Nebesko-satirična fantazija Predraga Lucića

Dvije svemirske sonde, sonda Sancho i sonda Hidalgo, u misiji Don Quijote, bombardiraju asteroid koji prijeti Zemlji i njenom opstanku. Dok svemirom zuje krhotine pogibeljnog asteroida, na Zemlju, i to na plažu u gradu Ulcinju, stropoštava se s nebeskih visina jedna kobila i jedan magarac te njihovi vlasnici: vitez lutalica i njegov perjanik. Samo jedna osoba u ovome će vidjeti nebeski znak, dok će svi ostali slijetanje Cervantesovih likova smatrati ozbiljno ugrozom turističke sezone. Dok se malomišćanski intelektualac Meho bori za dostojanstvo i slobodu Cervantesovih lica, drugi se dovijaju kako da cijela stvar postaje turistički atraktivna i definitivno isplativa. U tome ne prezaju ni pred čim.

Možemo pretpostaviti da je nadahnuće za pisanje „Cervatesovog trga“ Predragu Luciću došlo iz nekoliko izvora. Jedan je činjenični. U Starom Gradu u Ulcinju doista se nalazi Trg robova na koji su ulcinjski gusari (od polovice 17og stoljeća) dovodili zarobljenike s raznih mediteranskih odredišta da bi od njihovih obitelji tražili otkupnine ili da bi ih se prodavalo kao roblje. Nekoliko stoljeća poslije u ulcinjske turističke brošure upisuje se priča da je među otetim zarobljenicima bio i jednoruki Španjolac, budući slavni pisac koji će godine ugodnog robovanja u crnogorskom gradiću obilježiti nježnom posvetom: odabranica njegova Don Quijotea u imenu će imati upisano Ulcinj: (D)ULCINeJa. Drugi izvor nadahnuća sigurno je piščevo divljenje velikom Cervantesu s kojim uostalom dijeli istu vrst privrženosti: duboko razumijevanje za društvene marginalce čija načela i snovi ne stanuju u vremenu „sveopće praktičnosti“. Tako vitez iz sunčane Manche u Lucićevom tekstu dobija svoj pandan, sliku i priliku u današnjem dobu, Mehu intelektualca, koji je „od djetinjstva zalupan u književnost“ i završio je „uzaludne škole“, pa ga se, tvrdi tako njegov brat, gradonačelnik, „šlepa kroz život“. Treće pak izvorište možda možemo naći u ideji da se nadrealne slike (nebo po kojem lutaju Don Quijote i Sancho i u kojem konj i magarac imaju svoj zvjezdani hip-hop, zatim slika probušenog neba iz kojeg pada zlatna kiša, a potom dažd koji topi isto to zlato) mogu ostvariti ponajbolje u eteričnom mediju kao što je radio.  

Temom slobode kojoj je suprotstavljena sveopća glupost „Cervantesov trg ili Trg robova“ satiričan je i romantičan, duhovit i slojevit, lucidan i ludističan dramski tekst. Preciznim sklopom, metaforičnom nadrealnošću, reljefnim karakterima, umješnim dijalozima i zavodljivim jezičnim kalamburima podsjeća nas na onaj dio prirode Predraga Lucića koji je uvijek i zauvijek pripadao kazalištu i drami. "Cervantesov trg" objavljen je u knjizi Lucićevih dramskih tekstova koja nosi naziv upravo po njemu (izdavač: Jesenski i Turk, 2018).

Audio-adio play Predraga Lucića svoju praizvedbu imat će u utorak, 15. veljače, u terminu emisije Radio drama, na Trećem programu Hrvatskoga radija, u 18 sati.

U našoj, radijskoj realizaciji redatelj Petar Vujačić u fokus je stavio glumačke interpretacije koje s istančanim osjećajem za komiku pronose satiru i poeziju do ušiju slušatelja. Uz Franu Maškovića kao Don Quijotea, Rakana Rushaidata kao Mehu i Alena Šalinovića kao Sancha igraju također: Joško Ševo kao policajac Kondor, Darko Milas kao gradonačelnik Šefko Garnitura, Alma Prica kao gatara Hajra, Pjer Meničanin kao Lekso, Tomislav Martić kao Bingo Kanasta, Petra Svrtan kao novinarka Marta Reuterweiller, Lucija Šerbedžija kao Sabina Kabina, Ana Marija Štorga kao spikerica, te grupa glumaca u ulogama nezadovoljnih turista: Ana Maras Halamander, Ivana Boban, Paško Vukasović, Mateo Videk i Ivan Vukelić. Vujačić je u realizaciju "Cervantesova trga" ugradio dvije vrste atmosfera: one koje pripadaju zemaljskoj banalnosti garniranoj turističkom gužvom i nebeske slike. U tome su svoj bitan autorski doprinos dali skladatelj Maro Market i ton majstorica Katarina Račić. Projekt kao urednica potpisuje Lada Martinac Kralj.