Ki Klop i IDEM objavili zajedničku pjesmu „Popis stvari”
30.04.2026.
16:35
Autor: Lidija Lacko Vidulić
PODIJELI
Ki Klop i IDEM
Foto: Mario Gregov / press
Pjesma „Popis stvari“ himna je svima koji se bore s nedostatkom vremena, grcaju u obvezama i užurbanoj svakodnevici. Na IDEM-ovom popisu stvari je i gostovanje u idućoj Indie slušanici (3. 5., 20'15), a Ki Klop je s uspjehom odradio svoj nastup u prošloj.
U glazbenom studiju Hrvatskog radija odsvirali su pjesme „Kali Ma“, „Suton“, „Kao ja“, „Sezona izgubljenih pasa“ i „Duh u ormaru“, a u razgovoru otkrili da ih uglavnom zajednički stvaraju gitarist i pjevač Luka Žigolić te basist Jakov Ramničer:
- Krećemo od nekog ritma, groova, beata, to nam je neki temelj. I onda dodajemo melodiju, tekst i postupno gradimo aranžman.
- Često Jakov napravi početni ritam, ali znamo nekad i skupa, i onda bacamo ideje, ovisi tko uhvati koji instrument, i gledamo što nam se sviđa, a što ne i kakav bismo zvuk htjeli, dodao je Luka Žigolić.
Osnovani su kao duo, ali dosta brzo se pridružila i Laura Tandarić na bubnjevima i vokalu.
- Ja i Jakov se znamo iz jednog davnog cover benda po imenu Soul Sisters. U jednom smo trenutku htjeli napraviti nešto autorski, jednostavno smo krenuli pisati pjesme i kroz raznorazne iteracije je došlo do Ki Klopa, to jest do ideje benda. Prvi put smo nastupili na Zlarinu. Odsvirali smo još nekoliko koncerata i skužili da nešto fali i da ima prostora za poboljšanje. To poboljšanje je Laura.
- Sviđalo mi se što dečki rade, ali sam vidjela da potencijal još nije posve ostvaren. Najviše zapravo volim surađivati s ljudima za koje vidim da grizu i kad vidim na koji im način mogu pomoći. Tako da se nisam morala premišljati, priključila sam se bendu, a srećom sam imala i vremena jer sam baš izašla iz nekih projekata i odlučila da želim raditi s ljudima koji žele svirati, a ne sviruckati - objasnila je Laura Tandarić koja svira u još nekoliko bendova i vodi niz programa u zagrebačkom klubu Močvara.
- To zapravo nije teško, Močvara ima dosta fleksibilno radno vrijeme. Ja već sad znam kad sam u ovoj godini slobodna za svirke jer sama uz još dvoje kolega bukiram program i ne može mi nitko odjednom reći: "E, tad ipak ne možeš." Tako da zapravo rad u Močvari je savršen posao uz sviranje u bendovima. A kako to sve stignem? Ne idem po birtijama, odnosno, ne živim na balkanski način ispijanja kava i ne visim puno pred ekranima. Tu se skupi dosta vremena za druge stvari, a ljudi toga često nisu ni svjesni.
U glazbenom ukusu se podosta preklapaju, ali ne sasvim.
- Slušam jako puno toga. U zadnje vrijeme sam se jako napalio na Viagra Boyse i Idlese. Jedva čekam InMusic ove godine. Jako se veselim poslušati Jacka Whitea, njega obožavam, pa Gorillaz. To su sve bendovi koji me inspiriraju, otkrio je Luka Žigolić.
- Svašta mi slušamo, stvarno, dodaju ostali. U autu smo dosta slušali Tame Impala, nekoć i Bijelo dugme.
Kako su uplovili u glazbene vode iako nemaju formalno glazbeno obrazovanje?
- Ja sam od tate naučio svirati gitaru. Pokazao mi je prve akorde i prve pjesme. I onda sam nastavio preko YouTubea (JustinGuitar, Marty Schwartz, tko zna, zna), rekao je Luka Žigolić.
- Ti si imao sreću da ti je da ti je stari svirao gitaru. Moj nije, ali je audiofil i jako voli glazbu, ima veliku kolekciju ploča. Definitivno je on bio ta osoba koja me potakla da i sam počnem slušati glazbu i krenem otkrivati nove bendove, dodao je Jakov Ramničer.
- Ja sam isto imala sreće da mi roditelji imaju dosta dobar ukus. Tata je čak svirao tamburu u orkestru Ferdo Livadić u Samoboru. Mislim da je mama čak neko kratko vrijeme svirala harmoniku, ali kad su se oni upoznali, nekako je to palo u drugi plan. Tako da je mene to tek kasnije uhvatilo. No, definitivno od malena vidim neki afinitet ka glazbi, s tim da moram reći da odrastanje u manjoj sredini, kao što je Samobor, nije bilo baš poticajno, pogotovo ne za djevojčicu koja želi svirati bubnjeve. Tako da sam ja zapravo počela svirati tek kad sam se odselila u Zagreb na studij, pojasnila je Laura Tandarić.
Odakle naziv Ki Klop i koje su poveznice s Marinkovićevim Kiklopom?
- Naziv Ki klop je došao iz naše originalne ideje kad smo se Jakov i ja odlučili baviti autorskim materijalom. Htjeli smo napraviti crtić u kojem bi glavnog lika tumačio kiklop jednorog, to bi bio neki fiktivni glavni lik. Na koncertima bismo imali veliko platno iza nas na koje bi projektor projicirao taj crtić i mi bismo stvarali elektroniku, noise i neku eksperimentalnu glazbu. To se nije ostvarilo jer je bio dosta ambiciozan projekt, ali komadi glazbe koje smo radili pretvorili su se u prve pjesme Ki Klopa. Jedna od njih je Polifem. Mislim da je to bila Jakovljeva ideja, odgovorio je Luka Žigolić.
- Da, ne znam ni ja sad točno kako je išao taj proces, ali bilo je više verzija. Postojao je neki robotizirani glas na početku, pa smo to maknuli, pretvorili u instrumentalno, na kraju dodali taj speech moment koji je zapravo citat iz Marinkovićeva Kiklopa, malo parafraziran. Nekako se Kiklop provlačio kroz sve pa smo zaključili da je to dobro ime za bend, prisjetio se Jakov Žigolić.
Lidija Lacko Vidulić, Laura Tandarić, Jakov Ramničer, Luka Žigolić
Foto: - / HR 1
Prvi singl objavili su 2023. i u samo nekoliko godina prikupili niz priznanja, nominacija i nagrada te potvrdu kritike i publike. Koliko su to očekivali kada su snimali prve materijale?
- Ni Luka ni ja kad smo kretali nismo imali neka očekivanja. Ja sam znao da je to dobro, vjerovao sam da će se svidjeti i drugima, ali nismo mogli znati što će se dogoditi jer nismo imali nikakvog iskustva s izdavanjem autorske glazbe. Bio nam je to sve jedan novi svijet u koji smo htjeli zaplivati oboje i eto, dogodilo se, super! – zadovoljan je Jakov Ramničer.
- Stvarno često to govorim, ali svaka stvar koja se desila s Ki Klopom je nadišla moja očekivanja. Prvi koncert je bio bolji nego što sam mislio. Prvi singl prošao je bolje nego što sam mislio. Sve što se desilo je uvijek bilo malo bolje nego što sam uopće mislio da može biti i to je prekrasno. Ne znam, jako sam sretan sa svime što mi je donio ovaj bend, ističe Luka Žigolić.
Singlom „Kao ja“ krajem prošle godine najavili su novi album.
Rad na novom albumu ide, ide pa stane, ali sad već neko vrijeme ide. Ušli smo u neki flow i to je super. Dugo smo tražili zvuk i svašta isprobavali i još uvijek isprobavamo, ali sad imamo sve jasniju viziju i smjer u kojem se krećemo. Imamo spremnih dosta novih pjesama, otkrio je Jakov Ramničer.
Može li kreativni proces još iznjedriti nešto iznenađujuće ili je već posve jasno kako bi trebao izgledati konačni rezultat?
- Pa nije jasno, jako je nejasno i meni je nejasno i nakon što završi kreativni proces što se zapravo desilo i kako. Otkud dolaze ideje i kako se napišu tekstovi? Iako napišem neki tekst, na kraju ne mogu baš pinpointati otkud mi je došla neka ideja, zašto sam otišao u nekom smjeru, što me povelo. Baš zbog toga je jako zabavno raditi albume i ne razmišljati o tome što će točno biti na kraju. Naravno da treba imati neku namjeru, ne smije se bauljati, ali ne smiješ se ni zatvoriti u neku kutiju jer treba ostaviti prostora lijepim slučajnostima koje se neizbježno dogode. Mi smo još u fazi gdje se ne želimo zatvoriti u kutiju, imamo još dosta vremena. Tako da još nemamo ime albuma. Imamo neke prototipove i planove, imamo skicu, ali još gledamo što se sve može dogoditi, hoćemo li u nekim flekama možda prepoznati nove crteže. Radimo stvarno punom parom i nadamo se da će biti gotovo najesen.
Produkciju, kako najavljuju, dižu za stepenicu više. Što to točno znači i kakva uopće produkcija stoji na raspolaganju uspješnom, ali mladom bendu u Hrvatskoj?
- Produkcija s kojom smo mi počeli i koja je pristupačna svim mladim glazbenicima diljem svijeta je bedroom studio, zvučna kartica, pluginovi, neka jeftina pojačala i od tog smo krenuli, Behringerovi sintići, Korg Volca, na primjer. Dizanje produkcije odnosi se na suradnju s koproducentom Leonardom Klaićem koji ima pristup malo skupljim igračkama, posjeduje malo dublje poznavanje produkcije te znanje potrebno za realizaciju naših ideja.
Postoji li pritisak oko novog albuma s obzirom da su stvorena i velika očekivanja?
Pa malo da, ali mislim da je to nešto što treba ignorirati koliko god se može jer nije produktivno i mislim da je najbolje uvijek ono što dolazi iz nas samih, neometano ikakvim distrakcijama izvana.
Koliko je živahna i bogata indie scena u Hrvatskoj?
- Kao jednoj od kuratorica programa u klubu Močvara jako je čudno progovoriti iz te perspektive jer meni konstantno fali bendova. Svi živi su već obišli Močvaru, više uopće ne znam koga da zovem kao predgrupu stranim izvođačima. Ali opet, s obzirom na našu državu, broj stanovnika i kako je sve dosta centralizirano u Zagrebu, ima tu jako puno bendova. Za svakoga ponešto. Baš mi bude žao da mediji ne daju više prostora alternativnim bendovima, tako da je meni ova emisija apsolutno dobrodošla. To je ta igla koju smo konačno našli u plastu sijena i koja je probušila balon koji ne dopušta mladim bendovima pristup. Na kraju krajeva, ovo je HRT 1, što je stvarno nadrealno. Ali da, stvarno ima bendova, vide se i neke tendencije u žanrovima, na primjer vraća se taj neki retro zvuk zadnjih godina. Kantautori su u opadanju, ali na europskoj sceni ih je sve više, tako da će vjerojatno i kod nas krenuti rasti, kod nas sve malo kasni. Mnogo toga se događa, ja znam za te bendove zbog posla, ali vjerujem da bi se prosječni slušatelji zakačili za hrpetinu hitova koje nude naši alternativni bendovi kad bi im bili plasirani. Na kraju krajeva, Despacito je zaživio samo zato što su nas njime posvuda bombardirali, ocjenjuje Laura Tandarić.
Što je još uz medijsku podršku potrebno za razvoj scene?
- Definitivno financijski poticaj. Bilo bi genijalno kad bi država, Grad Zagreb i možda još nekakve lokalne samouprave imale fond za nekomercijalnu glazbu. To je san snova. Jer činjenica je da mi moramo platiti snimanje, spotove, majice, šalice, cekere, što god fanovi žele. Činjenica je da je glazba skup sport. Znači, meni bi imalo više smisla kad me netko pita: "Od čega živiš?" odgovoriti da nisam glazbenik jer bih više novca uštedjela. To, prije svega, mora biti strast, to je poziv, usudim se to reći.
Laura Tandarić je, među ostalim, i japanologinja. Je li došla u doticaj s japanskom glazbenom scenom?
- Joj, da, još od 2016. godine ušla sam baš jako u tu scenu, putovala u inozemstvo na koncerte, uopće ne znam kako su me starci pustili. Često mi stižu ponude japanskih bendova za Močvaru i, naravno, ako su ugodni uhu, rado ih ugostim. No s njihove strane zna doći i eksperimentalni apsurd. Za to im pošaljem e-mail Zavoda za eksperimentalni zvuk, Kontejnera ili Kleti. To je planet za sebe. Kad bismo cijeli taj Daleki istok, Kinu, Južnu Koreju, Japan gledali kao jedno tržište, to je nešto nevjerojatno. Koliko tek to tržište ima potencijala. Big in Japan, it's true.
Koliko su im tuđi koncerti i glazbena događanja opuštanje i odmor, a koliko dio vlastitog profesionalnog života?
- Super pitanje! Uhvatim se nekad da na koncertu analiziram položaj pojačala na stageu i gledam stvari koje stvarno ne bih trebao gledati i onda to pokušavam izbjegavati. To je profesionalna deformacija, krenem analizirati bez ikakve potrebe. Umjesto da se prepustiš nečemu što ti netko pokazuje i uživaš u tome, ti kreneš čeprkati što sve ne valja, priznaje Luka Žigolić.
Koliko su zadovoljni koncertnom ponudom u Zagrebu?
- Ove godine je stvarno jako dobra. Toliko da sam si morala napisati raspored kako slučajno ne bih nešto propustila. Pa i u Ljubljanu dolaze neka meni važna imena, dečkima sam već najavila da 3. 8. nastupa Primus, i da tada ne sviram nego idem na koncert. Imam osjećaj kao da se vratilo to neko pre-COVID razdoblje gdje smo opet raskalašeni kao i prije u najboljem mogućem smislu, veseli se Laura Tandarić.
Koliko su im zanimljivi nešto stariji glazbenici poput Marca Almonda ili Petera Hooka koji su sada posjetili Zagreb, iako su prije gotovo pola stoljeća imali svoj kreativni uzlet?
- Joy Division i New Order su bendovi koji su gradili scenu i od njih se i dalje može jako puno naučiti, to su osnove glazbe, kaže Luka Žigolić, a slažu se i ostali - Apsolutno. Lektira.
- Sjećam se da sam na Deep Purple išla solo u Arenu jer nitko nije htio ići sa mnom pod argumentom: "Eh, ocvala garda." Ali to su ti isti mozgovi. Mene jako zanima evolucija glazbenika. I osim ako stvarno ne skrenu krivim putem što se tiče nekakvih vrijednosti koje propagiraju, svaka druga evolucija mi je jako zanimljiva, čak da mi se nužno ni ne sviđa što se tiče glazbenog ukusa. Ali evo, od spomenutog koncerta mi je Highway Star postala epska pjesma i baš mi je bilo jako zabavno, dodala je Laura Tandarić.
Ki Klop priprema svoj najveći samostalni koncert dosad u zagrebačkoj Tvornici kulture 30. 10. Bit će to veliko slavlje benda, najavljuju. Pripremit će iznimno audiovizualno iskustvo u suradnji s Filipom Renićem koji će režirati nastup, a organizator koncerta je Dostava Zvuka. Cijeli razgovor i svirku u Indie slušaonici možete čuti u našoj internetskoj slušaonici ili pogledati video na Facebook profilu Prvog programa Hrvatskog radija.
Ki Klop i ABOP
Emitirano 01.03.2026. 20:15
Svake prve nedjelje u mjesecu Prvi program Hrvatskoga radija otvara prostor za indie glazbu od 20.15 do 22 sata. Domaća indie scena sve je živahnija, razgovarat ćemo s glazbenicima, ali i uživati u njihovim izvedbama uživo. U emisiji su dobrodošli i kritičari, promotori, urednici i novinari te svi drugi zaljubljenici u ovaj tip glazbe uključujući, naravno, i slušatelje. Pratit ćemo i svjetsku indie scenu: uz podsjetnike na važne albume, izvođače i obljetnice, tekuću indie produkciju, posebnu pozornost posvećujemo novim trendovima i glazbenicima koji upravo osvajaju najjača indie središta poput Londona, New Yorka, Berlina i Pariza.
e-adresa: indie_slusaonica@hrt.hr
Svake prve nedjelje u mjesecu Prvi program Hrvatskoga radija otvara prostor za indie glazbu od 20.15 do 22 sata. Domaća indie scena sve je živahnija, razgovarat ćemo s glazbenicima, ali i uživati u njihovim izvedbama uživo. U emisiji su dobrodošli i kritičari, promotori, urednici i novinari te svi drugi zaljubljenici u ovaj tip glazbe uključujući, naravno, i slušatelje. Pratit ćemo i svjetsku indie scenu: uz podsjetnike na važne albume, izvođače i obljetnice, tekuću indie produkciju, posebnu pozornost posvećujemo novim trendovima i glazbenicima koji upravo osvajaju najjača indie središta poput Londona, New Yorka, Berlina i Pariza.
e-adresa: indie_slusaonica@hrt.hr