po površini. Popperi se nakon izbačaja skokovito povlače tako da u povlačenju naprave što je moguće više buke i prskanja koje je za sve površinske predatore posebna provokacija. Pojedini su modeli ispod spojnog oka opremljeni i malim propelerom kako bi prskanje u povlačenju bilo jače i intenzivnije, dok neki modeli imaju i provrte koji vode od usta prema škržnim zaklopcima. Kroz te se kanale u povlačenju provlače mjehurići zraka koji u tragu varalice ostavljaju mjehurast, ali i zvučni, zviždeći trag.

Premda se popperom se mogu loviti i lice, feluni, brancini i krupnija plava riba poput palamida, luceva pa i tuna, popper se najčešće koristi za lov strijelki. Zare su također plivajuće varalice, jednako lovne i danju i noću, pogotovo u toplijem dijelu godine. Namijenjene su prvenstveno površinskom varaličarenju i premda relativno male, duge najčešće tek 5 do 8 centimetara, uz dobro izbalansiran pribor mogu postići domet i do 50 metara. Idealno ih je voditi tehnikom walk the dog, odnosno cik-cak putanjom o čemu je već napisano jako puno tekstova i ispričano puno priča. Teško je reći da li su zara varalice zaslužne za postanak ove tehnike ili je razvoj ove tehnike rezultirao nastankom ovih varalica.

Iako su zamišljene kao isključivo površinske varalice, neki modeli, u prvom redu svojim dimenzijama i plovnošću, malo odstupaju od uobičajenog. Tako zahvaljujući posebno podijeljenom balansu, neki modeli mogu u povlačenju plitko uroniti dok se, premda rijetko, samo kod pojedinih proizvođača, mogu naći i suspending ili slow sinking verzije. Ove su varalice općenito vrlo provokativne za sve velike predatore koji love na površini, ponajprije za brancine i strijelke.

Silikonske su varalice, kako im i naziv govori, izrađene od silikona, pri čemu nikako nije riječ o običnom silikonu. Silikon koji se rabi za izradu ovih varalica ima vrlo nestabilnu strukturu. Kod takvog silikona proces polimerizacije nije doveden do kraja pa neke veze na molekularnoj razini ostaju slobodne i nakon formiranja konačnog oblika varalice. Zahvaljujući tom 'nedostatku' ovaj materijal ostaje izuzetno podatan i mekan, što u konačnici rezultira savršenom simulacijom žive ribe, raka ili glavonošca. Bez obzira na konačan oblik, varalica izrađena od ovakvog silikona na svaki pomak strune ili kurenta drhti, vibrira i pomiče se baš poput kakvog živog organizma. Takva varalica u povlačenju izuzetno vjerno simulira kretanje žive ribe, dok u trenutku zastoja u polaganom slobodnom propadanju prema dnu također drhturi i treperi baš poput ošamućene i za bijeg nesposobne ribe.

Oblici silikonskih varalica su brojni, od realističnih imitacija do apstraktnih modela s različitim repnim završetcima, a u zavisnosti od otežanja mogu se kao neotežane koristiti u površinskom lovu u samom vodenom filmu ili pak kao varalice namijenjen za lov na dnu u kom slučaju imaju integrirano olovno otežanje kakav je slučaj s vrlo popularnim SavageGear Octopusom. A ukoliko im u meko tijelo ubrizgamo mjehuriće zraka mogu se pretvoriti u potpuno plivajuće varalice.

I što se riba tiče, silikonci love doslovno sve. Jerk varalice su temeljno namijenjene dalekim izbačajima i dinamičnom lovu skokovitim trzanjem po kojem čemu su i dobile ime. Uron ne ostvaruju pomoću stabilizatora kao wobbleri već zaravnanjem na čeonoj strani varalice. U zavisnosti od mjesta na kojem se nalazi spojna alkica, ove će varalice imati različitu dubinu i brzinu urona. Većina izvornih jerk varalica ima pravolinijsku akciju, no suvremene inačice, konstrukcijski dotjerane, pod morem vrlo izazovno plešu. Tako primjerice, verzije koje imaju spojnu alkicu postavljenu na prvoj trećini tijela prilikom povlačenja teturaju isključivo stražnjim dijelom dok verzije koje spojnu alku imaju na samom vrhu varalice u povlačenju teturaju i glavom i repom.

Premda su izvorno zamišljene kao krupne i velike pučinske varalice tzv, runneri, na tržištu su sve brojniji modeli manjih dimenzija, teški 30 do 50 grama, namijenjeni isključivo obalnom varaličarenju. Takvi manji modeli uranjaju 30 do 50 centimetara uz malu bočnu amplitudu, što je idealno za lov lica i palamida. Baš kao wobbleri, i jerkovi se, s obzirom na plovnost, proizvode u klasične tri verzije - plivajućoj, neutralnoj i tonućoj s tim da ova posljednja ima dvije podverzije, sporotonuću i brzotonuću. Jigovi namijenjeni shore jigging tehnici su vrlo lovni, naravno, ako se lovi u pravo vrijeme ne pravom mjestu.

Ove varalice nisu komplicirane izvedbe.

Sastoje se od ribolikog metalnog tijela s dvije integrirane alkice smještene na krajevima varalice. Zavisno od proizvođača i njegove maštovitosti različito su obojane, najčešće holografskim tehnikama. Na prednjoj su strani koja se vezuje za predvez najčešće nalijepljene i oči kako bi simulacija ribe bila što vjernija, dok je na stražnjoj alki preko split ringa postavljena trokuka ili jednokuka udica, veličinom primjerena veličini varalice. Katkad se na gornju alku postavlja assist hook montaža kao i kod klasičnog vertical jigginga, čime se dodatno povećavaju šanse za kačenje ribe. Naravno, pritom treba paziti na veličinu udica kako se ne bi poremetilo vođenje i željena i očekivana akcija varalice.

Veličinu i težinu varalice treba prilagoditi daljini izbačaja i dubini, te očekivanoj lovini. Ukoliko su nam cilj, šaruni, pauci i pirge, tada ćemo raditi s najmanjim i najlakšim jigovima do 20 grama težine koje ćemo lako voditi usred mora ili neposredno iznad dna, no ukoliko su na meti velike palamide, tada se ni sa stogramskim varalicama ne može pogriješiti. A ako lovimo sa legendarnih Konavoskih stijena katkad su i 200 gramski modeli sasvim primjereni. U prosjeku se ipak najčešće lovi s jigovima težine između 30 i 60 grama.

Žlice su metalne varalice koje ime duguju svom obliku. Mnoštvo je varijacija pod ovim nazivom, ali im je svima zajednički žličasti oblik i rotacija varalice oko svoje osi tijekom povlačenja. U zavisnosti od težine, možemo razlikovati ultralagane, lagane i teške žlice. Ove su varalice u morskom obalnom varaličarenju nepravedno zapostavljene jer su izvrsne za lov brzih predatora, u prvom redu plave ribe poput luceva i palamida.

A leptiri su varalice temeljno namijenjene lovu na brzim rječicama i potocima, a naziv su dobile po zakrilcu koje se tijekom povlačenja brzo okreće oko žičane osnove na čijem se kraju nalazi udica, najčešće trokuka. Na moru imaju primjenu u lovu brze plave ribe, ali i svih ostalih brzih predatora. Kreacije i veličine su brojne, pri čemu se otežanja koja se inače nalaze na žičanoj osnovi razlikuju i variraju od modela do modela. Optimum daju u brzom povlačenju. Kod sporijeg povlačenja rotacija zakrilca izostaje čime i varalica drastično gubi na lovnosti.

Inače se leptiri vode s visoko podignutim štapom, tako da pločica ide neposredno ispod površine kako bi mreškala more u povlačenju. Napadi na ove varalice su uvijek eksplozivni pa da s njima uzbuđenja ne nedostaje. U principu se nakon izbačaja varalice u lovnu zonu pokretima štapa varalici pokušava udahnuti život te je predatorima predstaviti kao potencijalni lako dohvatljiv plijen. Rolom se u principu sakuplja samo višak strune, a samo u iznimnim situacijama se i animira varalica.

Dakle dolaskom na teren je ponajprije potrebno pretražiti lovno područje i ustanoviti što se tu uopće može uloviti. Naravno, takvo je razmišljanje neophodno na novim terenima jer je pretpostavka da na terenima na koje ciljano idemo na određenu lovinu, dolazimo ipak pripremljeni s određenim priborom i tehnikom. Važno je znati da će u ovim još uvijek toplim danima većina predatora bolje odreagirati na brže povlačenje dok će ti isti predatori zimi zahtijevati malo sporiju dinamiku.

U površinskom ribolovu varalicu bi trebalo povlačiti uz češće i kraće promjene brzine i pravca i to pogotovo ako se lovi u uvjetima loše vidljivosti, u mutnom moru ili po noći, kada upravo zbog takvog načina vođenja varalica postaje uočljivija. A ukoliko se lovi u bistrom moru po vedrom vremenu varalicu treba voditi nešto brže i bez zastoja tako da riba nema vremena promotriti varalicu i otkriti podvalu. U principu se u površinskom sloju koriste svi tipova varalica osim teških jigova i velikih dubokoronećih wobblera. Žlice i leptiri se koriste samo u slučajevima kada je potreban daleki izbačaj i nešto brže vođenje i to samo za brze lovce poput strijelki, palamida ili luceva.

Za ribolov u srednjem sloju mora ili pri dnu najprimjereniji su silikonci opterećeni bilo dodanim ili integralnim otežanjem te jigovi. Naravno, ove varalice tonu nezaustavljivo prema dnu, a budući da ih većina ima više od jedne udice, mogućnost zadjeva je jako velika.

A ukoliko je dno čisto tada se varalice mogu voditi tako da se minimalno odižu od dna te se puštaju da što bučnije padnu natrag na dno. Naravno, da bi to funkcioniralo potrebno je nakon izbačaja osjetiti trenutak kada varalica dotakne dno. To se detektira ili preko štapa koji će prenijeti trenutak dodira ili pak naglim opuštanjem strune, što je pouzdan znak za početak povlačenja varalice. Vođenje se u tom slučaju počinje s visoko podignutim štapom koji se nakon što dosegne najvišu točku spušta prema površini. Ta najviša točka nije uistinu najviša jer u takvom povlačenju uvijek treba ostaviti dovoljno prostora za kontru ukoliko dođe do napada upravo na toj 'najvišoj' točki.

Ovo naravno, nije sve i zapravo je tek mali dio onoga što bi spinner trebao znati, no možda pomogne početnicima ili onima manje vještima da na obali ne izgledaju baš kao drvosječe, da im možda sačuva koji euro više kad budu kupovali varalice, te da im u konačnici omogući da na kraju i ulove poneku ribu za pamćenje.