Hrvatski radio

Radio Zadar

06:28 / 29.04.2022.

Autor: Boris Bulić

Morske ćakule o lovu na velikog arbuna

Veliki arbun

Veliki arbun

Foto: Boris Bulić / Radio Zadar

Uloviti arbuna i nije neki problem, no uloviti velikog arbuna ne polazi baš svakome od prve za rukom. Dapače, malobrojni su oni koji u redovnom postupku love samo velike arbune. A za uloviti velikog arbuna zapravo ne treba neka velika škola. Treba samo malo razmisliti i prisjetiti se gotovo zaboravljenih pravila.

Kako otkriti jata i teren s arbunima?

Istina je da je arbun jedna od najčešćih i vrlo uobičajenih lovina kojom se pune ribolovne kante, čuvarice i jacere čim se pojave prvi znakovi proljeća. Naravno, lovi se on i u zimskom periodu, ali ipak znatno rjeđe, pri čemu su i oni što ga u tom, skoro pa hibernacijskom periodu znaju prevariti, malobrojni. No postepenim podizanjem temperature mora budi se i raste metabolizam svih riba pa tako i arbuna.

Premda među ribarima kruže razne priče, arbun je zapravo riba koju ne prati glas posebno inteligentne i zahtjevne lovine. U većini slučajeva je sam lov vrlo jednostavan dok se najveća mudrost polaže na otkrivanje jata, odnosno terena na kojem arbuni obitavaju.

Kada se to područje jednom otkrije tada lov postaje manje-više jednostavan. Pritom se često događa da se na predvezu istovremeno nađu dva, pa i tri arbuna. No koliki će ti arbuni biti i kako doskočiti onim velikima, ne znaju baš svi.

Kao i inače, i ovdje treba poći od osnovnih životnih navika i poriva koji upravljaju životima ove vrste.

Arbun je riba koja nastanjuje hridinasto ljušturasto, ali u principu ravno dno. Nalazimo ga i na pjeskovito muljevitom dnu, dok je na potpuno muljevitom ipak nešto rjeđi s iznimkom pojedinih mikrolokacija, poput onih na zapadnoj obali Istre.

Kao tipičnoj bentoskoj vrsti , sav mu je životni interes vezan uz dno. Na dnu pronalazi hranu i zaklon tako da se od njega u principu i ne odvaja. Odizanje od dna u visini od nekoliko metara nije često, a kada do toga i dođe, tada se cijelo jato podigne, pa se u vrlo krakom vremenu po inerciji ponovo spusti.


U jatu je uvijek poneki veći primjerak

Ukoliko je u pitanju baš veliko jato, tada je razlog takvog odizanja najčešće ili nagla promjena kurenta ili prisustvo kakvog većeg predatora koji se zavlači između jata i dna.

Budući da su arbuni ribe jata, u lovu se najčešće na udicama nađu primjerci manje-više iste veličine, generacijski vrlo bliski.

No isto tako se u većini slučajeva, bez obzira na prosječnu veličinu primjeraka, u jatu skoro uvijek nalazi i nekoliko većih, krupnijih primjeraka koji ne moraju nužno biti vođe jata. Oni su tu i zajedno s jatom pretražuju dno bez ikakvih pretenzija na bilo što u čemu bi im veličina možda mogla pomoći.

Arbuni su sasvim obične ribe, malo više razvikane, ali zapravo sasvim obične.

Arbuni također slove kao ribe koje nisu posebno osjetljive ni na promjer ni na vidljivost strune. Ipak, kada se pogleda veliki arbun, ne može se ne postaviti pitanje kako je uspio toliko narasti. Je li u pitanju samo puka sreća u izbjegavanju cijele šume ribolovnih alata ili je u pitanju ipak nekakav nagon za samoodržanjem uz određenu razinu svijesti o potencijalno opasnim situacijama?

Veliki arbuni ne narastu veliki samo zato što se dobro hrane ili zato što žive u nekakvim optimalnim uvjetima. Veliki arbuni su redovito stari i dovoljno iskusni zbog čega su i stigli narasti do impresivnih dimenzija.


Arbun se hrani s oprezom

Tko god je imao priliku čistiti vlastiti ulov prosječno velikih arbuna, što znači da pričamo o dimenziji od oko 25 deka po primjerku, mogao je često naići na pune želuce vlastite ješke. Najčešće je većina ulovljene ribe poprilično sita pri čemu je želudac uglavnom ispunjen netom korištenom ješkom.

I tada se čovjek zapita koliko je ribe uistinu bilo dolje? Je li moguće da je to što se nalazi u kanti cijelo jato jer kada se zbroji potrošena ješka i ona pronađena u želucima broj prečesto bude skoro pa poravnat.

Tko je imao sreću pa je mogao pod morem promatrati arbune kako se hrane, mogao je vidjeti da postoji stanovita razlika u njihovom hranjenju u odnosu na hranjenje neke druge sitnije ribe.

Tako primjerice, dok špari, manule ili bugve na potencijalni obrok navaljuju bez osobitog opreza i najčešće u grupi, arbuni ipak pokazuju stanovitu dozu opreza.

Kada se u njihovoj blizini nađe obrok, poput primjerice, naješkane udice, njemu će najbrže prići sitniji arbuni i zaustaviti se na nekoliko centimetara ispred, pažljivo odmjeravajući krije li taj obrok kakvu opasnost. To odmjeravanje katkad traje i više minuta, no najčešće tek nekoliko desetaka sekundi pri čemu se, ukoliko je interesenata više, to vrijeme drastično smanjuje. Što je gužva veća, vremena za odluku je to manje, a što znači da će obrok završiti u ustima najbrže ribe što uglavnom i bude.

No ukoliko vremena za kalkulaciju ima više, tada na scenu mogu nastupiti i oni oprezniji i podozriviji, što znači i veći primjerci.


Koliki arbuni prilaze udici?

Veliki arbuni nemaju kako se često pogrešno misli, od starosti otupljena čula. Oni su jako dobro svjesni svih promjena u svojoj okolini pa tako i ješke kad 's neba' padne na dno. No isto tako su uvijek oprezni zbog čega su i narasli tako veliki. Nisu brzopleti i prije nego naprave bilo koji korak, uvijek sačekaju kratko vrijeme da ustanove postoji li išta nelogično ili neuobičajeno što bi ih moglo na bilo koji način ugroziti.

Naravno, ta se kalkulacija ne odvija na svjesnoj nego na podsvjesnoj razini i premda se općenito misli da ribe ne doživljavaju svijet oko sebe kao učionicu, neka novija istraživanja govore u prilog genskom prijenosu iskustava.

Tako mnogi arbuni iz jata pod barkom imaju stanovito iskustvo koje ne treba podcjenjivati.

Dakle, u trenutku kada olovnica dotakne dno, i kad se uz nju i nad njom zanjišu prame s naješkanim udicama sva riba iz neposredne, ali i iz dalje okoline je trenutno svjesna tog događaja. Dio riba je uočio i olovnicu i ješku dok su još tonule, zbog čega su reakcije tog dijela nešto ishitrenije. No ti ishitreni primjerci u okrutnom podmorskom svijetu uglavnom ne požive dovoljno dugo da bi tu svoju ishitrenost i neoprez mogle prenijeti potomstvu kao neku dominantnu, prijeko potrebnu osobinu.

Ukoliko ti ishitreni primjerci, čija veličina uglavnom ne zadovoljava čak ni one koji ne biraju, ne napadnu udice, sljedeća garnitura koja prilazi udicama su primjerci prosječne veličine jata.


Nestrpljenje ribolovaca

Ostatak jata je jako dobro svjestan činjenice da je olovnica udarila u dno, jer je svojim udarcem ta olovnica proizvela poprilično jasnu i glasnu buku koja je privukla pažnju svega što može čuti pod morem. No taj ostatak jata je jednako tako svjestan i činjenice da im se u neposrednoj blizini nalazi nešto jestivo.

Ukoliko se ništa ne pomakne, ta zamrznuta situacija procjenjivanja može potrajati, no ukoliko se neka od ishitrenijih riba polakomi i krene prema ješki, velika je vjerojatnost da će za njom krenuti još nekoliko sličnih, očito 'nedugovječnih' primjeraka.

Okidač, dakle, može biti lakomost nedoraslih i glupljih primjeraka iz jata, ali i nestrpljenje ribolovca koji nakon zatezanja strune, neposredno nakon što olovnica dotakne dno, ponovo podiže olovnicu puštajući je da još jednom udari u dno te na taj način pokrećući kompletan predvez, prame, a s njima i ješku. Ukoliko je ješka u prvom spuštanju pala u neposrednu blizinu gladnih usta, takvo pomicanje drastično skraćuje vrijeme procjene i griz slijedi u trenutku kada se ješka počinje micati, a najkasnije kada olovnica ponovo udari u dno. U tom trenutku ješka izgleda kao obrok koji bi mogao pobjeći zbog čega je napad neizostavan i nužan.

A još ako je metabolizam ubrzan zbog više temperature ili su želuci prazni zbog cjelonoćnog posta, tada će napad uslijediti još energičnije, brže i ishitrenije.

No dok spomenuti prosječni primjerci žure izgubiti glavu zbog dagnje ili još živog gambora, veliki primjerci strpljivo stoje na rubu jata, bez ikakvih pretenzija za preuzimanjem vodstva.


Ješka mora izdržati napad male, da bi joj došla velika riba

Samo ako ponuđena ješka bude na istom mjestu dovoljno dugo, i ako ne napravi nikakvu štetu ničemu u neposrednoj okolini, veliki arbun će prići, progurati se kroz znatiželjno jato manjih primjeraka i uzeti ponuđenu ješku.

Način na koji će je uzeti, hoće li je ispljunuti, premetati po ustima ili naprosto progutati ovisi i o mnogim drugim detaljima, no da bi velikog arbuna natjerali da u jatu malih i znatno lakomijih arbuna bude prvi na udici, moramo biti ponajprije strpljivi.

Jedan od preduvjeta za uspješan lov velikog arbuna je svakako ješka koja mora izdržati eventualne napade sitnije ribe. Ta ješka mora biti bogata, velika i nadasve ukusna, a istovremeno dovoljno čvrsta i kvalitetno nadjenuta na udicu. U tome od velike pomoći mogu biti igla za nadijevanje i silikonski konac.

Mnogi ribolovci prakticiraju labavu sendvič-montažu kod koje je najukusniji i lovni dio dobro pričvršćen uz udicu, dok je još barem toliki dio ješke zakačen samo pro forma, pri čemu je uloga tog labavog dijela ješke samo oslabiti oprez i natjerati arbune na ishitrene postupke.

Naravno, ako su na dnu samo veliki arbuni i ako ne pokazuju nikakav oprez tada je sve ovo suvišno, no kada se love mali arbuni, a znamo da se na dnu vjerojatno kriju i veliki, tada su ovakve kalkulacije neophodne.


Što kad "čujete" neodlučan ugriz?

Dizanje olovnice od dna i kuckanje po dnu može biti od pomoći ako arbuni ne grizu. Također može pomoći i povlačenje olovnice po dnu, tzv oranje i grebanje. Takav postupak je dobar okidač za većinu arbuna uključujući i one velike. Ipak, katkada se dogodi da u tom povlačenju dođe do griza koji nagovještava veliku ribu, a koja se u tom trzaju nije zakačila. U tom je slučaju trenutno potrebno prestati s povlačenjem i pomicanjem pribora i u more istog trena otpustiti koji metar strune.

Ne treba vas brinuti količina otpuštene strune jer je pod morem vrlo rijetko stanje potpuno mirno. Kurenti u kratkom vremenu višak strune napnu tako da je kontakt s predvezom opet, skoro pa direktan.

Ukoliko se sličan neodlučni griz ponovi, postupak popuštanja treba ponoviti, čak i nekoliko puta nakon čega u 90 posto slučajeva veliki arbun na površinu izlazi s duboko progutanom udicom.

Naravno, da bi takve 'nevidljive' grizeve uopće uočili, potreban je kvalitetan štap s još kvalitetnijim vrhom. S klasičnim, relativno krutim vrhovima takvu je igru živaca praktički nemoguće uočiti, pa stoga i reakcija u pravilu izostaje, no s pravim vrhom se i manje iskusan ribolovac može upustiti u ovu igru nadmudrivanja.

Debljina prame

Važan detalj koji mnogi ribolovci s vremenom počinju ignorirati i zapostavljati je debljina predveza, odnosno, prame.

Nakon više izgubljenih ili oštećenih prama, većina ribolovaca prije ili kasnije ustanovi kako manje-više slične rezultate može ostvariti i sa znatno debljom strunom. Tako mnogi ribolovci u relativno kratkom vremenu prelaze na predveze od 0,35 milimetarskog fluorokarbona, dok su prame promjera od 0,27 do 0,30 milimetara.

I istina, takvi predvezi rade, love i donose ribu, no kad se napravi statistički presjek kroz sezonu u kojoj se lovilo isključivo takvim predvezom, tada se ustanovi da je nasukano jako malo riba težih od pola kilograma dok se prosjek zapravo vrti oko onih 'ishitrenih' 25 deka.

Tanka prama je u lovu velikih arbuna ključni detalj i ne treba se bojati tankih promjera. Arbuni se u pravilu love na ravnim dnima na kojima zadjeva zapravo nema i kad se zakači veći primjerak, uz malo smirenog pristupa ispunjenog kalkuliranjem kočnicom i amortiziranjem spomenutim dobrim štapom, riba izlazi na površinu bez problema.

A što se same nosivosti prame tiče, tu pak straha ne bi trebalo biti. Primjerice, vrlo kvalitetan i često korišten Seaguarov fluorokarbon FXR promjera 0,185 ima nosivost od 4 kilograma što znači da bi ribu od kilograma težine trebao moći podnijeti bez osobitih problema.


Vezani sadržaj

Emisija

Morske ćakule

Boris Bulić, većini 'morskih ljudi' poznat po svojim ribolovnim publikacijama vezanima uz more i ribolov, od knjiga, preko časopisa. Svaki petak u programu Radio Zadra od 11.15h govori o ribolovnim temama. Emisija je namijenjena svima koji se ribolovnim bave iz razonode, ali i profesionalcima.

Poslušajte u Slušaonici