Hrvatski radio

Radio Zadar

06:54 / 10.06.2022.

Autor: Boris Bulić

Najbolji ulovi stižu s kurentom

Ribe prate plimu

Ribe prate plimu

Foto: Boris Bulić / Radio Zadar

Nema ribolovca koji se nije sudario s činjenicom da ponekad unatoč svom obilju u podmorju riba ne grize. A onda, odjednom, bez nekog očitog razloga, sve krene samo od sebe pa se kante i čuvarice pune kao da nikada neće stati. Tada, umjesto da se gleda u nebo tražeći nekakav znak za čudo koje se, eto, baš sada događa, treba zapravo samo pogledati u sidreni konopac i ustanoviti koliko je napet i u kom se smjeru more giba.

Premda se ponekad razlozi za takve promjene nalaze u zraku, puno češće bi pogled trebalo usmjeriti ispod površine tražeći kurente.

Naime, s obzirom na temperaturna kolebanja, kako ona na godišnjoj razini vezana uz izmjenu godišnjih doba do onih na dnevnoj razini vezanih uz izmjenu dana i noći, podmorje se u odnosu na kopneni dio našeg planeta može smatrati vrlo stabilnom sredinom.

Za razliku od kopnenih uvjeta u kojima se temperatura u vrlo kratkom vremenu može spustiti i preko deset stupnjeva, podmorje je sredina u kojoj se takve oscilacije ipak ne događaju.

Kad ribe odlaze u dubinu?

Naravno, u skladu s takvim uvjetima i organizmi koji žive u morskoj sredini imaju puno niži prag osjetljivosti. No unatoč tom relativno niskom pragu činjenica je da su krajnje granične temperaturne vrijednosti daleko ispod kataklizmičkih. Elementarne nepogode poput orkanske bure ili hladne fronte ciklone koja preko noći sve okuje i zaledi, u podmorju uglavnom nema. Jako olujno jugo, ili višednevna bura koja može zalediti površinu mora, najviše utjecaja ima na plitka uzobalna područja koja ipak realno gledano predstavljaju tek mali dio podmorskog prostranstva.

Osim toga takve se nepogode nikada ne događaju u pet minuta već imaju cijeli niz sitnijih i krupnijih nagovještaja koji najavljuju krupnu promjenu, a koje svijet podmorja itekako zna uočiti i prepoznati te ih iskoristiti za adekvatnu prilagodbu.

Organizmi koji se zateknu u plitkom moru kakvo je primjerice Novigradsko more, kad naiđe val zahlađenja, i nemaju baš nekih izgleda, no zato svi oni pokretni organizmi u pravilu na vrijeme potraže zaklon u dubini mora gdje vjetrovi i oluje ne dopiru, ili se pak njihova razorna moć osjeća samo kao nekakav daleki odjek.

Ono što se za olujnog vremena može vidjeti na površini mora kao bijesni ples razuzdanih elemenata, u dubini mora se tek čuje dok se gibanje u principu ograničava smo na gornji sloj vodene mase.

Zato se veliki broj organizama i zadržava upravo u zoni koja je još uvijek dovoljno svijetla da bi biljni svijet uspješno opstao, pri čemu je dubina, odnosno visina vodenog stupa garancija mirnog i stabilnog života.

Naravno, to nipošto ne znači da u dubini nema gibanja već samo da to gibanje nije ni izdaleka dramatično kao ono na površini ili u uzobalnim pličinama.


"Plimni vjetrovi"

Zahvaljujući blizini Mjeseca koji kruži oko našeg planeta te njegovim, ali i Sunčevim privlačnim silama, vodene se mase dva puta izdižu do svog maksimuma te dva puta opadaju do svoje najniže razine. Svakodnevna izmjena plime i oseke itekako utječe na život i metabolizam svih organizama podmorja. Baš kao što vjetrovi pušu na kopnenom dijelu planeta, tako i u podmorju "pušu" plimni vjetrovi koji su za razliku od kopnenih vremenski točni i predvidivi.

Svakih 6 sati, 12 minuta i 30 sekundi vodena se masa pokrene u suprotnom smjeru što je s obzirom na vrijeme trajanja ove pojave stvorilo određene navike svih organizama koji su tome izloženi.

U skladu sa smjerom i jačinom vodenog strujanja, svaki organizam je stvorio vlastiti obrazac ponašanja koji za iste vrste, u zavisnosti od terena, odnosno zemljopisne širine ipak može biti različit.

Tako se primjerice mnoge ribe na obalama Engleske najintenzivnije hrane kad nastupa oseka. Razlog je vrlo jednostavan. Sva sila rakova, sitnih riba, mlađi, glavonožaca i svega pokretnog, povlačeći se pred nastupajućom sušom, zajedno s morem koje opada, migrira u dublju vodu. Budući da su oscilacije na rubu oceana često veće od 10 metara, primjerice kod Severna u Engleskoj čak 17,8 metara, to podrazumijeva i ogromnu količinu pokretne i lako dostupne hrane koju grabežljivci kao po satu u nekakvoj menzi svakog dana čekaju i koriste do maksimuma.


Plima i apetit riba

Nasuprot tome, u našem moru, točnije rečeno na našoj strani Jadranskog mora, plima je ta koja aktivira apetite grabežljivaca. Budući da oscilacija između plime i oseke najčešće ne prelazi 1 metar tako ni strujanje nije tako jako izraženo. Ipak, bez obzira na, u odnosu na oceanske obale, slab intenzitet protoka periodi hranjenja su kod grabljivaca točni u sat.

No za razliku od oceanskih uzobalnih predatora koji čekaju oseku, naši predatori čekaju plimu koja sobom nosi kisik, plankton, rakove, glavonošce i sitnu ribu, osnovnu hranu krupnijoj ribi.

Ti podmorski vjetrovi pušu u redovitim intervalima rasta i opadanja morske razine čiji su uzročnici kako smo rekli, privlačna sila Mjeseca i Sunca što je većini ribara i ribolovaca jedan od glavnih pokazatelja riblje aktivnosti, a onda i odabira pravog trenutka za aktiviranje svojih lovnih alata. I premda se može učiniti da je dovoljno pogledati na grafikon izmjene plime i oseke i naći se u pravom trenutku na svojoj omiljenoj pošti, povremeno se dogodi da se predviđena sinusoida pomakne što za posljedicu svakako ima zbunjenost, kako riba tako i ribara.

Naime, vjetrovi koji su na moru stalna pojava imaju vrlo snažan utjecaj na gibanje vodenih masa. Tako višednevno jugo može ubrzati plimu i razinu mora podići iznad uobičajene i očekivane, kao što tramuntana može plimu usporiti ili povećati oseku spuštajući razinu mora neočekivano nisko.

Naravno, to se nikada ne događa bez promjene tlaka zraka koji uz južne vjetrove drugog i trećeg kvadranta uglavnom pada, dok uz vjetrove prvog i četvrtog kvadranta raste.

Kada se tim promjenama pritiska zraka doda i vodeni stupac koji također ostvaruje pritisak, tada naravno, dolazi do promjene obrasca ponašanja svih organizama pa tako i riba.


Plimna strujanja i tlak zraka

Najveća i većini znana migracija se događa svake godine u vrijeme nastupanja zimskog zahlađenja kada se ribe povlače u dublje i stabilnije slojeve mora u svoje zimovnike.

Isto se tako, nakon što zima prođe, svi se ti organizmi koji su potražili zaklon u miru dubine vraćaju u pliće vode bogate životom.

No osim te generalne migracije uzrokovane godišnjim dobom, postoje i manje migracije vezane uz razmnožavanje, trenutne ciklone, kao i one svakodnevne, dnevno-noćne.

I dok su sesilni organizmi, znači oni koji su vezani uz podlogu na kojoj žive poput daganja ili kamenica prisiljeni ostati tamo gdje su zatečeni, svi pokretni organizmi u takvim situacijama migriraju u potrazi za optimalnim životnim uvjetima.

Većina organizama u tim svojim migracijama, bez obzira na njihov uzrok bira područje, odnosno dubinu na kojoj promjene tlaka neće bitnije osjećati, pri čemu će do hrane dolaziti na najlakši mogući način.

I dok se sitniji organizmi zadovoljavaju sitnim zaklonima bilo u masi jata ili u raslinju, pri čemu je u prvom planu, osim skrbi za vlastitim obrokom, briga oko toga da i sami ne budu pojedeni, krupniji organizmi biraju pozicije na kojima će ponajprije, na najlakši mogući način, doći do hrane. Naravno, i od velikih riba postoje veće pa se tako uvijek biraju pozicije koje osim hrane po potrebi nude i nekakav zaklon.

A ta skloništa ili zakloni su u pravilu brakovi, litoralni obalni spustovi, samo neznatno uzdignute nakupine kamenja ili pak kakav stepenasti zub. Takve pozicije gotovo uvijek drže ribu što ribari često nesmiljeno koriste, a što lako može dovesti do konstantne ispražnjenosti pošte.

No katkad i neispražnjene pozicije, premda po svim pokazateljima potencijalno dobre i lovne, ipak ne daju ribu. Razlog treba tražiti upravo u plimnim strujanjima i tlaku zraka, odnosno tlaku koji ostvaruje vodeni stupac.


Staro pravilo - sidri se po vrhu braka

Riba će uvijek tražiti poziciju s koje će do hrane relativno lako doći. Premda se najčešće riba zanimljiva udičarima nalazi sa zavjetrinske strane braka, katkada je možemo naći i na napadnoj strani što se lako može ustanoviti kvalitetnom elektronikom.

Stoga i za one koji imaju najkvalitetniju elektroniku kao i za one koji je uopće nemaju vrijedi staro pravilo koje kaže da je na potencijalno dobroj pošti najprikladnije sidro baciti po vrhu braka te se na sidrenom konopcu puštati po zavjetrinskoj strani, tražeći na taj način najpovoljniju poziciju.

Naravno, pritom svakako treba biti upućen u vrijeme nastupanja izmjene plime i oseke kako nam strujanje ne bi barku okrenulo na suprotnu stranu protiv naše volje i očekivanja.

Naravno, ako je barka dobro usidrena i ako ribolovac ima dovoljno vremena, vjerojatno će u tom okretanju i suprotna strana braka u nekom trenutku postati lovna, no taj trenutak treba biti pod kontrolom ribolovca, a ne hira prirode.

Neke riblje vrste, unatoč svom obilju hrane koje plimni valovi nose nikada ne napuštaju svoje zaklone prije mraka. I premda pritom u prvom redu većina pomisli na ugore i murine, fratri su također noćni lovci koji za svoj lov čekaju plimu. Naravno, ti noćni fratri nisu ministrantskog već kardinalskog tipa, redovito teži od četrdeset dekagrama.


Najbolji ulovi stižu s kurentom

Tabinje kao ribe dna također vole okrilje mraka, pri čemu ni ulov škrpine nije isključen, dok su na ravnim dnima moli redovita noćna lovina.

Srednji i gornji sloj mora noću za plime vrvi gladnim ušatama, brancinima i strijelkama, a za južne noći potpomognute plimom jegulje napuštaju svoja skrovišta intenzivno tragajući za hranom.

Bugve, lokarde, skuše i šaruni su, iako ih mnogi love isključivo danju, noćni lovci koje uz minimalnu količinu rasvjete plima može pretvoriti u grabežljive lovce.

Porast tlaka zraka uz nadolazeću plimu, na mnogim je mjestima naše obale okidač za podlanice, ali i za zubace i pagre.

I premda se za mjesečevih kvartura, kad su kurenti najmanje izraženi, najlakše sidriti, najbolji se ulovi ipak ostvaruju kada kurenta ima.

A budući da je hladno i neugodno razdoblje sada iza nas, i da se riba u potpunosti vratila u pliće zone, razloga za izbjegavanje lova u noćnoj plimi zapravo i nema. Stoga ako do sada tako nešto niste pokušali krajnje je vrijeme da se odvažite i to uradite.

Naravno, za noćni lov u kurentu, ješka mora biti prvorazredna, mirisna i svježa, dok se u izboru pribora, ako imate dvojbi između finijeg i robusnijeg kompleta, uvijek odlučite za onaj robusniji i jači.


Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

Morske ćakule

Boris Bulić, većini 'morskih ljudi' poznat po svojim ribolovnim publikacijama vezanima uz more i ribolov, od knjiga, preko časopisa, svaki petak u programu Radio Zadra od 11.15h govori o ribolovnim temama. Emisija je namijenjena svima koji se ribolovnim bave iz razonode, ali i profesionalcima.

Poslušajte u Slušaonici