U Vardarcu pokladni običaj Kakasütés, 14. i 15. veljače

14. i 15. veljače počinje Kakasütés – jedinstvena pokladna svetkovina maski, povorke, dječje graje, tradicije i dobre hrane.

Subota je rezervirana za tradicijske igre i običaje te kulturno-umjetnički program, a nedjelja za natjecanje u kuhanju iš paprikaša. Kakasütés  je pokladni običaj koji i danas priziva ono iskonsko – prijelaz, lom zime i obećanje novog ciklusa. Ovdje se lice skriva, ali identitet pokazuje. Ovdje se buka koristi da bi se otjeralo zlo, a smijeh da bi se dozvalo proljeće.

Dva dana, 14. i 15. veljače, Vardarac postaje pozornica stare baranjske priče u kojoj se miješaju etnografija i poezija, čovjek i maska, prošlost i sadašnji trenutak.

Taj je stoljetni običaj prije više od dvadeset godina obnovljen u Vardarcu. Program se sastoji od svečane povorke konjskih zaprega koja se - uz vrisku, ciku i pjesmu - kreće seoskim ulicama, za vrijeme koje mladići (obučeni u kostime i maske koje predstavljaju pijetla) silaze s kola i "plešu" oko djevojaka i žena koje stoje ispred kuća i dočekuju veselu povorku. U zamjenu za ples s kostimiranim "pijetlovima", žene i djevojke odužuju se mladićima neobičnim darovima - kokošjim jajima, koja su simbol rađanja novog života (ne bi li godina u selu bila plodnija). Maskirani "pjetlovi" imaju pravo uhvatiti sve što se kreće u dvorištu pa domaćini tada sklanjaju drugu perad i umjesto nje daruju pijetlove.

U središnjem dijelu manifestacije, koji se održava u centru sela, "pijetlovi" biraju djevojke i stavljaju im povez na oči. Nakon toga djevojke trebaju dugačkim štapom pogoditi pijetlovu glavu zabodenu u zemlju, tj. "umlatiti" pijetla. Nekada je to bio prilično krvav prizor pa se danas upotrebljava umjetna glava. Sretnica koja uspješno obavi zadatak, prema stoljetnom vjerovanju, te će se godine udati. Pobjednica za nagradu dobiva sve što su "pijetlovi" skupili u selu. Svi ti darovi se skupe i od toga se priredi jelo koje na večernjoj zabavi svi zajedno pojedu uz ples i pjesmu.