Hrvatski radio

Radio Osijek

11:02 / 27.01.2014.

Autor: Iva Fijala

Bure baruta 3

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

U Galeriji Kazamat predstavljaju se Matej Knežević, Robert Fišer i Jelena Oroz. Otvorenje je izložbe u petak, 31. siječnja u 20.30, a postav se može pogledati do 21. veljače.

Treću godinu zaredom u Galeriji Kazamat organizira se izložba „Bure baruta“ na kojoj priliku da se predstave imaju mladi umjetnici. Ove godine to su Matej Knežević s izložbom „Sve će biti dobro“, Robert Fišer s postavom „Nježna destrukcija“ i Jelena Oroz koja je radove okupila pod naslovom „Uvijek ili nikad?“. Izložba će biti otvorena do 21. veljače.

 

Matej Knežević (1983) iz Slavonskog Broda zaokupljen aktualnim društvenim problemima globalnog karaktera i pojavama u lokalnoj zajednici. Čest odgovor nalazi u konceptualnoj dosjetki kroz slikarski medij, grafički dizajn, video i instalaciju. Angažiran je u radu više neprofitnih udruga s područja kulture. Gimnaziju je završio u Slavonskom Brodu, a potom Medicinski fakultet u Zagrebu. Živi i radi u Slavonskom brodu.

Sve će biti dobro

Knežević tematizira dva osnovna tipa problema – socijalni i nacionalni – koje i prostorno strogo razgraničava. Korpus djela koja se referiraju na socijalnu problematiku čine radovi poput: Vrijeme je..., Rupa u zakonu, 5 kuna, Nezaposleni, sve pet, Torba za kruh i mlijeko. Domeni nacionalnih pitanja pripadaju: eurokremskeptik, Rukavica, Zabetoniran, Smješko. Spona je jednog i drugog dijela Krivi smjer. Rad se sastoji od originalnog prometnog znaka za kružni tok (koji je ovoga puta u crvenoj, a ne originalnoj plavoj boji čime autor aludira na boje šahovnice hrvatskoga grba – jednog od simbola hrvatske državnosti) postavljenog na pod galerijskog prostora. Ispod znaka nalazi se elektromotor koji ga okreće u smjeru suprotnom od onoga kamo upućuju strijelice. Kneževićevi se radovi svi od reda odlikuju vrlo jasnom porukom te ih je suvišno redom obrazlagati posjetitelju koji barem usputno prati hrvatsku dnevno-političku situaciju. Bilo da se radi o statusu Hrvatske unutar Europske unije (eurokremskeptik), nemogućnosti političke vlasti da stvari pokrene u pravom smjeru (Krivi smjer, sve pet), problemima emigriranja mladih ljudi (Zabetoniran), siromaštva (5 kuna, Torba za kruh i mlijeko), nezaposlenosti (Nezaposleni), korupcije (Smješko) i slično, Knežević odustajanjem od mistifikacije stvari uvijek nastoji ostati nedvosmislen.

(Iz kataloga izložbe, autor teksta: Igor Lojnjak)

 

Robert Fišer, rođen je 1976. godine. Diplomirao je 2012. na UA Osijek. Sudjelovao je na više skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i izvan. Godine 2009. dobio je drugu nagradu na Međunarodnom biennalu studentske fotografije u Novom Sadu. Suosnivač je umjetničke organizacije POPUP. U svom umjetničkom radu služi se različitim medijima i tehnikama kao što su slikarstvo, fotografija i video. Radi i živi u Osijeku.

Nježna destrukcija

Robert Fišer na ovoj izložbi predstavlja četiri rada objedinjena čvrstim i konzistentnim konceptom. On se već neko vrijeme bavi propitivanjem mogućnosti slikarstva kao umjetničkog medija. U Fišerovim očima slikarsko platno polako prestaje biti statična podloga koja mirno podnosi sve što se na nju nanese. U vlastitom radu od tradicijskog pristupa zadržava tek potrebu da platno ispuni bojom oblikujući bilo figurativan bilo apstraktan prizor. Tradicijski bi orijentiran slikar na ovome zastao ufajući se kako je svoje platno već samim time uzdignuo na višu ontološku razinu i osigurao mu neupitan status estetskog objekta. Fišer, međutim, odlučuje ići dalje. Drugu bi se fazu njegova pristupa moglo nazvati enformelističkom. Strugajući oslikano slikarsko platno, umjetnik destruira naslikani prizor. Štoviše, možda bi bilo točnije govoriti o autodestrukciji budući da on ne čini nasilje nad tuđim radom (ili tuđom idejom), kao što je Rauschenberg učinio s crtežom Willema De Kooninga, već nad svojim vlastitim. Ovaj autodestruktivan čin nema svrhu u samome sebi, nego služi tek kao jedna od etapa u kretanju prema krajnjem rezultatu. Degradacijom, odnosno struganjem materijala od kojeg bijaše sazdan prizor na slikarskom platnu, Fišeru preostaje samo amorfni skup ostruganih čestica boje. Upravo je ta ostrugana prašina krucijalan element potreban da bi se konačno zaokružio koncept koji umjetnik predstavlja.

(Iz kataloga izložbe, autor teksta: Igor Lojnjak)

 

Jelena Oroz (1987) završila je preddiplomski studij likovne kulture na UA Osijek 2008. Trenutno završava diplomski studij animiranog filma na ALU Zagrebu. Godine 2012./13.  sudjelovala je na više nacionalnih i internacionalnih filmskih festivala. Nagrađivana je na 3.FHAF, Festivalu hrvatskog animiranog filma Zagreb 2012., (nagrada za dizajn) te na Cinema City, Up to 10 000 bucks, Novi Sad, Srbija, 2013. (nagrada za efektnu realizaciju, nadrealne i duhovite priče). Radi kao animatorica.

Uvijek ili nikad?

Ona je izložila tri kratkometražna animirana filma: Čekaonicu, Povratak i Uvijek ili nikad?. Sva tri filma povezuju određene formalne i sadržajne karakteristike. U formalnom se smislu autorica uvijek oslanja na 2D animaciju pri čemu veliku važnost pridaje crtežu. Sadržajno se pak nastoji jasno sugerirati glavni okvir radnje čime gledatelj već na početku dobiva kontekst kroz koji može iščitavati ono što će uslijediti. U Čekaonici se naslov direktno i vrlo vjerno referira na sadržaj koji film predstavlja – dječakov boravak u čekaonici. Kod Povratka je situacija identična. U prvoj se sceni prikazuje kretanje vlaka po pruzi, dok u posljednjoj vidimo čovjeka koji sjedi na stanici s kokoškom pod rukom i promatra kako vlak odlazi. Ni u Uvijek ili nikad? ne dolazi do odstupanja od naznačenog modela. Okosnica je radnje ustajanje čovjeka iz kreveta, uzimanje tableta, pušenje cigarete te ponovno lijeganje. Vremenski najduži dio svakog od filmova, međutim, napušta razinu glavnog okvira radnje te ga umjetnica stavlja u područje misli glavnih likova.

(Iz kataloga izložbe, autor teksta: Igor Lojnjak)