Hrvatski
radio

Dudek i Regica, Tetec Cinober i Presvetli nezaboravni su likovi Mladena Kerstnera, a slušateljima Audioteke nudimo priliku čuti ih u radijskim komedijama iz ciklusa Panoptikum, legendarne emisije Radija Zagreb.  

Zanimljivo je da su upravo pojedine epizode kasnijih televizijskih serija Mejaši , Gruntovčani te Dirigenti i mužikaši izvedene najprije kao radijske komedije.

Urednik emisije Panoptikum Branko Hribar 22. kolovoza 1969. godine emitirao je prvu komediju Mladena Kerstnera Pogan u režiji Bogdana Maračića. U televizijskoj seriji Mejaši iz 1970. godine ta svađa zbog krštenja tek rođenoga djeteta i bojazan da će ostati pogan ako ga se ne krsti pojavljuje se kao šesta epizoda.  

Martin Sagner, Smiljka Bencet, Mladen Šerment i Zvonko Ferenčić dio su glumačke postave koja se pojavljuje i u televizijskoj seriji i u radijskim komedijama. 

Ovi likovi i njihove sudbine začetke nalaze u kajkavskim humorističnim dramskim i pripovjednim tekstovima koje je Mladen Kerstner objavio u časopisu Kaj (1969, 1973, 1975, 1978.) te zbirci novela Gruntovčani iz 1975. Što je nastajalo prije a što poslije sada je teško odrediti, ali zanimljivo je da u radijskim komedijama isprva Dudeka glume različiti glumci i tek se nakon nekog vremena u toj ulozi ipak redovito pojavljivao Martin Sagner (neovisno o tome  koji je redatelj režirao komediju na radiju). 

Od 1970. godine i emitiranja serije Mejaši pa do 1975. godine i emitiranja serije Gruntovčani na radiju je izveden niz komedija Mladena Kerstnera (Parade mora biti, Mamica su štrukle pekli, I ne zamerite prosim, Gdo je črnu čuču pojel i dr.).

Kerstner stvara svijet imaginarnoga ruralnog ambijenta Gruntovca i Trnovca kao stvarnoga, gotovo povijesno kontekstualiziranog prostora, koji je, postao sinonimom njegova cjelokupnog književnog stvaranja. Piše živom gornjopodravskom kajkavštinom s elementima ostalih kajkavskih govora, s čestim osloncem na dosjetku i vic.

Kerstner je rođen u Ludbregu 1928. godine. U Zagrebu  je 1946. završio Trgovačku akademiju i počeo polaziti Zemaljsku glumačku školu, a 1947. prešao na ljubljansku Akademiju u klasi Branka Gavelle. Glumio je  u HNK u Varaždinu 1948 i 1949, zatim se zaposlio kao knjižničar u Ludbregu i sudjelovao od 1952. u radu amaterskoga kazališta, a 1954. postao njegovim redateljem i voditeljem. Radeći od 1958. u gradskoj upravi u Slavonskoj Požegi, do 1961. bio je glumac, redatelj i voditelj tamošnjeg amaterskoga kazališta. Nakon preseljenja  u Zagreb, od 1968. postao je profesionalnim piscem. Baveći se novinarstvom  kao član uredništva surađuje u listu Kerempuh te postaje predsjednikom Društva hrvatskih humorista, a javlja se i u časopisima Arena, Republika  i Modra lasta. Humorističnu prozu za mladež spaja u zbirci Djetinjstvo u Gruntovcu  objavljenoj 1986.  Tekstovi su mu uglazbljeni na Festivalu kajkavske popevke u Krapini i zvučnoj kaseti Sa suncem u oku . Uvršten je u Antologiju hrvatske kajkavske drame časopisa Kaj objavljen 1990. godine,  te u Antologiju hrvatskog humora (1999. godine. Od 1998. u Ludbregu se održava manifestacija Dani Mladena Kerstnera, a posmrtno mu je tiskana  i proza Gruntovec je moj dom 2005. godine. 

Njegove radijske komedije  uglavnom su pisane na  kajkavskome i  u njima  duhovitošću i britkom satirom razrađuje uglavnom poznate ruralne motive, a urbanom tematikom zaokupljen je u nekoliko djela na štokavštini (Večera na Korani, 1985, Slobodno sudačko uvjerenje 1988, Lažni svjedok govori istinu 1991.).