Zbog turskih sapunica Zadranke i Zadrani poludjeli za turskim jezikom

Prije nekoliko godina najveća "potražnja" na "tržištu" jezika bila je za španjolskim. No, kako bi to Petar Preradović kazao - "stalna na tom svijetu samo mijena jest". Shodno tomu, danas je vrlo tražen postao - turski.

Nije to samo zbog investitora iz te zemlje koji su u Zadru pokupovali marine i još nekoliko važnih turističkih objekata, a kako stvari stoje, mogli bi i više, nego i zbog turskih sapunica koje mnoge Zadranke i Zadrani gledaju otvorenih usta već godinama. Štoviše, Turska je nekima toliko ušla u krv da su jedva dočekali tečaj turskog jezika. Naime, na tečaj turskog jezika u Zadru prijavilo se mnogo više zainteresiranih nego što su organizatori tečaja mogli primiti polaznika. Ljiljana Blaslov, jedna od polaznica tečaja, već je bila u Istanbulu, a tamo ima i prijatelje s kojima često komunicira. To i jest bio jedan od razloga zbog kojih je htjela "naučiti", odnosno, bolje upoznati turski jezik.

Pratim li turske serije? Pratim, pa da, tako je sve i počelo, ne samo kod mene nego i drugih. Neke osnove sam već naučila, znam pisati, ali čitanje ide malo teže. Mi i Turci imamo neke sličnosti, ali mene je prije svega istok zaintrigirao u kulturnom smislu, kaže Ljiljana koja želi ući u Udrugu hrvatsko - turskog prijateljstva. 

 

 

Potpredsjednik istoimene udruge u Zadru - Sergio Popović kaže da su telenovele doista odigrale golemu ulogu u popularizaciji turskog, koji se polako pretvara i u fenomen.

Da, osobito su bile važne u razbijanju predrasuda. Sve više Zadrana pokazuje zanimanje za Tursku. Bilo je i banalnih situacija koje najbolje oslikavaju naše razmišljanje u Turcima i Turskoj. Naime, nakon posjeta nekadašnjoj prijestolnici Osmanlijskog Carstva, neki su kazali da su ondje ljudi ipak normalno obučeni,smije se Sergio Popović.

Pa iako je većina došla na tečaj jer im je bio"napet", npr. Bali beg ili neki drugi turski maneken-glumac, bilo je i onih koji su došli jer su željeli naučiti nešto novo. U takvu, mnogo manju skupinu, ulazi Eduard Ruljančić, pomorac, koji već danima lomi jezik. Malo ga "provociramo" dok gleda u bilježnicu i pokušava pročitati neke riječi, pa mu kažemo:

çok - çok! Znoji se u neprilici stari morski vuk, ali ipak iskreno priznaje: Ne znam, što je to. Čiček znam, gudžuk, znam. A što je 'çok - çok', nemam pojma. 140 riječi sam uspio svladati. Ako uspijem tisuću i osnove gramatike bit ću na konju, otkriva nam plan sijedi mornar, prstiju požutjelih od cigareta.

Tečaj je, inače, besplatan, eksperimentalan i traje dva i pol mjeseca, odnosno, do polovine prosinca. Organizira ga, u sklopu redovnih aktivnosti, nedavno osnovana Udruga hrvatsko-turskog prijateljstva u Zadru. Tako će prije Božića ljubitelji turskih serija ovladati osnovama jezika kojim govore njihovi junaci. Šenol Selimović, koji nije samo predsjednik Udruge nego i predavač priznaje da ga je iznenadio odaziv, nakon što su objavili oglas.

Imali smo više od 90 zainteresiranih, ali, nažalost zbog kadrovskih, prostornih i vremenskih prilika nismo mogli svima udovoljiti. Tako smo formirali jednu skupinu od 36 polaznika i podijelili je u dvije od po 18.

Moram priznati da su polaznici tečaja vrlo vrijedni. S velikom pozornošću prate predavanje, a dok smo izlazili iz jednog od razreda u OŠ Petra Preradovića, jedna od revnijih učenica nas je ispratila sa Seni çok özledim. Turski investitori će je sigurno razumjeti.