Tidal Pull promoviraju hvaljeni album u Močvari

Hrvatski indie bend koji pjeva na hrvatskom, a svira na engleskom priprema koncert u zagrebačkoj Močvari 29. 4. na kojem će promovirati album „Sve isto kao svaki put do sad“, a svirali su uživo i u Indie slušaonici. 

Album „Sve isto kao svaki put do sad“ (Mudri brk) dobio je vrlo pozitivne kritike i nominaciju za Nagradu Rock&Off, a bend ga opisuje kao najintuitivniji i najimpulzivniji do sad.

- Na prošlom albumu smo izbacivali sve što nam je zvučalo kao indie ili rock klišej, pokušali smo napraviti kompliciranije strukture pjesama, a ovaj put smo se samo prepustili i ispao je dosta dobar album, objasnio je gitarist Luka Žgrablić. Objavljivanje prvog albuma 2022. bilo je dosta stresno, sada je to već neki normalan proces, nije hype kao što je nekad bio, ali i dalje smo ponosni kad nešto izbacimo i vidimo da se ljudima sviđa.

U tri godine izbacili su čak tri albuma. 

- Inspiracije uvijek ima, bar za sad, kaže gitarist i vokal Ivan Blažinović, ali brz tempo objavljivanja je zapravo splet okolnosti. Prvi smo izbacili jer je bio više-manje spreman, drugi jer nismo htjeli izgubiti taj neki hype koji smo dobili nakon prvog albuma, a s trećim smo se požurili jer je naš originalni pjevač Vilim Hrastek otišao. S obzirom na niz upita za nastupe, htjeli smo čim prije imati nešto s našom novom vokalisticom Mirnom da se čuje taj novi entitet benda. Nadamo se da ćemo sad konačno malo usporiti.

- Iako su se dogodile velike promjene u bendu, album nosi naslov „Sve isto kao svaki put do sad“. Naime, nakon što su se u inozemstvo preselili pjevač i bubnjar Borna Šućurović, kojeg je prije skoro dvije godine zamijenio Filip Barac, mi smo i dalje skupina prijatelja, to je zaključak, istaknuo je basist Stefan Španiček. 

Naziv Tidal Pull ideja je Luke Žgrablića:

- Bili smo loši u smišljanju imena i nismo se mogli odlučiti. Pogotovo je na hrvatskom dosta teško smisliti ime koje ne zvuči cringe. Tidal Pull vezan je za neki moment u seriji West Wing koju sam tada intenzivno gledao. Nije uopće bilo vezano za temu, nego samo neki soundbite koji mi je zapeo za uho. Predložio sam i to nam je ostalo kao najbolja opcija. Lijepo se poklopilo s obzirom da imamo tu mantru da sviramo na engleskom, a pjevamo na hrvatskom pa se englesko ime paše uz hrvatske pjesme.

Na mjesto vokalistice i frontwoman uskočila je Mirna Bralić koja je dobila iznimno pohvalne kritike.

- Od početka sam bila uz bend kao prijateljica i jako mi se sviđao Vilimov rad pa mi je i puno lakše bilo stati na njegovo mjesto s obzirom da sam bila njegov fan. Bilo me, naravno, i strah, ali sviđa mi se uzlazan smjer recenzija: od „došla je Mirna i treba se još snaći“ preko „malo se opustila“ pa do pohvala. I ja osobno vidim napredak. Lagala bih kad bih rekla da mi je bio mačji kašalj preuzeti pjesme koje su izvorno bile zamišljene s muškim vokalom. Ima nekih s kojima i dan danas vodimo bitke, ali zanimljivo je.

Uz Mirnu pjeva i Ivan Blažinović. Koliko je to dvoglasje otvorilo neke nove smjernice u bendu?

- Ja sve manje volim pjevati, priznaje Ivan, ali stvarno je to otvorilo neke nove kreativne momente. Recimo u pjesmi „Vodi me na put“ imao sam neki akustični demo, ali sam tek nakon što je Mirna ušla u bend uočio da mi je fora taj neki moment dueta, prvo pjevam ja, pa ona, a onda imamo nešto zajedno. Stare pjesme smo prilagodili da većinu pjeva Mirna uz neku moju nadopunu, a u novima se izmjenjujemo, iako to nismo ciljali, nego se u hodu tako ispostavilo. Rado bih da na idućem albumu Mirna u potpunosti preuzme vokalni dio.

Tekstove svih pjesama na posljednjem albumu potpisuje Ivan Blažinović. Ima li neke uzore i otkud crpi inspiraciju?

- Ne pišem tekstove po uzoru na druge tekstopisce, ali jako cijenim Boba Dylana, Davida Bermana iz benda Silver Jews. Baš sam nedavno nakon dugo vremena slušao album „High Violet“ grupe National i shvatio da mi je svaki stih 10 od 10, a Matt Berninger možda najdraži tekstopisac. Ima nešto u njegovoj mješavini običnih, svakodnevnih motiva i nekih netipičnih pridjeva. Jedinstven je, a netko je u kritici napisao da moji tekstovi vuku na njega što mi je jako velik kompliment.

Prva scena iz spota pjesme „Vodi me na put“ referira se na Oasisov „Don't Look Back in Anger“. Koji su još bendovi uz Oasis utjecali na Tidal Pull i koliko su uopće jedinstveni na tom polju?

Imamo preklapanja, ali i dosta razlika u ukusu. Na kraju to dobro dođe jer svatko donese neke svoje utjecaje, stvori se neka mješavina zvukova i ideja. No, ima tih bendova koje manje-više svi volimo kao što su Alvvays, Oasis, National, Wilco, Geese… iako nam nisu svi nužno uzori.

Ivan i Luka imali su sreću lani i otputovati u Manchester na koncert Oasisa iako je ulaznice bilo gotovo nemoguće ugrabiti.

- Bilo je biblijski i nenadano nam je upalo. Pokušali smo kupiti karte, ali nismo uspjeli. No, uspjela je prijateljica, tako da smo ipak imali dosta sreće i dobili karte za koncert na samom izvorištu Oasisa - u Manchesteru. Grad je bio poput zabavnog parka posvećenog Oasisu s posebnim ponudama kafića, frizera, s muralima i reklamama posvuda... Disneyland u Oasis verziji. Sam koncert je bio fantastičan. Svirali su mješavinu pjesama koje nismo i jesmo očekivali, ali od početka do kraja je bilo nezaboravno iskustvo.

Snimku cijelog razgovora i svirke u Indie slušaonici možete poslušati u internetskoj slušaonici Hrvatskog radija i vidjeti na Facebook profilu Prvog programa Hrvatskog radija: https://www.facebook.com/share/v/1Az4Qb2UdE/https://www.facebook.com/share/v/1Az4Qb2UdE/