Hrvatski radio

Radio Zadar

08:37 / 11.03.2022.

Autor: Boris Bulić

Za prave bokune, prava ješka ali i na pravi način postavljena

Što na ješku?

Što na ješku?

Foto: Boris Bulić / Radio Zadar

Način na koji nudimo ješku našoj lovini često presudan za ribolovni uspjeh. Često i najkvalitetnija ješka ne daje očekivane rezultate ako nije dobro postavljena dok s katkad i sa lošom ješkom može ostvariti dobar ulov samo ako je na udicu postavljena kako treba.

Ješku na postaviti kako treba 

Pravilna prezentacija ješke je u ribolovu jedan od najvažnijih detalja. Način na koji ćemo ponuditi ješku našoj lovini presudan je za ribolovni uspjeh. Trenutak kada riba naiđe na našu naješkanu udicu je prijeloman jer u tih nekoliko sekundi, a često i u kraćem vremenu, dolazi do prve procjene koja određuje hoće li se riba samo okrenuti ili će ješku procijeniti kao nešto jestivo i pokušati je progutati.

Način na koji nudimo ješku našoj lovini često presudan za ribolovni uspjeh. Često i najkvalitetnija ješka ne daje očekivane rezultate ako nije dobro postavljena dok s katkad i sa lošom ješkom može ostvariti dobar ulov samo ako je na udicu postavljena kako treba.

Nažalost mnogi ribolovci načinu montaže ješke na udicu ne pridaju dovoljno značaja. Velik dio takvih ribolovaca se rukovodi idejom da je dovoljno nešto jestivo spustiti u more i da će riba, sasvim sigurno, kad naiđe na taj jestivi komad, trenutno otvoriti usta i progutati ponuđeno.

Naravno, takav je stav potpuno pogrešan. Koliko god u odnosu na neke više životne oblike bile primitivne, i ribe imaju određene prohtjeve vezane uz serviranje. Način na koji u svakodnevnoj prehrani dolaze do obroka stvorio je određenu sliku koja je postala kliše i sve što odstupa od tog klišea budi nepovjerenje.


Kraljica ješki dagnja ! 

Radi usporedbe možemo povući paralelu s našim uobičajenim menijem. Zamislite da vam netko ponudi klasičan, ukusno pripremljen ručak koji podrazumijeva nekakvu juhu, komad pečenog mesa, prilog i salatu, sve dobro izmiješano u jednoj posudi. Ili, u drugoj opciji, da vam se sve to ponudi odvojeno, ali bez tanjura i pribora za jelo. Također se sve to može ponuditi savršeno servirano, ali ispunjeno hranom pripremljenom prije nekoliko dana.

Naravno, ništa od svega toga ne bi bilo nimalo privlačno.

Isto je tako i s ribama. Serviranje, odnosno prezentacija ješke je itekako važna i bitna stavka kojoj nipošto ne treba uskraćivati dužnu pažnju.

A prezentacija zavisi prvenstveno od korištene ješke, lovine i uvjeta na moru.

Većina je riba karnivorna, odnosno, meso im je na jelovniku prva stavka. I dok su nekima poput zubaca glavni obrok žive ribe, druge se, poput fratra ili podlanice češće hrane nižim beskralježnjacima. Neke vrste poput lampuge ili strijelke, zahtijevaju ješku u pokretu dok je nekim vrstama poput ovčice draža ješka koja miruje. No katkada će opet ješka nezavisno od stanja gibanja ili mirovanja svojim okusom ili bojom uspješno isprovocirati napad odnosno griz.

Zbog svega toga je dobra procjena situacije iznimno važna kako bismo lovini ponudili ješku na najprirodniji mogući način.

Da bismo uspješno pojasnili sve važne detalje najbolje je poći redom, od ješke do ješke.

Prve na redu su školjke i među njima kraljica ješki – dagnja.

Dakle, dagnja i većina ostalih školjki se najčešće serviraju očišćene i djelomično ocijeđene. Ješkaju se uglavnom 'prošivanjem' na način da se prvim ubodom udice probija najčvršći dio školjke nakon čega se dodatnim nabadanjima nabire i ostatak školjke u jednu čvrstu i kompaktnu cjelinu.

Takvim se ješkanjem ostvaruje manje-više prirodna prezentacija u kojoj školjka svojom bojom, lelujanjem i mirisom uglavnom uspješno privlači ribu.


Što kad na ješku navali sitniš?

Nevolja nastupaju jedino kad se u moru nalazi mnoštvo sitne ribe koja u kratkom vremenu može ogoliti udice ili razvući ješku toliko da krupnijoj lovini takva ješka postane neprivlačna. Tada se poseže za silikonskim koncem kojim se dagnja može brzo i jednostavno fiksirati, a sitne zube spriječiti da je razvlače. No silikonski nije rezerviran smo za krupniju ribu jer se koristi i kada se lovi sitna riba. Elastičnom se niti mali komadići dagnje dodatno priljube uz udicu zbog čega sitna riba ne može čupkati i rastezati ješku već mora sve odjednom progutati.

Na mjestima gdje veća riba nerado prima armiranu ješku, praktično je koristiti predveze s tri prame pouzdavajući se u lutriju. Naime, ako je riba aktivna i ako je u igri više ponuđenih ješki istovremeno oprez naglo popušta, a na njegovo mjesto stupa halapljivost i konkurencija hranidbenog lanca.

Isto tako, na mjestima na kojima je krupnija riba prisutna, ali sumnjičava i nepovjerljiva, praktično je školjke ješkati šlampavo, tako da se udicom kači najprije najtvrđi dio, ali se u daljnjem prošivanju ostavlja dio školjke da visi. Da bi se postigla takva montaža često se koriste dvije školjke od kojih je jedna fiksirana što je moguće kompaktnije dok je druga samo labavo prikačena. Riba koja oklijeva biti će privučena bogatstvom obroka pri čemu će u prvom trzaju imati priliku pojesti pola obroka nakon čega se trenutno bez oklijevanja vraća po drugu polovicu. Ovoj se montaži može pomoći sistemom fermi, odnosno sistemom u kojem se lovi preko kliznog olova samo s jednom udicom. Takav je sistem posebno pogodan za lov plahih velikih fratara ili šaraga u jačem kurentu.

Dagnja se također može ješkati i u djelomično ili potpuno zdrobljenoj ljušturi što se često koristi u lovu podlanica.

Ješkanje s crvima - koji je za koju ribu?

Dugačke školjke poput kapalunge, šljanka, se najkvalitetnije ješkaju preko igle s tim da se gornjim dijelom, baš poput crva, navlače visoko na pramu.

Važno je naglasiti da se najbolji rezultati postižu sa svježim školjkama, netom očišćenima.

Od crva se u našem moru najčešće koriste veliki crv, bibi, pješčani crveni crvić kao i brojne uvozne vrste. Crvi se kod ješkanja prošivaju ili nadijevaju na udicu pomoću igle pri čemu vrh udice obavezno mora viriti van ješke.

Veliki se crv najčešće kida na komade veličinom primjerene udici i lovini te se ješka prošivanjem. Tanji dio od repa se može ješkati i preko igle s tim da je poželjno ostaviti dio da visi s udice čime će se probuditi povjerenje ribe u kontaktu s tako plasiranom ješkom. Takva je montaža posebno pogodna za vrste koje svoju hranu traže na pjeskovitom dnu poput, primjerice, ovčice ili većeg arbuna.

Bibi se u principu uvijek nadijeva preko igle, iznimno iskidan na komadiće i to samo u lovu na sitnu ribu. Pogodan je za lov podlanica i ostale krupnije plemenite ribe postavama na fermu. U montaži vrh udice obavezno mora viriti vani.

Sitni se crvi ješkaju prošivanjem ili nadijevanjem preko igle, često tako da pokrivaju i dio prame. I za njih, kao i za velikog crva i bibija vrijedi pravilo o vrhu udice koji mora izvirivati.

I dok se veliki crv i bibi uglavnom plasiraju na dnu, mali se crvići mogu koristiti i u pola dna ili pak na površini za lov ušata, salpi, bugava, šaruna, pa i cipala.


Ješkanje u natjecateljskom ribolovu

Pojedini ribolovci smatraju da veliki crv naješkan za podlanicu ne smije 'šetati' zbog čega ne koriste predvez već puštaju da klizno olovo klizne do same udice čime se ješka fiksira i potpuno miruje, a što naravno, stvara poprilične komplikacije u slučaju zadjeva kada se može izgubiti veći dio strune.

Glavonošci se zavisnosti od tehnike mogu ješkati u komadićima, komadima ili cijeli, uginuli ili živi.

U natjecateljskom se ribolovu uglavnom koriste lignje filetirane, omekšane tučkom te izrezane na tanke trakice.

U ribolovu bijele ribe se koriste šire trake, nešto tvrđe, neomekšane. Ukoliko je prisutna sitnija riba tada se kompaktnije prošivaju, dok se u slučaju da sitne ribe nema, ostavljaju da slobodnije vise što će lovini omogućiti i slobodnije usisavanje. Rezane na komade, lignje, totanji, sipe, mušuni i hobotnice, koriste se za ješku na parangalima dok se cijele koriste najčešće lignje i sipe i to na panuli.

Male hobotnice i mušuni se koriste u specijalnim tehnikama poput jigginga live kab tehnikom dok se bobići i sipice koriste također cijeli, na parangalima, ali i u udičarenju pogotovo dubinskoj kančenici.

Bez obzira na korištenu vrstu, glavonošci su kao ješka u udičarenju najprikladniji za pridnene postave, za lov u kojem se ribu treba duže čekati i to prvenstveno zbog njihove žilavosti i svijetle boje.

Riblje ješke

Ribe se kao i glavonošci mogu koristiti cijele, filetirane, i iskidane na komadiće, uginule i žive. U principu se većina riba u udičarenju ješka tako da prvo prošivanje uvijek ide kroz kožu. Kod sitnije ribe kao što je gavun udica svakako prolazi kroz kožu pa izlazi ili ponovo kroz sredinu tijela ili kroz sredinu presjeka dok je kod fileta, npr. skuše, najprikladnije ješkati trakicu mesa s kožom u prvom prošivanju s unutarnje strane prema vani, a onda izvana prema unutra.

Kod mekanih fileta poput mesa manula, na udicama namijenjenima ciplima, mesni dio mora do kraja pokrivati udicu.

Cijele uginule ribe se u principu uvijek prošivaju s tim da se oko repa često postavlja i čvor bez čvora. Katkad im se radi atraktivnosti otrgne glava čime se ostvaruje intenzivnija emisija mirisa i okusa.

Žive se ribe u zavisnosti od korištene tehnike različito ješkaju. Ribe koje se postavljaju na parangale ili ferme uglavnom se ješkaju pod leđnu peraju s tim da im je poželjno odrezati donji krak repne peraje. Na taj način imaju vrlo nepravilne kretnje prilikom plivanja što je predatorima izuzetno privlačno.

Na panuli se pak ješkaju u zavisnosti od vrste ribe i vrste panule. Iglice se ješkaju s tri udice na klasičan panulaški način dok se cipli, skuše i lokarde uglavnom ješkaju samo jednom udicom najčešće kroz obje vilice tako da udica ulazi kroz donju, a izlazi kroz gornju vilicu.


Ješkanje rakovima, kozicama, škampima...

Rakovi se mogu koristiti živi i uginuli. Od živih rakova je najkvalitetniji i najtraženiji gambor koji se ješka od glave prema zatku s donje strane tako da na udici ostane živ. Dobar je i kao uginula ješka s tim da se onda mogu ješkati nekoliko komada odjednom.

Kozice se ješkaju na isti način.

Rak samac je također izvrsna ješka pri čemu se manji komadi ješkaju cijeli dok se kod velikih ješka samo zadak. U oba slučaja vrh udice samo malo izviruje.

Sve tri vrste su pogodne za udičarenje kančenicom dok se za lov na fermu koriste i druge vrste poput grmalja i suše. Ovi se rakovi ješkaju tako da im se probije zadnji dio između zadnjih nogu, odozdo prema gore. Noge se sapletu gumicom ili se jednostavno otkinu čime se sprječava zavlačenje pod kamenje i u travu. Ovakve montaže su pogodne za lov podlanica.

Živi veliki škampi ili jastozi su dobri za lov kirnji, no danas ih više gotovo nitko ne koristi za tako što jer im gastronomska vrijednost daleko premašuje ribolovnu.

Od ostalih animalnih ješki bih spomenuo puževe među kojima treba istaknuti volka izvrsnog za lov podlanice, ali i ostalih velikih ljuskavki, te ugrca koji je zbog svog mirisa ušatama neodoljiv. Puževi se bez obzira na veličinu i vrstu uvijek ješkaju kroz sredinu stopala prema utrobnom dijelu.



Riblje utrobe i mesne ješje životinja s kopna

Utroba riba i kišne gliste su pogodne za lov jegulja pridnenim tehnikama, dok su crijeva srdela dobra ješka za lov cipala. U oba slučaja ješka mora biti tako bogata da u potpunosti pokriva udicu.

Isključivo biljojednih vrsta u našem moru ima malo, a od njih se najčešće love samo salpe i cipli koji su zapravo svejedi. Salpe se mogu loviti na kladoforu i ostale nitaste zelene alge dok se i salpe i cipli uspješno love na kruh postavljen na udicu najčešće u obliku ruže ili pahuljice. Za razliku od pahuljice, kuglica kruha je puno bolja za lov špara na plovak.

Naravno, stari se kruh koristi često kao primarna ješka za lov vršama.

Od mesa toplokrvnih životinja se kao ješka najčešće koriste pileća prsa koja se režu na trakice i kockice te se ješkaju tako da se udica u ješki potpuno sakrije. Ovakva je ješka pogodna za lov kančenicom i plovkom. A od ostalog mesa, dobra je još goveđa jetra, ali samo za lov pica i šarga.

Sve ove ješke se mogu primijeniti doslovno svuda, ali isključivo pod jednim uvjetom, a to je da se u moru u tom trenutku nalazi riba kojoj je ta vrsta ješke toga dana na meniju. Naravno, sada odmah skače novo pitanje - kako otkriti čime se riba najradije hrani u određenom trenutku. No to je zasebna tema kojom ćemo se svakako pozabaviti u jednoj od idućih emisija.

Vezani sadržaj

Emisija

Morske ćakule

Boris Bulić, većini 'morskih ljudi' poznat po svojim ribolovnim publikacijama vezanima uz more i ribolov, od knjiga, preko časopisa. Svaki petak u programu Radio Zadra od 11.15h govori o ribolovnim temama. Emisija je namijenjena svima koji se ribolovnim bave iz razonode, ali i profesionalcima.

Poslušajte u Slušaonici