Svestrana sportašica, avanturistica i ovisnica o adrenalinu

Avanturistica, ovisnica o adrenalinu, magistrica kineziologije Nevena Blanuša, odrasla je u Donjem Lapcu u Lici. Sportskih klubova tamo nije bilo, pa je svakodnevno s dječacima igrala nogomet na livadi. Dolaskom u Zagreb nastavlja trenirati nogomet u Dinamu, a nakon upisa na Kineziološki fakultet otkriva novu sportsku ljubav, hokej na travi i vrlo brzo postaje reprezentativka Hrvatske. Oduvijek se voljela nadmetati i biti najbolja, stoga ne čudi da je prva žena pobjednica showa Survivor.

Nevena Blanuša s 15 godina dolazi u Zagreb gdje upisuje srednju školu. S obzirom da je uz nogomet odrasla, bilo je logično potražiti klub u kojem će se dalje razvijati. Ubrzo je dobila priliku sudjelovati u jednoj utakmici.

- Odigrala sam ja tu utakmicu, no bilo je to daleko od spektakla. Nisam znala pravila, igrala sam nogomet kakav sam naučila s dječacima kod kuće. Šutirala sam loptu na sve strane. No nakon utakmice dobila sam dva poziva. Jedan od trenera iz Dinama, a drugi iz Agrama. Odmah sam otišla kupiti kopačke i sjećam se imale su grb Dinama. To je meni bilo sve. U Dinamu su me odmah ubacili u seniorsku ekipu, što nije bilo dobro. Danas sam toga svjesna jer nisam naučila osnove. Ušla sam među te djevojke koje žive nogomet, sve znaju, a ja nisam mogla izvesti ništa. Kao mala nisam znala ni da postoji ženski nogomet, niti sam imala nogometašicu kao uzora. Moj uzor je bio Luka Modrić, rekla je Nevena Blanuša.

U obitelji se nitko nije bavio sportom ali ljubav prema sportu od najranijih dana Neveni su usadili roditelji. No, upisom na Kineziološki fakultet morala je odabrati hoće li studirati ili se baviti nogometom. 

- Kineziološki fakultet je dosta zahtjevan i znala sam da neću moći studirati i trenirati nogomet. Na kraju sam odabrala fakultet, jer sam znala da od nogometa ne mogu živjeti. Žalosno je da ne možeš živjeti od nečega što voliš, a opet jedan muškarac može. To je nepravedno, jer koliko god govorili da smo svi jednaki, nismo. I mislim da nikada nećemo ni biti. 

Nevena Blanuša nakon nogometa svoj sportski put nastavila je u hokeju na travi, sportu s kojim se prvi put susrela u sklopu nastave na fakultetu. 

-  Moram priznati da nisam odmah zavoljela hokej, treneri su me na početku morali dosta nagovarati. Ali kad sam upoznala te sve ljude i vidjela da je to moja mala sportska obitelj, brzo sam ga zavoljela. 

-  Sigurna sam da niti jedna osoba u mom mjestu ne bi znala da postoji hokej na travi da ja nisam objavljivala svoje fotografije s palicom i lopticom. I to je tako, zato što se zna da žena neće dobiti medijskog prostora koliko dobije jedan muškarac. Ali s druge strane, mislim da niti jedna medalja koja se digne medijski nije vrjednija od one koju ti proslaviš u miru i tišini s ljudima s kojima si ju osvojio. I to zna svaka sportašica u tzv. malim sportovima. 

- Prošle godine nakon niza zdravstvenih problema trener me je pozvao u reprezentaciju na čemu sam mu stvarno zahvalna. Nisam baš tehnički najbolja, ali sam brza i željna pobjede. Svaki put sam htjela stići tu lopticu i uvijek sam stizala, istaknula je Nevena Blanuša.

Cijelu emisiju Žene u sportu poslušajte u nastavku.