Za cara i njegovu svitu

Ovaj kratki period koji je pred nama je za većinu strastvenih panulaša vrhunac panulaške sezone. Gužve na moru više nema, riba je gladna, a vremenski uvjeti još uvijek podnošljivi. Sve se odvija nekako lagano i mirno, a opet dovoljno uzbudljivo i dinamično. S barkom u neprestanom pokretu prateći kurente i izmjene dubine, ribolovac neprestano iščekuje siloviti udarac ribe što je, mora se priznati, uvijek, izniman doživljaj. U tom iščekivanju katkada prođe i cijeli dan, no kada dođe do udarca ribolovac mora biti spreman sve što slijedi odraditi rutiniranom uigranošću, bez obzira na zamor i ukočenost.

Naravno, glavni je alat teška panula.

Tumačenja zbog kojih se teška panula naziva teškom su brojna, no ne možemo pogriješiti ako kažemo da svoj naziv ovakav oblik panule duguje kako prosječnoj veličini lovine tako i ukupnom olovnom otežanju koje nerijetko prelazi kilogram težine. Temeljna lovina teške panule je u prvom redu zubatac, a odmah za njim gof, pagar, zubatac krunaš i kirnja. 

Naravno, na ovakvu se panulu može uloviti još cijeli niz drugih vrsta poput pauka, podlanica, škrpina pa i arbuna ili smokvi, ali su to ipak sporadični i nenamjerni, usputni ulovi. Prosječna brzina kojom se povlači teška panula se kreće od 1,5 do 2,2 milje, iznimno do 3 kada je u pitanju ciljani lov gofa. Naravno, u povlačenju uvijek treba računati s vjetrom i kurentom, te po potrebi dodavati ili oduzimati gas, sve u zavisnosti od smjera i jačine vjetra ili kurenta. U zavisnosti od dijela Jadrana, odnosno konfiguracije terena, teška se panula povlači na različitim dubinama.

Na Sjevernom i Srednjem Jadranu se najčešće povlači rubom litoralnog spusta oko otoka ili brakova na dubini na kojoj se nalazi i termoklin, linija koja razdvaja topliji i hladniji dio mora, a koja se na suvremenijim elektronskim uređajima jasno može vidjeti. Na Južnom se pak Jadranu najčešće povlači po dnu na sjecištima kurenata, na prijelazima iz muljevitog u kamenito dno ili pak oko brakova i olupina. Ovako velika razlika u pristupu je uvjetovana prvenstveno konfiguracijom terena i fluktuiranjem ribljeg stoka. 

Naime, u kanalskim morima riba uspješno pronalazi i hranu i zaklon u spomenutom litoralnom spustu katkad i na desetak metara dubine, dok se na južnom Jadranu, u nedostatku takvih zaklona riba povlači u dublje more i preko 120 metara dubine, tražeći hranu i sigurnost oko spomenutih olupina, brakova te oko prijelaza u dno različitog sastava. Takvom ponašanju svakako pridonosi i blizina Otranta koji omogućuje bogatu cirkulaciju sitne ribe iz Mediterana koja je temeljna hrana predatora.

Panula se uvijek može kupiti, ali se može i doma izraditi tim više što sama konstrukcija teške panule nije komplicirana. Osnovna je struna uglavnom milimetarska, a predvez dužine od 12 do 15 metara 0,70 milimetarski. Pojedini panulaši udvostručuju predvez čime smanjuju rizik gubitka lovine što je praktično kada je u pitanju zubatac, no budući da je gof osjetljiviji na promjer i vidljivost strune, takav je predvez u lovu na gofa ozbiljna prepreka.

Puno je praktičnije korištenje kevlara ili nekog drugog srodnog materijala otpornog na abraziju što se u posljednje vrijeme sve češće koristi kao kvalitetno rješenje. Teška se panula može povlačiti iz ruke i pomoću štapa što zapravo uvjetuje način na koji se panula otežava. Budući da fiksne olovnice ne mogu proći kroz provodnike štapa, otežanje je montažno što znači da se lako može odvojiti od osnove nakon čega ribolovac ostaje u neposrednom kontaktu s lovinom.

Kakva su otežanja za panulaše

Od takvih su otežanja najčešća dva - downrigger i gvardijan.      

Downrigger je zapravo sklop sastavljen od nosača s koloturnikom koji je učvršćen za bok broda, olovne kugle odgovarajuće težine te štipaljke. Olovna kugla downriggera se pomoću zasebne uzice spušta na dubinu na kojoj     

 namjeravamo loviti, a u štipaljku montiranu na struni downriggera umeće se osnovna struna. U trenutku ribljeg poteza struna se naprosto izvuče iz štipaljke omogućujući neposredan kontakt između ribolovca i ribe.

     

 Gvardijan ili olovo čuvar je olovno otežanje uglavnom oblika banane ili suze, često sa stabilizatorom koji sprječava sukanje i rotaciju oko vlastite osi. Uvijek se postavlja na zasebnom komadu strune dužine od 1,5 do 3 metra pri          

čemu se na jednom kraju nalazi olovnica, a na drugom kopča kojom se gvardijan kači na osnovnu strunu. Prilikom izvlačenja se gvardijan kratkim potezom jednostavno skida s osnove nakon čega slijedi standardno izvlačenje ribe      

na palubu.

Na ravnim dnima koja dozvoljavaju provlačenje predveza neposredno iznad dna, vrlo je lovan sistem s gvardijanom smještenim na kraju osnovne strune koji tada ima još jednu ulogu.

Predvez dug od 10 do 12 metara s osnovom se spaja metar do metar i pol iznad gvardijana, najčešće preko trostranog zogulina.

 Kod ovako konstruiranog sistema gvardijan se cijelo vrijeme vuče po dnu dok se lignja ili sipa na kraju 

predveza polako vuku u zvučnom i zamućenom tragu što ga gvardijan u svom povlačenju stvara. Naravno, ovakav je način lova moguć isključivo na dubokim ravnim terenima bez zadjeva kakvi su česti na Južnom Jadranu.

Na plićim terenima je puno praktičnije koristiti klasičan sistem s odvojenim gvardijanom. Za razliku od koncentriranog olovnog otežanja koje se koristi u ribolovu pomoću štapa, u tradicionalnom panulanju iz ruke najčešće se lovi klasičnom viškom panulom. To je panula naoružana fiksnim olovnicama standardnog broja i težine ili s nešto više olovnica kada po potrebi može imati i dodatno otežanje poput klasičnog gvardijana koji osim što panulu potapa na željenu dubinu ima i ulogu detektora zapreka. Puno se štapova može koristiti za lov teškom panulom. 

U principu, glavne bi odlike takvog štapa trebale biti izrazita snaga i žilavost zahvaljujući kojima blank može podnijeti sva naprezanja tijekom lova, udarca ribe i zamaranja lovine. Većina se panulaša koristi teškim štapovima koji konstrukcijom često graniče sa štapovima namijenjenima big game fishingu. Ipak, u posljednje su vrijeme sve više u upotrebi suvremeni jiggerski modeli koji svojim performansama i oznakama tipa 'no limit' ruše dosadašnje granice određene libražom ili gramažom. Nažalost, u ovoj paleti štapova cjenovni razred u pravilu prati i kvalitativni. 

Dobar štap za panulu treba biti dovoljno jak da može izdržati opterećenje ulovljene ribe, dovoljno mekan da može amortizirati iznenadne pokušaje bijega i dovoljno lagan da ribolovcu ne stvara opterećenje prilikom zamaranja. Akcija štapa namijenjenog teškoj panuli ne bi trebala biti ispod 20 libri, a preporučena dužina se kreće u rasponu od 1,65 – 2 metra. Naravno, kada govorimo o akciji od 20 libri tada govorimo o posljednjoj generaciji štapova kakvi su primjerice Articovi jigg ili trolling štapovi kod kojih granica libraže nipošto nije jedina granica. Ova najnovija generacija nesalomljivih štapova s lakoćom podnosi naprezanja pod kojima bi štapovi starije generacije, a trostruko veće libraže pukli kao da su od stakla.

Među rolama, ukoliko su prvi izbor stacionarne role, treba birati isključivo velike modele, snažnog prijenosa i pouzdane robusne kočnice, od kojih su na prvom mjestu najsuvremeniji jiggerski modeli poput Shimanovih Stella ili Pennovih Battle ili Conflict modela. I premda stacionarke imaju svoje poklonike, u praksi su sve više zastupljeni multiplikatori, također posljednje generacije kod kojih su prijenosni mehanizam i kočnica izuzetno jaki i pouzdani dok su gabaritima često tek neznatno veći ili pak jednako veliki kao malo veće stacionarne role.

Razlog ulaska takvih malih multiplikatora u 'lovno područje velikih riba' u prvom redu možemo zahvaliti suvremenim upredenicama koje su izuzetno velike nosivosti u odnosu na dijametar. Naime, ne tako davno, ako se željelo nadmetati s tunama, birali su se multiplikatori isključivo velikih dimenzija prvenstveno zbog potrebnog kapaciteta jer ni na jedan drugi stroj nije moglo stati nekoliko stotina najlonskog monofila promjera jedan milimetar. Smanjivanjem promjera osnovne strune potrebe za multiplikatorima velikih gabarita jednostavno više nema tako da su u igri puno manji alati, poput primjerice Jigging Master multiplikatora s kojim se ulazi u beskompromisni ribolov u kojem lovina nema nikakve šanse. 

Oči u oči sa kapitalcem

Od ostale opreme bez koje se teškoj panuli ne bi trebalo uopće prilaziti, svakako treba spomenuti borbeni pojas koji je, pogotovo kada su u pitanju veće dubine i kapitalni primjerci, od velike pomoći. S njim su ruke manje opterećene, dok je zamor cijelog tijela znatno manji zbog čega su i moguće greške u zamaranju ribe svedene na minimum.

Iako se tehnički gledano u teškoj panuli mogu povlačiti i varalice to se rijetko kada radi. Najlovnija ješka je u pravilu živa ješka, lignja ili iglica, montirane na najjednostavniji način. Osim iglice i lignje mogu se koristiti i druge ribe od kojih se najčešće povlače, cipal, lokarda i ušata. Ukoliko se ipak koristi varalica, tada je važno napomenuti da u procjenu dubine panulanja svakako valja ukalkulirati i dubinu urona varalice koja je kod svakog ozbiljnijeg proizvođača istaknuta na pakiranju varalice.

Premda većina vrsta koje se nalaze na meti kada se povlači teška panula nisu posebno osjetljive na debljinu i vidljivost strune, završni dio predveza bi trebao biti fluorokarbonski čime se šanse za ulov ipak znatno povećavaju. Montaža udica na predvezu za tešku panulu se ne razlikuje bitnije od ostalih montaža za panulu kada je u pitanju živa ješka. Premda pojedini panulaši koriste predveze u kojima su sve udice fiksne pri čemu ih vezuju na licu mjesta ili imaju nekoliko vezanih predveza s udicama na različitim pozicijama čime izbjegavaju neželjeno proklizavanje klizne udice, najčešće se ipak koristi sistem sa krajnjom fiksnom i jednom do dvije klizne udice.

No kod montaže kliznih udica, ponekad se dogodi da te udice u trenutku udarca kliznu do posljednje udice i na svom kliznom putu oštete najlon ili čak istisnu donju udicu iz ribljih usta. To se lako može izbjeći ako se prije vezivanja vrat udice omota jednim tankim slojem izolir trake koji će pouzdano sačuvati najlon od habanja i spriječiti neželjeno proklizavanje. Činjenica je da je teška panula zahtjevna ribolova disciplina koja objedinjuje nekoliko vrlo usko vezanih područja zbog čega se teškom panulom u pravilu i ne bave početnici. Ipak, bez obzira na zahtjevnost tehnike ne treba dozvoliti da početničko neiskustvo i prvi eventualni promašaji rezultiraju obeshrabrivanjem i odustajanjem. 

Osim toga, svi prekaljeni i dokazani majstori teške panule su također sigurno jednom bili početnici. Užitak ulova kapitalne ribe ne može se mjeriti ni sa čim drugim. Ushit i uzbuđenje popraćeni neizvjesnošću od trenutka kačenja do samog izvlačenja uvijek je doživljaj koji se dugo prepričava, a pamti cijeli život.