Udruga "Pustaraši" tradicionalno na svetkovinu Velike Gospe organizira okupljanje u Mirkovcu. Ovom će zgodom predstavitiknjihu Daniele Taslidžić-Herman znakovita naziva "Umiru li naše pustare?", ali i planove i projekte za oživljavanje pustara i njihovu turističku promociju.
Petstotinjak bivših i sadašnjih stanovnika baranjskih pustara okupit će se i ove godine u Mirkovicu na susretu baranjskih pustaraša koji organizira Udruga ''Pustaraši''. "Nekada ih je bilo na tisuće. Sada samo nekoliko stotina. Raspršili su se diljem Baranje, Hrvatske, Europe i svijeta. Neka se bar jednom godišnje okupe i podruže" kaže nam Mario Gebl, koji se prije 13 godina iz baranjskog Mirkovca preselio u Beč, te na Faceebooku je osnovao grupu “Pustaraši”. Javili su mu se bivši i sadašnji baranjski pustaraši, čime je stvoreno plodno tlo za iduće aktivnosti. Njih nekolicina okupila se u Mirkovcu, osnovali su udrugu i krenuli u realizaciju planiranog. " Pustare izumiru. Slavonija ih više nema, nešto ih je opstalo u Bačkoj, pet-šest u Baranji i to je sve. Bojim se da će u idućih desetak godina pustare izumrijeti" kaže urednik izdanja "Umiru li naše pustare", Davorin Taslidžić, naglašavajući kako se njihovim izumiranjem gasi jedna baština koja datira još iz 19. stoljeća. Tada je na pustarama živjela osnovna beljska radna snaga. Pustare su, nešto kasnije, imale svoja kina, ambulante, kulturno-umjetnička društva, nogometne klubove i prilično razvijen društveni život. U najbolja vremena, u njima je živjelo i više od 500 ljudi. Ne treba zaboraviti kako su u njih, nakon 2. svjetskog rata, trbuhom za kruhom, dolazili ljudi iz raznih krajeva bivše države i u njima ostajali.
Organizatori ističu da je, bez obzira na sjedište Udruge, ona otvorena za sve baranjske bivše i sadašnje pustaraše. Na druženjima, na jednom mjestu okupljaju se nekadašnji stanovnici Boderfoka, Šebešira, Širina, Sudaraža, Brod pustare, Sokolovca, Jasenovca, Mirkovca i ostalih baranjskih pustara. Želja organizatora je da pustaraški susret na Veliku Gospu postane tradicija. Kako ističe povjesničar Davorin Taslidžić, pustare su u odumiranju, a tragovi tih stogodišnjaka vidljivi su tek u jednoj od posljednih - Mirkovcu. " Ostaje velika želja da se sačuva bar uspomena na te nekadašnje divove tadašnjeg Belja", kaže Taslidžić, naglašavajući kako su pustare bile važana sastavnica života baranjskog stanovništva, koji je egzistenciju i život podredio zemlji kao i uzgoju stoke, živjevši tako svoj osebujan pustaraški zdrav život. I ovogodišnje, drugo po redu okupljanje pustaraša, ima za cilj spasiti kulturnu baštinu i tradiciju.
Organizatori ovogodišnjeg susreta najavljuju kulturne, zabavne i sportske sadržaje te predstavljenje knjige Daniele Taslidžić-Herman ''Umiru li naše Pustare''. Jedan od recenzenata, prof. dr. sc. Rudolf Emert, ističe kako je riječ o monografiji koja govori o lokalnoj povijesti, nastaloj kao plod višegodišnjeg istraživačkog rada i prikupljanja podataka u arhivima, ali i privatnim zbirkama.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.