Znanost je stalna, neprekinuta potraga za razumijevanjem svijeta, ona nam približava i objašnjava što se događa u središtu atoma i na rubu univerzuma, ali može li nam objasniti svijest bez koje ne bi bilo ničega, pa ni znanosti? Da li je to paradoks našeg vremena ili se vrijeme mijenja? Ako je misao najčvršća materija u nama znanom univerzumu, ako svojim mislima oblikujemo vlastitu stvarnost, da li je sve oko nas zaista naša kreacija?