Ljepotom i poviješću Zadar me osvojio, a ja sam mu se poklonio

Zadar nekad i sad, iz arheološke, arhitektonske i povijesne ukratko znanstvene perspektive ovotjedna je tema „Đira po Kalelargi“. Iako Zadar nije proučavao iz mikroskopa, prof.dr. Pavuša Vežić preko iskopina grada i njegovih građevina svjedočio je povijesti grada koji se svaki puta prilično dobro izdizao iz pepela da bi konačno zasjao jedinstvenom i prepoznatljivom ljepotom.

Nekadašnji ugledni konzervator Konzervatorskog odjela u Zadru i umirovljeni prof. u trajnom zvanju Sveučilišta u Zadru, rođeni je Makaranin koji se vrlo rano s obitelji odselio u Vranu pokraj Biograda zbog procjene roditelja u to poratno doba da je mudra ideja skrasiti se na poljoprivrednom dobru. Nakon toga, uslijedilo je preseljenje na jug u Ploče pa opet u Makarsku gdje je život, reći će, bio gotovo idiličan. Ugodno odrastanje uz more prekida se novim preseljenjem u Rijeku, u industrijski grad prominentne kulture i jakih individualaca ali i životne ljubavi. Supruga Jasenka, naime bila je presudni faktor preseljenja u Zadar nakon što su oboje završili škole.

- Ona je bila gimnazijalka, a ja sam završio građevinsko tehničku školu, arhitektonski smjer i činjenica da je ona prije mene došla živjeti u Zadar, bila je ključna.-

Povijest arhitekture kao omiljeni predmet odredila je buduće zanimanje našega gosta. Preko prijatelja Igora Mrduljaša došao je do Ive Radulića čija je sestra Ksenija bila šefica Zavoda za zaštitu spomenika u Zadru.

- Kako se raspitivala za građevinskog tehničara koji bi se bavio konzervatorskim poslom kao početnik, dvije godine nakon mature zaposlio sam se u Zavodu za zaštitu spomenika te upisao povijest umjetnosti kao redoviti student na Filozofskom fakultetu. Ksenija je bila dobra žena koja mi je dopuštala da uz puno radno vrijeme imam i kutak za učenje za redoviti studij a što se ne bi stiglo odradilo bi se subotom, prisjeća se svojih početaka umirovljeni profesor dodajući da su profesionalno najveći izazovi bili u graditeljskom naslijeđu. Zadar je zahvalan zbog obilja povijesnih građevina a ta strast prema poslu definirati će konačno i njegov poziv. Sve je išlo kao zacrtano, pomoć je pristigla i od mentora akademika Ive Petriciolia.

PLODONOSNO ZADARSKO TLO POVIJESNIH ISKOPINA I GRAĐEVINA

Znana je tvrdnja ovdašnjih konzervatora da kako god bi se začeprkalo po Poluotoku iskopao bi se neki povijesni zapis. Nesreća grada, ratne tragedije i teška bombardiranja iz rana grada iznjedrile su vrijedne dokaze o bogatoj povijesti

- Konzervatori su svako malo donosili iskopine koje su svjedočile šarolikoj i impozantnoj povijesti grada. Zahvaljujući tome Zadar se uspinjao na hijerarhiji važnosti prema arheološkim istraživanjima upravo prema dokumentiranom povijesnom slijedu koje je sezalo od prethistorijskih vremena, antičkih rimskih vremena, preko bizantske provincije, zrelog srednjeg vijeka, a sve je to u nalazima imao Zadar kojem sam se jednostavno poklonio.-

TIRAMOLI SU SIMBOLI ČISTOĆE

Tek onako usputno osvrnuo se profesor na tiramole koje bi valjda trebalo zaštititi kao simbole tradicije dalmatinskih mjesta

- Oni su znak života sredine, znak da ljudi žive autentičnim životom. Danas kad prođem kroz Varoš i ugledam tiramole srce mi zaigra. - reći će profesor znajući pri tome da nisu sve sredine blagonaklone prema tome, štoviše negdje su i zabranjeni.

- Zabraniti tiramole je glupost koja se protivi kulturi našeg življenja. Oni su izraz nečeg čistog a ne šporkog.- decidirano će o dijelu urbane tradicije.

ARHEOLOG U SVOJOJ BITI

Prof. Vežić zaslužan je za istraživanje, očuvanje i prezentaciju spomenika Crkve sv. Križa u Ninu, rotonde Sv. Donata u Zadru ranokršćanskog sloja zadarskih bazilika Sv.Stošije, Sv.Stjepana i Sv. Tome kao i cijelog niza manjih sakralnih objekata. Najradije se opisuje kao arheolog

- Arheologija je usko vezana za konzervatorstvo, ako ne iskopavajući zemlju onda istražujući slojevitost arhitektonske strukture. Tako su konzervatori graditeljskog naslijeđa, zapravo arheolozi sačuvanih građevina gdje i ja spadam. –

Ispod razine grada bio je i nekadašnji gradski kafić Mozaik, svjedoči tome i naš voditelj  a nalazio se dva metra ispod današnje razine. Je li to inače prirodna razina grada?

- Može se reći.To je bio jedan bazen u donjem sloju, u sloju rimskoga grada u Zadru. Npr. Sv Donat se izdiže iznad pločnika Foruma ali nije uvijek bilo tako. Kada je bio građen, pločnik nije bio vidljiv već je bio pod nasipom novijih slojeva i kada su ljudi gradili temelje, kopajući nasip došli su do pločnika koji je bio tvrd i tu postavili temelj današnje Crkve. Tek kasnije su arheolozi 19.stoljeća kopajući unutar Sv.Donata otkrili pravu istinu o tome kako je nastao Sv.Donat – pojasnio je Vežić.

ZADAR DANAS?

 - Doista lijep grad idealno okružen prirodnim ljepotama a iznutra izuzetno bogat vrijednom baštinom - definira geometrijski i okolišni položaj grada prof.Vežić istaknuvši kako je Zadar bio ni manje ni više nego cijelo tisućljeće povijesno glavni grad Dalmacije.

- Rotonda Sv.Trojstva spada u vrh rano srednjovjekovne predromaničke arhitekture Europe. Episkopalni kompleks je vrlo dobro sačuvan i živi je kompleks sa sjajnom romaničkom apsidom iz 12 stoljeća te zvonikom iz 19 stoljeća što je bogati sendvič kulturno historijskog spomenika kao što možemo reći da je Zadar spomenik kao grad u cjelini – pojašnjava nam ističući kako se za crkvu Sv. Šime mislilo da je srednjovjekovna građevina ali su znanstvena istraživanja pokazala da je u pitanju ranokršćanska bazilika i dan danas vjerski aktivna a u nju je useljen i kult Sv.Šime koji je prethodno bio smješten u bazilici Sv.Marije Velike.

POVIJESNE PROMJENE KAO UZROK ISELJAVANJA

Migracije su bile vrlo česte u Zadru, gradu kojeg sudbina nije mazila. Kada je pala Austrougarska, Italija je okupirala Zadar a mnogi Hrvati i Slaveni koji nisu htjeli živjeti pod talijanskom okupacijom morali su odseliti. Nakon Drugog svjetskog rata Zadrani talijanskih korijena nisu htjeli živjeti pod novom vlašću pa su i oni migrirali. Nakon Domovinskog rata ponovilo se nešto slično, govori na Pavuša Vežić i dodaje kako je 20 stoljeće prema Zadru bilo maćehinsko ali je šteta da ga je veliki broj autentičnih Zadrana napustio.

ŠTO JE ONDA GRAD A ŠTO POLUOTOK?

Pokojni dr. Perović, iako nije živio daleko od srca Zadra, znao je reći da ide u grad jer dok nije prošao Fošu nije u gradu. Profesor Vežić slaže se sa tom nepisanom definicijom što je grad a što Poluotok.

 - Dok sam u Ninu radio na projektu Crkve Sv. Križa upoznao sam Ninjane koji bi me pitali kako je u gradu. Grad je ono unutar zidina i za sve koji su u njega dolazili tu je bila administracija kao i sve ostale ključne institucije. Dubrovčani sa svojim starim gradom imali istu priču.-

Na upit koliko se grad kroz vrijeme mijenjao naš poznati sugrađanin odgovara sa dozom zabrinutosti:

- Kultura življenja je ugrožena jer grad postaje apartmansko naselje čime se smanjuje i broj stanovništva.Turistička najezda pojela je demografsku sliku samog Poluotoka te povlačim ponovno vezu sa Dubrovnikom u kojem je nekada u gradu bilo pet tisuća a sada jedva tisuću stanara radi istog razloga.- 

Domeće kako tim putem idu i Split dok se Šibenik još dobro drži, zaključuje temu masovnog turizma u krhkim i lijepim dalmatinskim perjanicama uz dodatak kako se masovnim turizmom dramatično sužava snabdijevanje osnovnim potprepštinama stanara jer su dućani iselili iz staroga grada.

SUSRET SA PROLAZNICIMA VRIJEDAN KAO I TITULA KAPETANA

Jedna od najdražih stvari prof. Vežića je kada ga ljudi pozdravljaju dok je u šetnji gradom. Uz titulu kapetana kao voditelja brodice, to mu je najveće zadovoljstvo.

- Imali smo mali fini brod od 6,60 m koji sam zvao Čiopa baš zato jer su čiope letjele od grada do grada. Tada sam rekao Jasenki da mi je trenutak kada sam dobio dozvolu upravljati brodicom važniji od akademske titule. - entuzijastično će Pavuša Vežić o svom hobiju i iskreno o tome što ga čini sretnim. Sresti ga i pozdraviti možete gotovo svaki dan jer je u obiteljskoj šetnji gradom u kojem iako nije rođen dao mu je najbolji profesionalni obol a grad mu je znao uzvratiti - dobrim.