Sabrina Goleš

Malo tko u svijetu tenisa ne zna tko je Sabrina Goleš. Jedna od naših najboljih tenisačica nakon dugo godina izbivanja iz javnosti, za emisiju Žene u sportu odlučila je govoriti o sebi i sportu koji joj je obilježio život. 

Iako danas na našim prostorima pomalo zaboravljena, Sabrina Goleš žarila je i palila svjetskom scenom 80-ih godina prošloga stoljeća. Bila je prvakinja Jugoslavije u svim kategorijama, a 1983. i treća juniorka svijeta. Godinu dana poslije osvojila je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. No, tenis je tada bio pokazni sport, pa zbog toga mnogi Sabrininu medalju ne doživljavaju kao pravu olimpijsku. Naravno, potpuno krivo, jer Sabrina je najprije svojim radom stigla u Los Angeles a onda i do samog finala. Nitko joj ništa nije poklonio. Tu ju je čekala Steffi Graf, na kraju se pokazalo, olimpijska pobjednica. Iste godine Sabrina Goleš u Fed kupu osvaja 3.mjesto. Na teniskoj ljestvici stigla je čak do 27. mjesta, a nakon završetka karijere bila je i izbornica hrvatske Fed Cup reprezentacije od 1992.-1994.

- S 10 godina sam počela trenirati tenis, s 12 već bila državna prvakinja u svojoj kategoriji i vrlo brzo počela pobjeđivati i starije tenisačice. Renata Šašak je tada bila uvjerljivo najbolja i ona mi je bila uzor, jer smo bile istih godina. U toj prvoj fazi bila je puno bolja igračica od mene, i to me vuklo, istaknula je Sabrina Goleš. 

3. mjesto u FED kupu koje je Sabrina Goleš zajedno s Renatom Šašak i Mimom Jaušovec iz Slovenije osvojila 1984. i danas je najveći uspjeh kojega su hrvatske tenisačice ostvarile u tom natjecanju, no kaže smeta ju što se to uopće ne cijeni. 

- Da, to je uvjerljivo najveći uspjeh našeg tenisa, ali naši to ne cijene. Renatu Šašak i mene više spominju u srbijanskom sportu. Oni taj uspjeh čak svojataju što me malo i smeta, a naši ga ne priznaju. Kao da nas ne doživljavaju, smeta me takav odnos prema mom uspjehu. Godinu dana prije smo Renata Šašak, Tanja Dubravčić i ja smo bile 8. u FED kupu, i to je isto jedan od najvećih uspjeha ženskog tenisa,  ali isto zaboravljen.

- Smeta me i taj odnos prema mojoj olimpijskoj medalji koja nije priznata kod nas jer je na Igrama u Los Angelesu tenis bio pokazni sport. Da bi uopće došli na Olimpijske igre trebalo se kvalificirati i ja sam to upjela. Kao 3. juniorka svijeta ja sam direktno ušla, a vrlo malo igračica je moglo nastupiti. Dobila sam normalnu medalju kao i svi drugi, koju mi je uručio tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch. Svugdje se to doživljava kao normalan uspjeh, osim kod nas. Na primjer, moji prijatelji iz Španjolske koji su tada isto nastupili na pokaznom turniru, nagrađeni su prije par godina od svoje države kao sudionici Igara u Los Angelesu, a kod nas se to omalovažava. Ta moja medalja se ustvari ne priznaje. Smatram da HTS to ne bi smio zaboraviti, a mene primjerice na Dan hrvatskog sporta nisu ni pozvali, istaknula je Sabrina Goleš.

1984. OI u Los Angelesu. Sabrina Goleš pobjeđuje iz kola u kolo i dolazi do finala gdje ju čeka Steffi Graf.

- Ona je tada imala 15, ja 19 godina. Vodila sam 4-1 u trećem setu, ali me cijelo vrijeme mučila ozljeda leđa. Mislila sam tada da je to najgori dan u mom životu, no danas shvaćam da je bio jedan od najljepših. Steffi Graf je sjajna već tada, bolja od mene i završilo je tako kako je.  Ali sami taj dolazak na Olimpijske igre za mene je bio poseban. Svi smo ponajprije bili sretni što je tenis ušao u olimpijski sport. A dolazak u olimpijsko selo je pak priča za sebe. Bila sam uzbuđena jer su tamo bili svi sportaši kojima sam se divila. Renana Šašak i ja smo stvarno uživale, rekla je Sabrina Goleš.

Cijelu emisiju Žene u sportu poslušajte u nastavku.