Kako odrasti kad je cijeli svijet u pubertetu?

Što nas toliko razlikuje generacijski, uvelike ovisi o svijetu u kojem živimo. Kroz godine i stoljeća mijenjala su se društva, prolazili smo kroz ratove, doživljavali industrijsku i informatičku revoluciju. Sve to utjecalo je na razvoj i odgoj djece i mladih. 

Prema riječima liječnice specijalistice školske i sveučilišne medicine Polone Bencun Gumzej koja dugi niz godina radi s mladima i obiteljima, otkako je društva postoji ona krilatica „mladi su neshvaćeni”. No, danas znamo mnogo više o mozgu i njegovim funkcijama, o psihologiji djece i odraslih i samim time na drugačiji način pristupamo odgoju djece. 

- Ako znamo da kroz igru mozak lakše i brže usvaja nova znanja, važno je prilagoditi školski kurikulum i uopće educirati učitelje i profesore kako prenositi znanje i kako pristupati djeci i mladima, kaže dr. Bencun Gumzej.

Živimo u doba globalne povezanosti putem interneta i društvenih mreža. Jedno smo vrijeme kukali jer su djeca živi svijet zamijenila virtualnim, a danas svjedočimo da se sve više mladih ljudi isključuje s društvenih mreža, ne žele se pokazivati i povlače se u sebe, kaže dr. Polona Bencun Gumzej.

- Zastrašujuće je promatrati toliko anksiozne i depresivne djece koja se boje svijeta, boje se odrasti. A boje se odrasti zato što im mi odrasli ne pokazujemo što znači odrasti. Plus sav ovaj svijet koji se pokazao jako infantilnim u doba korone. Izgleda kao da je cijeli svijet u pubertetu. Ili se bune tek toliko da se bune ili se ljute zato što se činjenice mijenjaju od danas do sutra. Samo mala djeca žele jasne spoznaje koje vrijede od sada pa za vijeke vjekova. Zato mi se čini da je cijeli svijet u fazi adolescencije, ističe dr. Bencun Gumzej.

Ako uzmemo u obzir da svijetom dominira kult mladosti, tjelesnosti, selfija i da odrasli ne žele odrasti, s pravom se pitamo što od odraslih uče mladi na kojima svijet ostaje.

- Kad su mala, djeca u roditeljima vide bogove. Prirodno je da se u pubertetu moraju odlijepiti od nas, izgraditi svoj identitet, poći svojim putem. Pritom, mi i dalje moramo biti nekoliko koraka ispred njih. Problem je što danas ljudi u svojim pedesetim i šezdesetim godinama i dalje proživljavaju pubertet. To mlade plaši i zbunjuje jer im svojim ponašanjem i djelima odrasli ne daju jasan primjer što ih čeka u odrasloj dobi, kaže dr. Bencun Gumzej.

- Prva stepenica odraslosti je preuzimanje odgovornosti za sebe. Biti odrastao ili samostalan ne znači steći titulu, položaj i imati puno novaca. Odrasli preuzima odgovornost za ono što misli, za ono što osjeća, za ono što govori i za ono što radi. Drugim riječima, moramo biti cijelo vrijeme introspektivno svjesni onoga što je u nama i onda dati od sebe sve što u određenom trenutku procijenimo da je potrebno . Prvo moramo mi odrasti da bi mogli popovati mladima što bi trebali raditi, zaključuje dr. Bencun Gumzej.

Činjenicu da se danas žene kasno odlučuju imati djecu komentira da je dječja iluzija da postoji vrijeme kad smo spremni imati dijete. Uz dijete rastemo i razvijamo se. Život je nepredvidiv i ne možemo se na njega pripremiti. Ipak, možemo i moramo se odgovorno ponašati kako bi svojoj djeci bili svjetionik ili putokaz u životu.