O filmovima "Drugi dnevnik Pauline P." i "Svi operateri su trenutno zauzeti" te o knjizi "Vrijeme iskupljenja"

U kinima se odnedavno prikazuje novi domaći hit, film "Drugi dnevnik PaulIne P." redatelja Nevena Hitreca. Riječ je o nastavku hita iz 2023. godine, adaptaciji drugog romana iz vrlo popularnog serijala romana za djecu i mlade autorice Sanje Polak. Pustolovine zaigrane i znatiželjne djevojčice Pauline P. omiljena su literatura generacija djece još od 2001. godine, kada je knjiga prvi put objavljena u obliku u kojem je klincima i klincezama i danas dostupna. Ekranizaciju i drugog "Dnevnika…" režirao je Neven Hitrec, čija redateljska karijera traje dulje od tri desetljeća. On je među ostalim autor dugometražnih igranih filmova "Bogorodica", "Snivaj, zlato moje" i "Čovjek ispod stola", te niza hvaljenih, nagrađivanih ali i angažiranih dokumentaraca kakvi su "Ovrha" i "Povuci – potegni". Za svoj rad osvojio je više nagrada, među ostalim i Veliku Zlatnu arenu za ratnu dramu "Bogorodica" iz 1999. godine. Osim s Nevenom Hitrecom, o filmu "Drugi dnevnik Pauline P." razgovaramo i sa Sanjom Polak, autoricom romana prema kojem je film snimljen.

Prvi film u kinima je pogledalo više od 90 tisuća gledatelja, a drugi dosad više od 60 tisuća. Domaća kinematografija opet je dobila hit, u segmentu filmova za djecu i mlade koji su tradicionalno najgledaniji. I ovaj film, kao i prvi, svodi se na niz anegdota te na nekoliko ozbiljnijih i intrigantnijih motiva. U prvom filmu to je bila mogućnost razvoda Paulininih roditelja, plus vrlo tanak motiv zagonetke. Mladi čitatelji vole zagonetke, sjetimo se "Koka i duhova" i ostalih romana Ivana Kušana, kao u filmova koji su prema njima snimljeni. U drugom filmu motivi su nešto ozbiljniji. S jedne strane to što se baka (Ksenija Marinković) razboli od Alzheimera, a s druge motiv vršnjačkog nasilja. Već na samo početku vidimo kako Paulinu jedna kolegica iz škole maltretira i ponižava. Međutim, oba motiva prikazana su vrlo blago, s nekakve komične strane. Paulina otkrije da je baka s Alzheimerom na neki način gotovo na njezinoj razini, da se doživljava kao tinejdžerica. Ponaša se kao dijete, pa ona i baka praktički postanu prijateljice.

Film je dinamičan, priča teče vrlo brzo. toliko da i Paulina u jednom trenutku kaže 'niti se ne okreneš, a prođe godina'. Opet je glumi mlada Katja Matković, koja je uistinu izvrsna. Napredovala je u odnosu na prvi film, potpuno se oslobodila, a njezina energija i duh doslovce nose cjelinu. Sve gledamo i doživljavamo kroz njezine oči, što je izvedeno dosta dobro. Katja Matković ima izgleda postati dječja glumačka zvijezda, možda i prva domaća još od kultnih serija "Smogovci" i "Lažeš Melita". Ovo je prvi nastavak nekog filma Nevena Hitreca, koji je uz to on sam opet režirao. U našoj kinematografiji inače se ne rade nastavci, osim u serijalu o pustolovinama Koka Milića. Film je vrlo dinamičan, sve se brzo odvija. Nema praznog hoda i ni u jednom trenutku nije dosadan. Opet je riječ o ostvarenju jarkih boja, jer je sve šareno, kao i u prvom dijelu. Svi glumci su vrlo ležerni i energični, čak i autoironični. Reklo bi se da su se na snimanju dobro zabavljali, a taj pozitivni duh se osjeti. Film je ponajprije namijenjen ciljanoj mlađoj publici, onima koji obožavaju knjige Sanje Polak, ali može biti itekako zabavan i odraslima. Osim s Nevenom Hitrecom, o filmu razgovaramo i s autoricom romana, koja će nam detaljnije približiti malu junakinju i njezin svijet.

Scenarist i redatelj Dalibor Barić ključno se afirmirao dugometražnim animiranim filmom "Slučajna raskoš prozirnog vodenog rebusa", koji se prije četiri godine plasirao među šire kandidate za Oscara. Njegovo novo ostvarenje premijerno je prikazano na ljetošnjem 72. Pulskom filmskom festivalu, na kojem mu je publika u Vespazijanovoj areni dala ocjenu 3,829. U odnosu na prvi film riječ je o manje hermetičnoj, odnosno komunikativnijoj distopijskoj futurističkoj egzistencijalnoj drami u kojoj se Barić bavi nekim svojim stalnim temama. Ponajprije pitanjima identiteta i njihovih udvajanja, ali i odnosa stvarnosti i simulacije iste. Zamjetna je promjena tehnike animacije u odnosu na "Slučajnu raskoš…", jer autor koristi računala, kolažiranje…, dok istodobno propituje način nastanka umjetničkog djela u neveseloj distopijskoj budućnosti. Primjetni su i naglašena metafilmičnost i metatekstualnost, a tu su i motiv filma u filmu, kao i rušenje 'četvrtog zida' prema gledatelju. Jedan lik tako u jednoj sceni glavom 'razbije' ekran kroz koji gledamo film, a drugi kaže poprilici 'moramo izdržati do kraja filma'. Protagonist je nekad cijenjeni filmski scenarist Roman Novotny, koji nerado prihvati nejasan posao u turističkom resortu Simula Peninsula, da bi ubrzo shvatio da ništa nije uobičajeno, onakvo kakvim mu se čini. U priči nije teško prepoznati utjecaje ne samo Williama Gibsona, 'crnog proroka' cyberpunk žanra, nego i Charlieja Kaufmana, autora kultne TV-serije "Zona sumraka" Brucea Sterlinga i još nekih autora. Stječe se dojam da je Barić itekako dao mašti da se razmaše i da je uživao radeći na filmu. O tome će nam sam reći u razgovoru tijekom emisije. 

Razgovaramo i o knjizi "Vrijeme iskupljenja", koju je priredio filmski kritičar i publicist Veljko Krulčić, a objavljena je u okrilju njegove izdavačke kuće VEDIS. Autor knjige je pokojni filmski kritičar Tomislav Čegir, u njoj su objavljena četiri njegova filmska scenarija koja nikad nisu realizirana. Čegir je bio veliki ljubitelj vesterna, poznavao ga je štono bi se reklo 'u dušu', a u razgovorima s njim moglo se uživati u njegovim osebujnim i iznimno upućenim interpretacijama najameričkijeg žanra i njegovih karakteristika koje su mu se najviše sviđale. Od naglašenog individualizma i ‘osamljenog jahača’ kao čestog protagonista koji će promijeniti zajednicu u koju stiže, preko priča o osvajanju divljih prostranstava i arhetipskom ‘pretvaranju divljine u vrt’, do uspostave reda i zakona, odnosno civilizacije, te dakako izboru između dobra i zla, odnosno o etičkoj dimenziji kao vrlo bitnoj u konstruiranju priča s Divljeg zapada.

Sve te značajke i osobine vesterna mogu se prepoznati i u njegovim scenarijima, koji nažalost nikad nisu došli do faze realizacije. Tomislav Čegir je bio vješt scenarist, spretno se poigravao pravilima određenih žanrova, ponajviše upravo vesterna. Jedan scenarij iz zbirke i jest varijacija klasične vestern priče, onaj pod prepoznatljivim naslovom "Dvoboj na suncu". Ali, elementi vesterna prisutni su i u nekim drugim scenarijima, konkretno u "S pištoljem u ruci", a jednim dijelom i u naslovnom "Vrijeme iskupljenja". K tome, u scenariju "Vrijeme iskupljenja", u lokacijama na kojima se radnja odvija, u postavkama likova i u još nekim detaljima, mogu se primijetiti utjecaji nekih domaćih autora. Ne samo Zorana Tadića i njegovih filmova, nego i filma "Crvena prašina" Zrinka Ogreste, koji se Čegiru posebno sviđao i kojeg je izdvajao u izborima najboljih novijih domaćih filmova. O svemu tome, kao i o još ponečem vezanom uz knjigu "Vrijeme iskupljenja" razgovaramo s njezinim priređivačem, filmskim kritičarom i publicistom Veljkom Krulčićem.

Razgovore o filmovima "Drugi dnevnik Pauline P." i "Svi operateri su trenutno zauzeti", kao i o knjizi "Vrijeme iskupljenja", poslušajte u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija u petak 5. prosinca, te naknadno u Slušaonici HRT-a.