Od talijanske provincije do visokog društva

U Eri bestselera Neven Kepeski razgovara o jednom od najznačajnih talijanskih pisaca Niccolu Ammanitiju . U hrvatskim se knjižarama i knjižnicama mogu pronaći mnoge njegove knjige, pa i ona najnovija – „Intimni život“ koju je objavio nakon gotovo osmogodišnje stanke. O Ammanitiju govore Snježana Husić, prevoditeljica koja je većinu njegovih tekstova prevela na hrvatski i Vanja Čučković voditelj maloprodaje u nakladničkoj kući Znanje tj. Volto Palabra koja je objavila većinu Ammanitijevih romana u Hrvatskoj.  

Niccolo Ammaniti rođen je 25. rujna 1966. u Rimu gdje i danas živi. Studirao je biologiju no taj ga studij nije previše zanimao pa je umjesto diplomskoga rada 1994. napisao svoj prvi roman „Škrge“ po kojem je snimljen i istoimeni film. Surađivao je u antologiji „Ljudožderska mladost“, objavljenoj 1996., i nametnuo se kao jedan od glavnih predstavnika tzv. pisaca ljudoždera, književnoga fenomena poprilično značajnog u Italiji polovicom devedesetih godina 20. stoljeća. Široku popularnost u Italiji stekao je zbirkom novela „Blato“, te romanima „Uzet ću te i odvesti“, „Ja se ne bojim“, „Kako Bog zapovijeda“ - koji je 2006. osvojio nagradu Strega i po kojem je također snimljen film – a tu su i romani „Neka zabava počne“,  „Ja i ti“, koji također također ekraniziran, i to u režiji slavnog Bernarda Bertoluccija. Svemu ovome treba pribrojiti i romane „Anna“ i već spomenuti „Intimni život“. Svi ti romani prevedeni su na više od 40 jezika, a većina njih osvanula je i u hrvatskome prijevodu. Opisujući Ammanitijev literarni svijet jedan ga je kritičar opisao rečenicom: „To je kao da Mark Twain susreće Stephena Kinga na vrućem žitorodnom jugu Italije“. S jedne strane, to jesu fabule koje se odvijaju na vrućem i siromašnom talijanskom jugu, a s druge one koje se dotiču života talijanske elite. O njegovim likovima i stilu Snježana Huskić kaže.

-Ja bih ga opisala kao suosjećajni realizam s natruhama groteske. Ono što jako volim kod Ammanitija je da on voli svoje likove čak i kad su besprizorni poput Fabrizia Cibe iz romana "Neka zabava počne". On pronalazi motivaciju za njihove postupke i iznosi nam tu motivaciju tako da likovi koji bi nam na prvu bili sigurno mrski na kraju suosjećamo s njima. Njegov stil je filmski jer se odvija kao montaža vrlo brzih scena, razvija razne pripovjedne skokove,  vi skačete iz života jednog lika u život drugog onako kako se odvija filmska montaža a tu je i obilje dijaloga.

U velikom dijelu Ammanitijeva opusa glavni likovi  su djeca ili tinejdžeri. Npr. Pietro u romanu „Pokupit ću te i odvesti“, pa Michele u romanu „Ja se ne bojim“,  Lorenzo u romanu „Ja i ti“, zatim Anna u istoimenom romanu.

-Vjerojatno je tome uzrok  što je njegov otac bio dječji psihijatar i imao je ordinaciju u kući a on bi  tada prisluškivao na vratima ordinacije o čemu njegov otac razgovara s njegovim malim pacijentima. Taj biografski podatak možemo uzeti kao prvo objašnjenje,  no taj kut iz dječje perspektive potječe i iz talijanskog neorealizma s kojim Ammaniti dijeli tu fascinaciju američkom kinematogafijom i literaturom poput naprimjer Salingera - govori nam Snježana Husić

 U mnogim Ammanitijevim romanima odnosi djece i roditelja su poprilično disfunkcionalni, mjestimice i okrutni. Reklo bi se da je riječ ozbiljnoj kritici talijanske patrijarhalne obitelji.

-Vi kad pogledate kroz njegove dječje likove oni su na početku romana oličenje jedne nevinosti i onda naglo odrastaju, recimo od romana „Ja se ne bojim“ pa na dalje. Oni prikazuju roditelje kao distancirane, od oca u spomenutom romanu do fašističkog oca u romanu „Kako Bog zapovijeda“. U krajnjem slučaju i u romanu „Intimni život“ , iako je lik odrastao dotiče se teme roditeljstva, stoga možemo reći da mu je ta tema poprilično bitna- napominje Vanja Čučković.

„Intimni život“ iz 2023. bavi se talijanskim visokim društvom a jedan je od likova i talijanski premijer.

- U „Intimnom životu“ nakon osam godina što nije objavljivao napravio je neku kombinaciju romana „Neka zabava počne“ i nekih romana koji se događaju u provinciji. Glavna junakinja romana je supruga talijanskog premijera, žena koja je istovremeno i simbol moći i žrtva vlastitog života. Odličan mi je roman, Snježana ga je sjajno prevela ali ja bih samo rekao da je kraj previše amerikaniziran- govori Čučković.

 Koliko je  po Ammanitiju  zapravo krhka fasada savršena života koju gradimo na društvenim mrežama, kakva je njegova vizija moderne Italije, je li on, u svojevrsnoj mjeri i  politički pisac poslušajte između ostalog u emisiji Era bestselera 28.1.2026 u 15:05 na Trećem programu Hrvatskog radija a zatim i u Slušaonici.