Hrvatski radio

Radio Zadar

O ribolovnim disciplinama i što se najčešće njima lovi

30.09.2022.

07:37

Autor: Boris Bulić

Različite ribolovne discipline

Različite ribolovne discipline

Foto: Boris Bulić / Radio Zadar

Mnoštvo je različitih disciplina i načina ribolova. Najgrublja podjela bila bi na obalni ribolov i ribolov iz barke. Bez obzira na  ribolovni položaj, ribolov se može dijeliti i na tehnike lova i o svakom od njih možemo govoriti kao o zasebnoj cjelini.

Ribolov s mjesta lova i po ribolovnim tehnikama

Obalni je ribolov za mnoge ribolovce jedna jedinstvena disciplina, no realno gledano, u pitanju je vrlo kompleksan pristup koji se sastoji od mnoštva različitih disciplina i načina lova. Zbog toga se može reći da je obalni ribolov, uz ribolov iz barke, zapravo samo jedan od ta dva segmenta na koji ribolov možemo dijeliti, a uvjetuje ga samo mjesto odakle se lovi, odnosno obala.


Prema najgrubljoj podijeli ribolovnih disciplina, obalni se ribolov može podijeliti na rock fishing, surfcasting, beach ledgering, spinning i ribolov plovkom. I premda se čini sasvim zadovoljavajućom, ova je podjela zapravo vrlo nedefinirana jer je jedan dio spomenutih disciplina uvjetovan ribolovnim položajem, a drugi tehnikom lova. 


No s obzirom na bitne različitosti po kojima se ovi ribolovni pristupi razlikuju, možemo govoriti o svakom od njih kao zasebnoj cjelini. Naravno, mnogi se dijelovi i opreme i načina lova, unatoč osnovnim razlikama preklapaju, a što olakšava kombiniranje koje često kod spretnijih ribolovaca rezultira ribom više.


Rock fishing

Prva disciplina je rock fishing. Službenom domovinom rock fishinga se smatra Australija gdje je ova disciplina definirana kao ekstremni oblik ribolova i njome se u redovnom postupku bave avanturisti, ljudi izrazito spretni i naviknuti na boravak u prirodi koja je sve samo ne milosrdna.

No najveći dio australske obale se bitno razlikuje od obale na našem moru. Dok su australske stijene najvećim dijelom krupne i lagano zaobljene, naše su izlomljene, nepristupačne, oštre i za većinu opreme, uključujući i najtvrdokorniju obuću, pogubne.


Pa zašto itko onda i išao uopće u takav ribolov, pitanje je koje iskače na prvu.

Više je razloga zbog kojih ribolovci obožavaju rock fishing. Jednim je dijelom u pitanju ispitivanje vlastitih granica izdržljivosti u avanturističkom duhu dok je drugi vezan uz konkretnu količinu i kvalitetu ulova.

Naime, pozicije na kojima se prakticira rock fishing su u pravilu daleko od civilizacije i ostalih ribolovaca pa na takvim mjestima riba nije ni pod kakvim ribolovnim pritiskom. To znači da se uz malo pametnog biranja najizglednije pozicije, dobro odabrane opreme i sreće vrlo lako može uloviti riba života.


Brod

Brod

Foto: Toni Pajkin / Radio Zadar

Je li ribolov s đige i školjere rock fishing?

Najčešća lovina ovom disciplinom je oborita riba od kamena poput fratra, šarga, škrpine ili kantara kao i brojne usnače uključujući i ugore i murine.

Nažalost mnogi 'urbani' ribolovci svaki ribolov sa donekle neuređene obale, da ne spominjemo đige i školjere nazivaju rock fishingom. No za one koji prema rock fishingu imaju pravu strast, rock fishing je isključivo ribolov sa stijena u doslovnom smislu. Pozicije su pomno odabrane i u pravilu se nalaze daleko do civilizacije.


Oprema koja se koristi u ovom obliku ribolova ponajprije ovisi o sklonostima ribolovca tako da to može biti oprema za pridneni ribolov prirodnim mamcima kao što može biti i spinnerska oprema za sve oblike varaličarenja. Naravno, u obzir dolaze i sve ostale kombinacije pri čemu je jedino važno da se lovi sa stijena i dovoljno daleko od ugode koja je sastavi dio civilizacije.

U skladu s tim je i ostala oprema prilagođena surovim uvjetima potpune divljine, od obuće koja mora izdržati sve napore, do ruksaka ili transportnih torbi koje moraju moći podnijeti svo težinsko opterećenje.


Ribolovni pribor se u pravilu reducira na ono najosnovnije. Štapovi su što je moguće lakši kao i role, dok se ostatak pribora često važe u gram. Nažalost, ljubitelji rock fishinga koji love pridnenim postavama računaju sa brojnim zadjevima tako da dobar dio tereta koji do pozicije nose na svojim leđima čine olovnice. Naravno, na to treba dodati i vodu bez koje se ne može a koje, pogotovo u toplijem dijelu godine nikada nema dovoljno.

I premda je mali dio toga nabrojan, jasno je da se ovim oblikom ribolova koji mnogi smatraju ekstremnim i ne može baviti baš svatko. No isto je tako istina da se svatko tko je makar jednom osjetio ljepotu i draž koju rock fishing pruža, uvijek iznova, kad god mu se pruži prilika, ponovo i ponovo, vraća ovom jedinstvenom obliku sportskog ribolova.


Surfcasting

A za sve one koji ne vole avanturizam postoji surfcasting.

Ni ova tehnika službeno nije naša, domaća, jer su joj domovina pješčane oceanske plaže po kojima je i dobila ime (engleski surf = udaranje mora o obalu, pjena valova i casting = bacanje).

Naime, na takvim ravno položenim plitkim pješčanim terenima riba se najčešće drži poprilično daleko od obale zbog čega je jedini način kojim se do ribe može doći daleki izbačaj. Naravno, to se ne može postići ni klasičnom opremom ni klasičnim zabacivanjem, što je rezultiralo specifičnim pristupom iz kojeg se i razvila ova tehnika.

I dok je rock fishing kao disciplina ponajprije uvjetovan lovnim terenom, surfcasting je uvjetovan opremom.


Suton

Suton

Foto: Toni Pajkin / Radio Zadar

Oprema za surfcasting

Premda postoje i teleskopske inačice, surf štapovi su temeljno trodijelne izvedbe. Prepoznatljivog su dizajna, robusni, kruti, sa širokim provodnicima od kojih je prvi i najveći radi lakšeg transporta često preklopne izvedbe. Nerijetko je i držač role pomičan, prilagodljiv različitim dužinama ruku, a težina izbačaja im se najčešće kreće od 100 - 300 grama.

Važno je znati da je težina olovnog opterećenja koje štap može izbaciti tek jedan detalj koji surf štapu daje očekivane karakteristike. Puno značajnija stavka je njegova žilavost, odnosno sposobnost vraćanja u prvotni položaj nakon opterećenja. Naime, štap koji 'pleše', koji se ne može odmah po izbačaju smiriti, ima znatno kraći domet od onog koji se brzo ustabili.


Isto tako štap mora biti i dovoljno savitljiv da u zabačaju može akumulirati dovoljno kinetičke energije, odnosno da može ' napumpati' izbačaj čime daljine od preko 100 metara postaju vrlo lako dostupne.

Naravno, i surferske su role, sukladno karakteristikama surf štapova robusne, visokih i konusnih, tzv. long-cast kalema. Pogonske su ručice na surf rolama najčešće izrazito ergonomske, dugog kraka radi ostvarivanja lakšeg i snažnijeg prijenosa. Ne odlikuju se velikom brzinom namatanja, ali im je snaga neupitna.


Jedna od važnijih karakteristika je svakako namatanje strune koja nipošto ne smije biti bilo kako namotana. Većina je suvremenih surferskih rola opremljena s mehanizmima spore oscilacije kod kojih se kalem u odnosu na prijenosni omjer vrlo sporo diže i spušta, a što omogućuje vrlo fino slaganje strune. tako posložena struna će u silasku s kalema silaziti s minimalnim otporom što je svakako bitan doprinos krajnjem dometu.

Olovnice, predvezi i montaže su također usklađene sa svim zahtjevima koje pred njih postavlja temeljna karakteristika ove discipline - daleki izbačaj.


Najčešća lovina

Jedina ozbiljnija mana koju ovoj disciplini nalaze i zamjeraju standardni ribolovci je izostanak užitka u izvlačenju lakših riba, a koje su ipak puno češća lovina u našem obalnom ribolovu.

Inače se, osim na natjecanjima, surferska oprema često koristi u ribolovu na fermu gdje omogućuje puno lakše kontroliranje krupnijih podlanica pogotovo na pozicijama na kojima postoji mogućnost gubitka lovine zbog podvodnih prepreka.

Usput, u standardnom lovu surfcasting tehnikom na našem moru najčešća lovina su ovčice, podlanice, arbuni i pauci.


Nažalost, zbog krutosti pribora u ribolovu surfcastingom kod lova sitnije ribe izostaje onaj toliko željeni ribolovni užitak zamaranja ribe. Tako je i nastala tehnika beach ledgering.

Naime, dok su ranija pravila na surfcasting natjecanjima inzistirala na tome da se štap nakon zabačaja i odlaganja u nosač ne dodiruje do izvlačenja pribora s ribom ili bez nje, suvremena pravila dopuštaju držanje štapa tijekom ribolova. Budući da su rasni surf štapovi u kompletu sa surf rolama sve samo ne lagani, takav je ribolov preko noći postao jako zamoran. Zbog toga su se inovatori u ribolovnoj industriji morali snalaziti pa su tako proizveli štapove koji su bitno lakši od surferskih, ali zato vrlo sličnih dalekometnih karakteristika.


Svjetionik Sestrica Vela

Svjetionik Sestrica Vela

Foto: Toni Pajkin / Radio Zadar

Beach ledgering

Beach ledgering štapovi su u pravilu teleskopske forme, a ponekad i s pomičnim rukohvatom. Domet im je nešto manji nego kod klasičnih surf-modela, ali u potpunosti zadovoljavaju većinu situacija u kojima treba ostvariti veliki domet uz malo uložene energije. Zbog tih su karakteristika ovi štapovi omiljeni kod žena, ali i kod svih koji preferiraju tzv. beach angling, ribolov po svemu nalik surfcastingu osim po činjenici da se tijekom ribolova štap ne ispušta iz ruku.

To je zapravo i osnovna karakteristika ovakvog ribolovnog pristupa. Beach ledgering tehnikom se naješkan sistem izbacuje što je moguće dalje te se, nakon što sistem padne na dno, struna zateže pažljivo prateći vršni segment koji je indikator griza.

Struna je u ovoj disciplini upredenica malog promjera čime je omogućen vrlo neposredan kontakt s lovinom. Straha od pucanja usljed kontakta s dnom nema jer se struna nikada ne opušta već se održava stalno napetom, postepeno privlačeći sistem sve bliže obali i tako tražeći lovinu.

Beach ledgering je dakle vrlo dinamična ribolovna tehnika koja omogućuje vrlo brzu pretragu ribolovne zone pri čemu se jednako može uživati u izvlačenju kakve manule kao i u izvlačenju krupnije podlanice.

Inače je temeljna lovina u ovakvom pristupu sva pridnena potencijalna lovina, od glavoča, preko fratara do bugava i manula, naravno, uključujući i sve vrste koje se love surfcasting opremom samo s više gušta.


Ribolov s varalicom

A spinning ili po naški, obalno varaličarenje, je ribolovna tehnika u kojoj se povlačenjem umjetnog mamca, varalice, pokušava isprovocirati riblji napad ili griz. Premda su na osnovu arheoloških nalaza najstarije varalice iz Kine starije od 1000 godina, suvremena proizvodnja je počela 1921. godine kada su trojica američkih ribolovaca Karl Heinzerlin, George Shultter i Henry Dills kreirali prvu varalicu s metalnim spojlerom koji se nalazio na samom nosu varalice i nazvali je Pikkie Minnow što se smatra prvim službenim wobblerom. Naravno, na našem se moru počelo varaličariti znatno kasnije, zapravo se može reći tek nedavno.

Naime naši su morski ribolovci jako dugo odbijali prihvatiti ribolovni štap koji je temeljni alat u spinningu tako da je i sam spinning u odnosu na ostatak svijeta kod nas poprilično kasnio.

No danas je situacija bitno drukčija i jako puno ribolovaca koristi ovakav pristup, od čega je mnogima temeljni, pa i jedini oblik ribolova kojim se bave.


A pribor je zapravo vrlo jednostavan. Štap za spinning se bira tako da se karakteristike štapa usklađuju s tehnikom povlačenja, odnosno s očekivanom težinom korištene varalice i lovine baš kao i rola. Najbitnija je dužina i akcija štapa što definira i ostatak opreme.

Struna je gotovo uvijek upredenica, a predvez fluorokarbonski. Varalica koja se najčešće preko kopče koristi u ovoj tehnici je stvar osobnog izbora, baš kao što je i izbor predveza i ješke u nekoj udičarskoj tehnici.


No u slučaju spinninga treba biti realan. Premda je mnoštvo varaličarskih tehnika i načina lova varalicama primjenjivo u općenito morskom ribolovu, u spinningu je izbor zapravo poprilično ograničen. Od pravolinijskog povlačenja tako karakterističnog za većinu wobblera i shore jiggova te ponekog runnera, silikonca ili jerka, preko skokovitih twich povlačenja do raznih kombinacija zastoja i privlačenje s trzajima ili bez njih, zaliha načina povlačenja varalica se u lovu ispuca za tren.

Činjenica je da je varalica, ma koliko vješto i savršeno oblikovana i dekorirana, ipak tek mrtvi komad plastike, drveta, gume, metala ili silikona, te je kao takva ovisna o vještini ribolovca koji joj pokretima štapa i vođenjem udahnjuje život.


Na vezu

Na vezu

Foto: Toni Pajkin / Radio Zadar

Spinning na moru, pogotovo na mjestima poput rtova, dubljih odrona ili pak otvorenih ravnih obala, općenito mjesta koja nisu omeđena nikakvim bočnim preprekama, zahtjevan je rad. No ta zahtjevnost ne proizilazi iz potrebe nošenja velikog broja varalica ili iz potrebe za ekstra dalekim izbačajima, koliko iz neophodnog poznavanja osnovnih ribljih navika.


Većina predatora svoj plijen napada iz zasjede ili prikradanjem, pri čemu najčešće biraju pozicije na kojima plijen neće moći pobjeći, već će se satjeran u bezizlaznu situaciju praktički ukočiti omogućujući predatoru elegantan napad koji ne troši puno energije, a donosi lako stečen puni želudac.


Nasuprot lovcima iz zasjede koji čekaju u svojim pridnenim zaklonima, brzi predatori poput palamide, strijelke ili lice svoj plijen proganjaju oslanjajući se na svoju brzinu i eksplozivnost.

Procijeniti teren i ribu koja bi se na tom terenu mogla uloviti, jednako je zahtjevan i težak posao kao i ispravan odabir varalice i tehnike kojom ćemo pokušati isprovocirati napad.

Da li varalicu povući po površini, 'u pola mora', pri dnu ili po samom dnu, pitanje je na koje ne postoji univerzalni odgovor.


Lovina u spinningu

Dolaskom na odabranu poziciju varaličar mora procijeniti trenutno stanje i u skladu sa situacijom prilagoditi i pribor i tehniku. Naravno da u tome, kao uostalom i u svim ostalim ribolovnim disciplinama postoje promašaji. No iskustvom i konstantnim izlascima na more ti promašaji postaju sve rjeđi, dok se uspjesi nižu u sve gušćem rasporedu.

Upravo zbog svega toga spinning i ima toliko puno sljedbenika.


Osnovna lovina u spinningu su brancini, strijelke, iglice, šaruni, lice, palamide i ušate.

Važno je napomenuti da je i sve popularniji eging, obalni lov liganja zapravo samo varijacija na temu u kojoj se malo drukčijim varalicama love, ne ribe, nego lignje i sipe.


Ostala je još jedna disciplina ili ribolovni pristup o kojem se uglavnom malo pa skoro i gotovo ništa ne govori. To je ribolov plovkom. Jedan od osnovnih razloga za to zapostavljenost je sigurno otvorena averzija koju većina morskih ribolovaca pokazuje prema slatkovodnom ribolovu, a s kojim tehniku ribolova plovkom dovode u najužu vezu.


Povratak

Povratak

Foto: Toni Pajkin / Radio Zadar

Ribolov plovkom

No ribolov plovkom, premda u slatkovodnom ribolovu ima vrlo široku primjenu, nipošto se ne može smatrati isključivo slatkovodnom disciplinom. Naime, na svim relativno plitkim terenima na kojima je nemoguće loviti s ostalim udičarskim tehnikama ribolov plovkom se pokazuje kao vrlo primjenjiv i zapravo jedini lovan.

Osim toga, održavanje ješke na istoj dubini bez mogućnosti tonjenja, bez plovka je nezamisliva i neodrživa misija.

Dakle, plovak je po definiciji ribolovni element koji zadržava predvez ili završni dio strune s udicama na određenoj dubini i istovremeno služi kao indikator ribljeg griza i svih pomaka na udicama. Najčešće se sastoji od centralnog debljeg dijela, tzv. tijela plovka, koje može biti izrađeno od balze, stiropora, okipora ili neke druge sastavom slične plutajuće mase, te antenskog dijela provučenog kroz tijelo, no isto tako može biti i jednodijelan izveden samo kao zadebljani centralni antenski dio.


Plovci mogu biti vrlo različitih oblika i nosivosti s tim da određeni tipovi plovaka poput wagglera imaju i integrirana otežanja što omogućava vrlo daleke izbačaje uz vrlo finu prezentaciju.

U morskom ribolovu je plovak našao primjenu kao temeljni pristup u lovu određenih vrsta poput cipala, no i kao vrlo praktično pomagalo kada je u pitanju lov lokardi ili skuša koje se drže nekoliko metara ispod površine i kada je jako važno ješku svaki puta prezentirati na istoj dubini.


Isto je tako vrlo praktičan kada se lovi na hridinastom terenu na kojem je nekim drugim udičarskim pristupom poput, primjerice, beach ledgeringa, plasirati ješku ili izvući ribu bez gubitka pribora zbog zadjeva praktički nemoguća misija.

I premda tako možda ne izgleda na prvi pogled, baloni koji se koriste u big game fishingu dok se driftingom love tune, nisu ništa drugo doli plovci.

Štapovi za ribolov plovkom su uglavnom tanki, gracilne izvedbe, dužine od 2,7 do 7 metara čime je omogućena vrlo fina prezentacija uz maksimalan ribolovni užitak u izvlačenju ribe.

Inače su osnovna lovina koja se lovi u ribolovu plovkom na moru cipli, salpe, špari, ušate, iglice, lokarde i skuše.

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

Morske ćakule

Boris Bulić, većini 'morskih ljudi' poznat po svojim ribolovnim publikacijama vezanima uz more i ribolov, od knjiga, preko časopisa, svaki petak u programu Radio Zadra od 11.15h govori o ribolovnim temama. Emisija je namijenjena svima koji se ribolovnim bave iz razonode, ali i profesionalcima.

Poslušajte u Slušaonici