Hrvatski radio

Radio Zadar

07:08 / 04.02.2022.

Autor: Boris Bulić

Zimski ribolov - gušt ili smrzavanje !?

Zimski ribolov

Zimski ribolov

Foto: Boris Bulić / Radio Zadar

Zimski je ribolov po količini ulovljene ribe, barem kad su udičarske tehnike u pitanju daleko siromašniji od onoga u toplijem dijelu godine. Tome su dva razloga – prvi je definitivno u činjenici da je temperatura mora niža, riba inertnija i povučena u zimovnike u dubljim i toplijim dijelovima mora, dok je drugi, jednostavno, u manjem broju aktivnih ribolovaca.

Zimski ribolov – prvi, zadnji i nikad više

Većina onih koji od ribolova očekuju maksimalnu ugodu, zimi ostaju kući. Osim toga, nisu svi jednako dobro opremljeni odjećom, obućom, ali i ostalim za zimski lov neophodnim alatima, pa tako na moru zimo možemo sresti uglavnom ili potpune eksperte koji jako dobro znaju što rade, ili pak apsolutne početnike kojima je to vjerojatno onaj poznati treći zimski ribolov – prvi, zadnji i nikad više.

U obalnom zimskom ribolovu nema puno vrsta u čijem se lovu može uživati. To su u prvom redu podlanice koje u jatima posjećuju gradske luke i koje se love fermama. Ješka je u principu posvuda ista - srdele, crv, bibi i rakovi poput gambora ili suše dok je sama tehnika jako dobro poznata. Nakon zabačaja se pribor zateže i spušta na prikladan nosač otpuštajući kočnicu tako da riba može udicu odvući prvih metar-dva bez otpora.


Najvažnije je dobro se odjenuti

Druga obalna tehnika koja zimi može dati nekakav prihvatljiv rezultat je definitivno spinning, u kojem se raznoraznim varalicama i načinima povlačenja nastoji isprovocirati napad brancina ili strijelke koje su najčešće prisutni predatori u blizini obale i u granicama bacačkog dometa varaličara.

I dok je prva tehnika stacionarna i ne traži veliku aktivnost, nego tek svakih dvadesetak minuta kontrolu ješke, naravno, ukoliko u međuvremenu nije došlo do nekakvog griza, u spinningu je ribolovac u neprestanom pokretu.

Čak i ako se i ne kreće nego stoji u mjestu, rola stalno radi jer je ta tehnika naprosto takva. Ipak, u odijevanju nema puno razlike. Obe tehnike se izvode s obale na kojoj najčešće nema nikakvog zaklona od vjetra ili rošade tako da je vjetrootporna, dišuća i vodootporna odjeća i obuća zapravo imperativ. Sve ostale verzije imaju svoje velike mane koje u principu uvijek rezultiraju istim doživljajem - kraćim boravkom u ribolovu koji u pravilu vrlo brzo nakon dolaska na obalu postaje neugodno mokar ili hladan, a najčešće oboje.


Ribolov iz brodice zimi 

Pribor se bira prema vlastitim sklonostima i platežnoj moći, no ono što je važno i što bi trebalo biti pravilo je osnovna struna. U fermi je to najlonski monofil, a u spinningu upredenica.

U ribolovu iz brodice je stvar nešto drukčija. Brodice kojima se odlazi u zimski ribolov su rijetko kada bez ikakvog zaklona od vjetra ili kiše, Otvorene pasare i batele, kao i gumenjaci, mahom su plovila koja se koriste po lijepom vremenu dok se u zimskim uvjetima koriste uglavnom, minijaturne ploveće kućice. Brodice za zimski ribolov podrazumijevaju kuhalo, krevet, nekakvu grijalicu i krmeni prostor u kojem se može komotno raditi bez obzira na korištenu tehniku.

Sve navedeno je posljedica dviju stvari – nepredvidivih ili barem teško predvidivih zimskih vremenskih uvjeta i pošta koje su u zimskom periodu rijetko gdje blizu, tako da se do dobre ribe treba ploviti katkad i preko sat vremena. a što u zimskim uvjetima ipak zahtjeva određenu dozu komfora.


 Ješka zimi mora biti savršena - svježa i za ribu ukusna

Dakle, ljubitelji kančenice koji su se do svoje pozicije navozili, moraju pronaći lovinu, spustiti sidro, i pokušati ješkom prevariti ono što su otkrili. To su u pravilu kantari, fratri, šarzi, arbuni, a uz malo sreće i škrpine koje su u ovo doba godine poprilično zahtjevne, ponajprije po pitanju ješke koja mora biti savršena, svježa i ukusna, a onda i po pitanju pribora koji mora biti skoro pa savršen jer je u izdajnički bistrom zimskom moru, unatoč velikoj dubini, ipak sve jasno vidljivo.

Upredenica kao osnova, te fluorokarbon na predvezu je imperativ dok se bez štapova s osjetljivim vrhovima teško što može uloviti. Istina, postoje majstori udice koji love iz ruke i zimi jednako uspješno kao neki drugi u toplijem dijelu godine, ali je takvih zapravo jako malo, a nažalost, kako vrijeme ide i sve manje.

Role moraju biti gabaritima i snagom takve da glatko mogu izvući veći teret s veće dubine, pri čemu je kočnica od presudnog značaja. Ne samo da mora biti dovoljno nosiva, već i dovoljno precizna tako da može proklizati u pravom trenutku, kada to poželimo mi, a ne slučaj.

A osim pribora za klasično kančarenje, bilo iz ruke ili pomoću štapa, pri ruci bi trebala biti barem još dva pribora. Prvi je pribor za fermu na dnu ili u pola mora namijenjen gladnim ugorima i landovini, dok bi drugi trebao biti sistem á volo za plave lutalice poput lokardi, šaruna i skuša, ali i gladnih zimskih kovača koji često znaju ugodno iznenaditi. Naravno, na oba takva sistema ješka je riba, po mogućnosti živa i ulovljena upravo na tom lovnom terenu.


Parangal zimi

Parangalisti svoje parangale zimi ne tope toliko često kao u toplijem dijelu godine, ali ih zato u pravilu duže vrijeme drže u moru. Na plitkim se terenima malo što može uloviti pa se zato biraju pošte dublje od 40 metara. Iako se i zimi koriste parangali za bijelu ribu, puno su češći parangali namijenjeni gruževini i landovini.

Maestra je kod takvih parangala promjera 2 milimetra, a spoj prama i maestre se u pravilu ostvaruje čvorovima. Osnovna i najočitija razlika između ovog i ostalih parangala je u samom završetku prama koje umjesto najlonskim monofilom u pravilu završavaju sajlom. Naime, sajla je jedini materijal koji može odoljeti ugorima. No, sajla se rijetko kada pruža do same maestre, već se između maestre i sajle postavlja umetak od debljeg najlonskog monofila. Na taj se način omogućuje jednostavno i kvalitetno vezivanje prame na maestru dok se u slučaju zadjeva ne gubi cijeli parangal već samo prama koja je nepovratno zapela.


Parangali za lov ugora i murina 

Često se, uglavnom radi uštede, prame formiraju i od udvojenog monofila. Takva prama je dvostruko nosivija, ali i znatno otpornija na zube ugora jer tako udvojena u zagrizu 'bježi'. Ipak, takve prame treba redovito kontrolirati, jer već nakon nekoliko ulova uglavnom budu toliko pohabane da ih treba mijenjati ili barem prikratiti.

Prame su duge do 2 metra, međusobno udaljene barem 6 metara iz vrlo jednostavnog razloga. Naime, ulovljeni se ugori ali i psi i mačke okreću oko svoje osi i na taj način omataju i pramu i maestru, često stvarajući nerazmrsivu gužvu. Udaljene prame pružaju manje šanse za veliku štetu.

Parangali namijenjeni lovu ugora i murina se polažu na stjenovito hridinastom dnu, na dubinama i do 130 metara. U zavisnosti od lovne dubine, mogu biti različite dužine.

Ješka je u pravilu srdela, lignja, a samo na provjerenim poštama volak i trp dok se crv kao ješka na zimskim parangalima rijetko koristi.



Ribolov zubaca i gofova zimi 

Panula je definitivno tehnika kojom se i zimi može kvalitetno loviti. Glavna meta su okrunjene kapitalne glave, prvenstveno zubaci i gofovi, no i neke druge pridnene vrste poput zubaca krunaša, pagra ili kirnje. Bez obzira na lovinu, tešku panulu treba povlačiti brzinom od 1,5 do 2,2 milje vodeći računa o kurentima i vjetru. Iznimno, ako idemo ciljano na gofa, brzinu povlačenja možemo podići i do tri milje.

U tradicionalnom panulanju iz ruke najčešće se koristi modificirana viška panula s nešto više olovnica. Ona nerijetko ima i dodatno otežanje poput klasičnog gvardijana koji osim što potapa panulu na željenu dubinu ima i ulogu detektora zapreka. 
Osnovna je struna uglavnom milimetarska, a predvez 0,70 milimetarski, dužine od 12 do 15 metara, s tim da mnogi panulaši u panulanju iz ruke predvez udvostručuju kako bi smanjili rizik gubitka lovine.
No ovakav pristup nosi i jedan veliki problem. Naime, u ovakvom lovu treba računati s niskim temperaturama na kojima se prsti često vrlo brzo ukoče nakon čega postaju neposlušni.


Štap pametniji izbor, umjesto smrznutih prstiju

Stoga je za zimu štap i dobar multiplikator svakako pametniji izbor. No budući da brojne olovnice viške panule ne mogu proći kroz provodnike na štapu olovno otežanje je u ovom slučaju koncentrirano u jednom utegu, uglavnom oblika banane ili suze sa stabilizatorom kako se u povlačenju ne bi okretalo oko vlastite osi. Postavlja se na zasebnom komadu strune dužine od 2 do 3 metra pri čemu se na jednom kraju nalazi olovnica, a na drugom kopča kojom se ta olovnica, popularno zvana gvardijan, kači na osnovnu strunu. I dok neki panulaši za gvardijana imaju fiksno mjesto na osnovi, mnogi koriste velike klizne kopče preko kojih se gvardijan po osnovi spušta do prvog spojnog zogulina.

U teškoj panuli se od štapova koriste robusniji i žilaviji panulaški modeli koji konstrukcijom često graniče sa štapovima namijenjenima big game fishingu. Ipak, u posljednje su vrijeme sve više u upotrebi suvremeni jiggerski modeli koji svojim performansama i oznakama tipa 'no limit' ruše dosadašnje granice određene libražom ili gramažom.


Jiggerski modeli

No na žalost svih ljubitelja panule i ostalih tehnika koje zahtijevaju rad s ovakvim priborom, cjenovni razred u pravilu prati i kvalitativni. Dobar štap za panulu treba biti dovoljno jak da može izdržati opterećenje ulovljene ribe, dovoljno mekan da može amortizirati iznenadne pokušaje bijega i dovoljno lagan da ribolovcu ne stvara opterećenje prilikom zamaranja. Akcija štapa namijenjenog teškoj panuli ne bi trebala biti ispod 20 libri, a preporučena dužina se kreće u rasponu od 1,65 – 2 metra.

Među rolama, ukoliko su prvi izbor stacionarne role, treba birati velike modele, snažnog prijenosa i pouzdane robusne kočnice, od kojih su na prvom mjestu opet najsuvremeniji jiggerski modeli.

Premda stacionarke imaju svoje poklonike, u praksi su sve više zastupljeni multiplikatori posljednje generacije kod kojih su prijenosni mehanizam i kočnica izuzetno jaki i pouzdani, dok su gabaritima često tek neznatno veći ili pak jednako veliki kao malo veće stacionarne role.

Iako se tehnički gledano u teškoj panuli mogu povlačiti i varalice, to se rijetko kada radi. Najlovnija ješka je u pravilu živa ješka, lignja ili iglica, montirane na najjednostavniji način. Osim iglice i lignje, mogu se koristiti i druge ribe od kojih se najčešće povlače, cipal, lokarda i ušata, no zimi se to ipak znatno rjeđe radi.


Montaža udica na predvezu za tešku panulu 

No osim na ješku, pažnju treba obratiti i na još nekoliko detalja. Premda većina vrsta koje se nalaze na meti teške panule nisu posebno osjetljive na debljinu i vidljivost strune, završni dio predveza bi trebao biti fluorokarbonski jer se time šanse za ulov ipak znatno povećavaju.

Montaža udica na predvezu za tešku panulu ne razlikuje se bitnije od ostalih montaža za panulu kada je u pitanju živa ješka. Najčešće se koristi sistem s krajnjom fiksnom i jednom do dvije klizne udice. Važno je obratiti pažnju i na termoklin, sloj koji razdvaja topliji i hladniji sloj mora, a koji je zimi znatno dublje nego u toplijem dijelu godine pa se stoga i sam panulaški sistem treba naći uz njega, na istoj dubini.


 I s manjim olovnim opterećenjem optimalna lovna dubina

S klasičnim panulaškim sistemima u kojima je osnova najlonski monofil nije uvijek lako postići lovnu dubinu pa suvremeni ribolovci često klasični najlonski sistem zamjenjuju upredenicom, znatno manjeg promjera a time i otpora, zahvaljujući čemu se i s manjim olovnim opterećenjem lako može postići optimalna lovna dubina.

Često otežanje na sistemu za panulu na većoj dubini prelazi i 750 grama težine pri čemu se sistem pušta od 100 do 120 metara iza broda. No bez obzira koliko otežanje bilo i koliko se sistem pustio iza broda, cilj je uvijek isti – dovesti ješku na metar do metar i pol iznad dna.


Teška panula za vrhunske ribolovce, ostali zimi na lignje, ali...

I premda ovako, na prvi pogled sve može izgledati jednostavno lako i zanimljivo, ne treba smetnuti s uma da je teška panula zahtjevna ribolovna disciplina jer objedinjuje nekoliko vrlo usko vezanih područja. Osim dobrog poznavanja životnih navika lovine, potrebno je dobro poznavanje terena, i velika spretnost u upravljanju plovilom. Provlačenje panule uz strmine litoralnog spusta prateći liniju termoklina, istovremeno izbjegavajući zadjeve, zahtjevan je posao, pogotovo u zimskim uvjetima kada se bez dobre elektroničke podrške, dobrog broda i još boljeg poznavanja terena možda i ne treba upuštati u takvu avanturu.

A za sve one kojima je ovo previše ekstremno, uvijek ostaju lignje koje vole sporu vožnju i polagano povlačenje skosavica. No ukoliko se sada odlučite za lov liganja budite spremni na lov s puno nježnosti. Naime, sada su lignje poprilično butargane, odnosno spremne za mrijest zbog čega su im traci vrlo mekani pa lako pucaju. Stoga u povlačenju skosavica budite spremni za trenutno 'proklizavanje', odmah po kačenju kako na skosavicama ne biste izvukli samo zakačen trak.

I naravno, nipošto se nemojte zaboraviti dobro obući. Čak i ako ne isplovljavate u kulf ili na dubinske parangale, čim isplovite, zima vas neće zaobići.


Vezani sadržaj

Emisija

Morske ćakule

Boris Bulić, većini 'morskih ljudi' poznat po svojim ribolovnim publikacijama vezanima uz more i ribolov, od knjiga, preko časopisa. Svaki petak u programu Radio Zadra od 11.15h govori o ribolovnim temama. Emisija je namijenjena svima koji se ribolovnim bave iz razonode, ali i profesionalcima.

Poslušajte u Slušaonici