Grižnja savjest

Moderno vrijeme u kojem se i podsvjesno zaključuje brzo i površno, pri čemu nedovoljno znanje i praksa isključuju mogućnost ispravljanja pogrešno uspostavljenih veza, utječe i na nove neobične mogućnosti u razvoju jezika!

Jedan takav primjer komentiran je u epizodi Grižnja savjest emisije Govorimo hrvatski Prvoga programa Hrvatskoga radija. Tko oštro sluša, najprije bi mogao pomisliti da je krivo čuo (ili da se radi o zatipku, ako je oštro oko grižnju savjest vidjelo napisanu), no i kratko anketiranje potvrdit će da se sve češće može čuti nešto poput ovog:

Budući da se problem primijeti prije svega kod mladih i jako mladih govornika, pomislilo bi se da je dio učenja jezika koji se s vremenom i iskustvom ispravi. Ali savjest često ostane grižnja i kasnije - može je se naći i kod srednjoškolaca. Pretpostavimo da je tako zbog mirne savjesti, nemirne savjesti ili čiste savjesti: ako savjest može biti mirna, nemirna ili čista, onda iz grižnje savjesti analogijom lako slijedi zaključak da je savjest grižnja. Tako je nastao pridjev grižnji, grižnja, grižnje.

Ali nema takva pridjeva. Postoji samo imenica, grižnja, za koju je najprije zanimljivo da je uopće ne nalazimo definiranu kao postupak onoga koji grize, nego samo kao bol, mučenje, ljutnju ili kajanje zbog kakva lošeg postupka. Možemo dakle imati koga-što grižnju koga-čega savjesti. U toj se sintagmi s ostalim dijelovima rečenice i u ostalim padežima slaže imenica grižnja, a imenica savjest ostaje u odnosu prema grižnji.

Nemam grižnju savjesti. (Akuzativ i genitiv.)

Neću se predati grižnji savjesti. (Dativ i genitiv.)

Od ostalih epizoda emisije Govorimo hrvatski pripremljenih za emitiranje tijekom travnja 2025. izdvojimo prigodne teme o tome jesu li praznici uskrsni ili uskršnji (Uskrsni savjet, 16. travnja), veselimo li se lijepo obojanom jaju ili jajetu (Sklanjanje jaja, 17. travnja) i koja je razlika u značenju glagola uskrisiti i uskrsnuti (O uskrisivanju, 21. travnja).