Vukovarsko lutkarsko proljeće

Lutkarskom predstavom „Alisa u zemlji čuda“ Scene Martin Hrvatskog doma Vukovar otvoreno je 19. lutkarsko proljeće. Vjekoslavu Voji Radoičiću i Jadranki Popović Miljko dodijeljene su Povelje za životno djelo. Radoičić je bio spriječen doći u Vukovar.

U Oranžeriji Gradskog muzeja Vukovar postavljena je izložba prvog dobitnika te povelje Zlatka Boureka „Teatar nakaza – kazalište figura“. Do subote, 12. travnja bit će održano 16 predstava lutkarskih kazališta iz Splita, Zadra, Karlovca, Rijeke, Zagreba, Ivanić Grada, Virovitice, Slavonskog Broda, Osijeka, Čakovca, Vukovara, Vinkovaca, Mostara, Pečuha i Novoga Sada. Lutkarsko se proljeće ne održava samo u Vukovaru, već će se predstave igrati i u Vinkovcima Županji, Iloku, Otoku, Lovasu (Opatovac), Drenovcima (Posavskim Podgajcima, Račinovcima), Bošnjacima, Babinoj Gredi, Ivankovu, Starim Mikanovcima, Jarmini, Slakovcima, a tu su i programi za Orašje u Bosni i Hercegovini. Tijekom manifestacije priprema se nekoliko radionica za odgojitelje, nastavnike i učenike, a u Hrvatskom domu Vukovar moći će se razgledati izložba „Lutke i scenografija“. Organizatori očekuju da će sve predstave vidjeti više od 15 tisuća mladih gledatelja.

O dobitnicima ovogodišnje Povelje za životno djelo

Vjekoslav Vojo Radoičić rođen je u Požegi 1930. Izlagao je na više od 160 samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu i primio brojne nagrade i priznanja od kojih izdvajamo tek dio. Odlikovan je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos kulturi, dobio je nagradu „Grigor Vitez“ 1984., nagradu „Ivana Brlić-Mažuranić“ 1989., godišnju nagradu Grada Rijeke 1998., državnu nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo na području slikarstva, ilustracije i scenografije 2006. te nagradu Grada Rijeke za životno djelo 2010. godine. U suvremenoj hrvatskoj umjetnosti ime i djelo slikara, grafičara, scenografa, kipara, ilustratora Voje Radoičića svijetli posebnim sjajem. Umjetnik koji u rukama drži i kist i olovku, ali i škare i pilu, koji reže, pili, lijepi i slika na kutijama, ladicama, vratima i prozorima, na drvu i na platnu, na papiru i na kartonima od svega i na svemu može stvoriti sliku, reljef, scenu ili lutku Upravo te komponente Vojine osobnosti i kista našle su svoj prirodni izričaj u lutkarstvu kao bujica utisaka iz vlastitog djetinjstva koje je Vojo naselio u duše predmeta koji griju sjećanja i ostavljaju okus sjete nekadašnjih boljih vremena.

Jadranka Popovoć Miljko rođena je 25. 2. 1964. godine u Mostaru, gdje je završila srednju ekonomsku školu. Zanimanje za umjetnost pokazuje još od rane mladosti igrajući u dramskim predstavama i drugim školskim programima. Po završetku srednje škole postaje članica folklornog društva pri fakultetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru. U lutkarsku umjetnost se uključuje polovicom 90-ih godina kada po uspješno završenoj audiciji biva angažirana u svom prvijencu predstave „Zlatorog“, autora Zdravka Ostojića, a u režiji Edija Majarona. Inače predstava se smatra antologijskom lutkarskom predstavom na području jugoistočne Europe.
Zbog raskošnog talenta biva angažirana u Narodno pozorište Mostar gdje je igrala u nekoliko repertoarskih predstava. Ipak se odlučuje za lutkarsku umjetnost kojoj se posvetila cijelim svojim bićem. Godine 1994. postaje Prvakinja Lutkarskog kazališta Mostar. Za svoj rad dobila je brojna priznanja. U svom radu visokom profesionalnošću i talentom bila je i ostala uzor mladima kako se voli i živi lutkarstvo.