O uspjehu filma "Svadba" i sjećanje na Chucka Norrisa

U ovotjednoj emisiji govorimo o najgledanijem hrvatskom filmu svih vremena. Riječ je, dakako, o komediji "Svadba" redatelja Igora Šeregija, koju je u domaćim kinima dosad pogledalo oko 800 tisuća gledatelja. Ako se tome pridodaju rezultati gledanosti koje je film ostvario u regiji, ali i diljem Europe, broj gledatelja raste do nevjerojatna dva i pol milijuna. Domaća kinematografija tako je dobila golemi hit, koji je poslije točno 30 godina gledanošću nadvisio ratnu komediju Vinka Brešana "Kako je počeo rat na mom otoku". 

"Svadba" je populistička komedija koja je napisana i gotovo bi se moglo reći programirana da postane hit. Na broju je sve ono što očekujemo od takve vrste filmova. Od slikovitih likova i sočnih dijaloga, koji su često dvosmisleni i ponekad na rubu vulgarnosti, do spretnog baratanja komedijom situacije i karaktera. Dakako i ogromnog broja stereotipa i klišeja, koji najvećim dijelom počivaju na suprotnostima dviju strana, odnosno Hrvata i Srba. Tu su i neki drugi motivi, od odnosa među spolovima preko nerazumijevanja generacija do odnosa među spolovima i sukoba mentaliteta. Kad se svemu pridodaju elementi slapsticka i groteske, pa čak i satire, jasno je da uspjeh nije mogao izostati.

Upravo o tom uspjehu, ali i o tome kako je film nastao te kojim su se idejama autori vodili u radu na njemu, razgovaramo s redateljem i suscenaristom filma "Svadba" Igorom Šeregijem. Naš sugovornik bit će i glumac Rene Bitorajac, koji u "Svadbi" tumači Miljenka Lončarića, najvažniju ulogu s hrvatske strane. Što Šeregi misli da je najzaslužnije za toliki uspjeh filma, osim toga što je komedija, jer najgledaniji filmovi u pravilu i jesu komedije i filmovi za djecu? Ljudima generalno treba humora, a i djeca su zahvalni gledatelji. U filmu se nikoga ne štedi, jer Šeregi, ujedno i suscenarist, te također suscenaristi Marko Backović i Marko Jocić ismijavaju sve i svakoga. Ali taj humor je benigan, dobrodušan, čak i altruističan. Je li i to važno, pa možda i presudno za uspjeh nekog filma? Naš sugovornik i producent Ivan Kelava ideju za "Svadbu" dobili su prije 10-ak godina, pa zbog čega je bilo potrebno toliko dugo da se ona i realizira? Priča filma je zapravo varijacija poznatih motiva, možda najviše iz Shakespeareova "Romea i Julije", o dvoje mladih koji se vole a dolaze iz međusobno sukobljenih obitelji. S tim što je ovdje sve skupa dignuto na višu, međunacionalnu razinu. Može li se govoriti o utjecajima nekih drugih filmova i autora? Recimo, neke situacije mogu asocirati na sjajnu komediju "Jedan, dva, tri" Billyja Wildera.

Komedija nije lagan žanr. Staro je pravilo da je ljude najteže nasmijati, da je to vrhunsko umijeće. Koliko je redatelju rad na filmu bio zahtjevan u tom smislu? U glumačkoj postavi filma je niz sjajnih glumaca hrvatskog i srpskog glumišta. Rene Bitorajac, Dragan Bjelogrlić, Anđelka Stević Žugić. Pa Jelisaveta Seka Sablić, Srđan Žika Todorović, Dejan Aćimović i još dosta njih. Kako su odabrane glumice i glumci, i jesu li se svi rado odazvali? Dragan Bjelogrlić je u jednom razgovoru rekao da su srpski glumci iz filma posljednjih godina u nemilosti srbijanskog režima, da su na crnoj listi. Zna li naš sugovornik nešto o tome? Tu su i mladi glumci Nika Grbelja, Marko Grabež, Roko Sikavica, pa i Denis Murić kojeg se sjećamo iz filma "Ničije dijete", a ovdje glumi trap-glazbenika Težak život. Kako je izabrana mlađa glumačka postava? Ovo je redateljev drugi dugometražni film, nakon hita "ZG60" iz 2016. Zbog čega je moralo proći čak 10 godina između dva njegova projekta dugog metra? U međuvremenu je režirao i seriju "Metropolitanci", više epizoda humorističnih serija "'Ko te šiša" i "Mrkomir Prvi", a ranije i zapažene kratke filmove "Životinjsko carstvo", "Poklon predsjednika Nixona" i "Priča o Mari iz Velog Varoša". Planira li i ubuduće režirati TV-serije i kratke filmove? Na kraju, ali ne i najmanje važno: zbog sjajnih rezultata "Svadbe" već se radi na nastavku. Što gledatelji u njemu mogu očekivati, i kad bi mogao stići pred publiku? To su samo neka od pitanja koja postavljamo suscenaristu i redatelju filma "Svadba" Igoru Šeregiju.

Rene Bitorajac u filmu glumi Miljenka Lončarića, vlasnika lanca trgovina koji ima financijskih problema. Novi problemi počnu kad njegova kći koja studira u Londonu ostane trudna sa svojim dečkom, Srbinom Nebojšom. Treba brzo organizirati svadbu, a s druge strane je obitelj Nebojšina oca, ministra u srbijanskoj vladi. Kako je pristupio liku Miljenka, kako ga je gradio? Miljenko je pomalo krut čovjek. Neurotičan, ima problema s tlakom. A odjednom se mora snalaziti u velikoj gužvi i s mnogo ljudi. Koliko je bilo zahtjevno kreirati takav lik? Dakle lik koji jest komičan, ali nosi i određenu unutarnju napetost, da ne kažemo dramu? Humor u filmu kombinacija je komedije karaktera, situacija i mentaliteta. Reklo bi se da Bitorajcu takav spoj odlično leži, da je prilično opušten i da 'pliva kao riba u vodi'? Miljenko je opet njegova komična uloga. Gledali smo ga i u ozbiljnim ulogama, od "Metastaza" i "Ljudoždera vegetarijanca" do "Bili smo vam dobri". a o seriji "Bitange i princeze" da i ne govorimo. Što mu je kao glumcu bliže ili draže, komedija ili drama? Ovo je njegova treća suradnja s redateljem Igorom Šeregijem, nakon filma "ZG80" i serije "Metropolitanci". Može se zaključiti da njih dvojica odlično funkcioniraju kao tandem? Još smo ponešto upitali Renea Bitorajca, izuzetno raspoloženog Miljenka Lončarića iz filma "Svadba".

'Cause the eyes of a Ranger are upon you. Any wrong you do, he's gonna see…'

Tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća navedeni stihovi godinama su odjekivali programima domaće državne dalekovidnice. Svakog ljeta, neumitni poput plaćanja poreza i odlaska s ovoga svijeta, iz godine u godinu pratili su nas u uvodnoj špici serijala "Walker, teksaški rendžer", projekta prilično dvojbene kakvoće koji se izvorno na američkoj TV-mreži CBS emitirao osam sezona. Pustolovine narednika Cordella Walkera, neustrašivog i vrlo spretnog čuvara zakona iz grada Fort Worth nedaleko Dallasa, čiji se lik temeljio na stvarnoj osobi Samuela Hamiltona Walkera, satnika iz roda rendžera s početka 19. stoljeća, možda jesu bile stereotipne, razmjerno beskrvne i u cjelini mediokritetske, ali su bile i cjenovno povoljne, upravo savršene za popunjavanje satnice ljetnog TV-programa, kad su kriteriji opuštajuće zabave uz male ekrane navodno nešto niži u odnosu na ostatak godine. Prikazivanje te serije zgodno je koincidiralo najprije s pojavom dosjetki i viceva na račun glumca koji je tumačio Walkera, redom dobrodušnih i ironičnih uradaka koji su na duhovit način u suštini afirmativno govorili o njemu. U pomaknutom, hiperboličnom i parodičnom tonu, dakako, ali ipak afirmativno. Toliko da je čak i sam glumac, a o Chucku Norrisu je riječ, spremno prihvatio sve 'fore' na svoj račun, često spreman i sam se našaliti s vlastitim imidžem. To je naposljetku otišlo toliko daleko da je pred TV-kamerama odabrao 10 najuspjelijih dosjetki o sebi, pri čemu je najboljom proglasio onu da su njegovo lice željeli uklesati na planinu Rushmore, ali inače izrazito čvrst granit nije bio dovoljno postojan za njegovu bradu, a najgorom onu da, kad on izvodi sklekove, ustvari ne radi to, nego odguruje Zemlju.

Nekadašnji pripadnik američkog ratnog zrakoplovstva Carlos Ray Norris, koji je nadimak Chuck stekao krajem 50-ih tijekom službe u Južnoj Koreji, očito je bio duhovit čovjek spreman našaliti se na vlastiti račun. U Koreji se i počeo baviti borilačkim vještinama, te je najprije postao nosilac crnog pojasa u vještini Tang Soo Do, koja se temelji na karateu, da bi nakon povratka u Sjedinjene Države otvorio lanac škola za karate. Godina 1968. za njega je bila prijelomna, jer je najprije osvojio titulu karate-prvaka u srednjoj kategoriji, na temelju čega ga je ga je Black Belt Magazine proglasio borcem godine, da bi potom ostvario prvu glumačku rolu u osrednjoj pustolovnoj parodiji "The Wrecking Crew" ("Rušilačka ekipa") redatelja Phila Carlsona, s Deanom Martinom i Elke Sommer u glavnim ulogama. Premda je bila riječ o maloj ulozi nenavedenoj na špici, njegova glumačka karijera se zakotrljala. Dvije godine kasnije pojavio se u popularnoj obiteljskoj humorističnoj seriji "Room 222" Jamesa L. Brooksa, a otprilike u isto vrijeme na demonstraciji borilačkih vještina upoznao je legendarnog Brucea Leeja. Kako to već biva, sve ostalo je povijest, jer je upravo on stao na put Leeju u dugo godina kultnom akcijskom filmu "Na zmajevu putu". Sve do početka 80-ih tumačit će niz manje ili više zapaženih manjih ili većih uloga uglavnom u borilačkim filmovima kojima se danas teško sjetiti naslova, te u ponekoj komediji kakva je crnohumorni triler "The Student Teachers" Jonathana Kaplana. Glumu je učio na satovima u studiju MGM, a intenzivno joj se posvetio nakon što je crni pojas objesio o klin, zabilježivši impresivne 182 pobjede uz svega 10 poraza i dva neriješena rezultata.

Tijekom 80-ih je počeo brati plodove promišljenog ulaganja u vlastiti razvoj, najprije u popularnom opet crnohumornom akcijskom hitu "Teksaški rendžer McQuade", u kojem je kao glavni glumac set dijelio s Davidom Carradineom i Barbarom Carrerom, te potom u priličnom hitu "Nestali u akciji" i njegovom nastavku. Sva tri filma su trivijalna eksploatacijska djelca kruto i pomalo traljavo režirana (redatelji su stanoviti Joseph Zito i Lance Hool, potonji zapravo producent koji je jednim nastavkom serijala o "Krokodilu Dundeeju" i "Tjelesnom stražom" Tonyja Scotta ostvario razmjerno uspješnu karijeru), no u 80-ima su itekako bili gledani neambiciozni i nezahtjevni filmovi poput ovih ili "Američkog ninje" s Michaelom Dudikoffom te "Enter the Ninja" s Francom Nerom u naslovnoj ulozi. Tijekom tog desetljeća Norris je nizao formulaične ali komercijalno dosta uspješne naslove kakvi su "Zakon šutnje", dva nastavka "The Delta Force" i "Firewalker", u kojem mu je partner bio oskarovac Louis Gossett Jr., da bi njegova kino-karijera do početka 90-ih već lagano zgasnula. Kasnije se na TV-u vratio kao teksaški rendžer Walker i junak bezbrojnih šala, dosjetki i memeova, a potpisniku ovih redaka osobito je draga 'fora' da mu je odmah nakon rođenja babica javila težinu i duljinu njegove majke. Napokon, svima nam je jasno da Chuck Norris nije umro, već je samo odlučio posjetiti drugu dimenziju i istražiti zagrobni život. Jer…

'When you're in Texas, look behind you, 'cause that's where the Ranger's gonna be.'

Razgovore o uspjehu filma "Svadba" te o Chucku Norrisu, o kojem smo popričali s urednikom na HTV-u i filmskim kritičarom Deanom Šošom, osim u emisiji "Filmomanija" Trećeg programa Hrvatskog radija u petak 8. svibnja poslušajte i naknadno u Slušaonici HRT-a.