Božić je svjetlo i „da“ ljudskom životu i svakom novom rođenju

- Čovjek je slika Isusa Krista, čovjek je kristovsko biće, a poruka Božića uvijek ista: Božić je svjetlo i „da“ ljudskom životu i svakom novom rođenju, našem nastojanju da budemo što bliže istini koju nas je Krist učio, rekao je, među ostalim na središnjoj blagdanskoj misi u osječkoj konkatedrali đakovačko- osječki nadbiskup, monsinjor Đuro Hranić.

Rođenje Isusa Krista upire novo svjetlo na prvu stranicu Biblije, na kojoj stoji napisano da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku. U utjelovljenom Sinu, Isusu Kristu, spoznajemo da je on prava i savršena slika Božja - Riječ koja se imala utjeloviti, te da je on bio i model stvaranja čovjeka 'u početku' na sliku Božju te da je on cilj prema kojemu teži čitava ljudska povijest (usp. Kol 1,15-20). Stvaranje u početku je dovršeno utjelovljenjem Isusa Krista, koji je u sebi objedinio i obnovio čitavu stvorenu stvarnost. Istodobno, Kristovo utjelovljenje i rođenje od Djevice Marije je početak spasenjske preobrazbe te ostvarenja novih, humanijih, odnosa među ljudima. Po Kristovu djelu spasenja sva stvorenja postaju prožeta uskrsnom snagom i preobrazbom, koja zahvaća čitav ljudski rod i sav svemir. Upravo radi svoga univerzalnog i kozmičkog značenja, otajstvo Kristova utjelovljenja predstavlja stožer i prekretnicu ljudske povijesti, koju dijelimo na vrijeme prije i poslije Krista.

U Djetetu iz Nazareta Bog i čovjek postali su jedno, sjedinjeni i nerazorivo združeni. Bog (koji se daruje) i čovjek (koji se u traženju punine svojega bića otvara za Boga - pa makar samo kroz zajedništvo s drugim ljudima na adventskom sajmu)! Stoga je svako ljudsko biće, kojemu je darovano postojanje, apriorno i neovisno o svijesti i o osobnom odnosu prema Isusu Kristu, kristovsko biće, usmjereno prema Isusu Kristu. Već i prije krštenja i neovisno o našoj osobnoj spoznaji i osobnom odnosu prema Isusu Kristu, bez obzira na našu vjeru i na naša osobna vjernička opredjeljenja, svaki čovjek pripada njemu, te postoji temeljna otvorenost svakog čovjeka Božićnom djetetu Isusu Kristu. Ne postoji, zato, niti može postojati ijedan čovjek koji bi bio isključivo "naravni" i koji ne bi bio usmjeren prema njemu, našem jedinom Spasitelju. U božićnom djetetu Isusu Bog, zato, pohađa sve nas, svoje ljude (a to smo baš svi mi, svi ljudi na svijetu) i to zato da do kraja pokaže da pripada nama i da smo mi njegovi; da pripadamo njegovom otajstvu.

Bog nam dolazi kao dijete 

Ne dolazi da bi nas ugrozio, da bi nam nešto srušio ili oduzeo, nego kao dijete da nam pokaže da ga se ne trebamo bojati i da ne trebamo samo mi njega, nego da i on nas želi i treba. Poruka Ivanova evanđelja: „Riječ je tijelom postala i prebivala među nama“ i riječi Poslanice Hebrejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima u prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu“ su navještaj Božjega rođenja u ljudskome tijelu. To rođenje nije posljedica nikakva uvjetovanosti, još manje nagrada ljudskomu uspjehu ili napredovanju. Ono je znak čiste Božje ljubavi prema čovjeku; ljubavi koja nema nikakvih sebičnih interesa i koja ne može drukčije nego da se daruje; ljubavi koja se rađa sa svakim novim djetetom.

Božić je svjetlo i „da“ ljudskom životu i svakom novom rođenju

Božić nam poručuje da je rođenje svakog djeteta jedinstven događaj i početak jedne nove povijesti koju još nitko ne poznaje i koju još nitko nije ispričao. Božić je „da“ ljudskom životu i svakom novom rođenju. Tko ne prihvaća poruku Božića, odustaje od budućnosti. Dijete je obećanje budućnosti. U rođenju svakoga djeteta, u njegovoj predanosti igri, njegovoj nezatomljenoj znatiželji, čitamo znakove nade koja nas uči izgradnji novoga svijeta, a njegova izloženost i ranjivost simbol su svih naših briga koje se polažu u ruke mlade žene i majke što nas od početka postojanja čuvaju da ne padnemo u ništa. Božić je tako i pohvala ženi i majci u čijem se krilu rađa nada novoga svijeta. Kad god je riječ o brizi za rođenje, odgoj i život djeteta, nikada neće biti učinjeno dovoljno. Nikada se također ne smijemo umoriti od traženja novih načina podrške ženi, koja u majčinstvu vidi dragocjeno ispunjenje svoga životnog poziva.

Božić: poziv ne ostati zatočeni u sadašnjosti. U želji za izgradnjom novoga svijeta suvremeni se čovjek često odriče svoje povijesti. Posebno se odričemo svega onoga što u sebi nosi patinu kršćanske prošlosti i baštine. Kao da sve ono što smo bili, što jesmo i što ćemo biti skidamo sa sebe kao nepotreban uteg. Svetkovina Božića nas poziva da ne ostanemo zatočenici takve sadašnjosti bez Boga. U utjelovljenom Božjem sinu i u Betlehemu rođenome Djetetu Isusu nam je darovana slika izvornoga čovjeka. Božićno nas otajstvo potiče da ne ostanemo zatočenici prolaznoga, nego da uvijek imamo hrabrosti za obraćenje i iskorak prema stvarnosti objedinjenoj i obnovljenoj u Kristu Isusu.

Kršćanstvo zato nije folklorna kategorija, nego uvijek svjež i aktualan izazov, uvijek radosna i oslobađajuća poruka, ali i zahtjevna ponuda za svakog pojedinca, ali i za čitavo društvo. Bogočovjek Isus Krist nije prijetnja niti ugroza za ljudsko dostojanstvo, nego potvrda ljudskog dostojanstva i nerazorivih ljudskih prava, koja nisu i ne mogu biti plod našega dogovora ili sebičnih interesa, nego su trajna i nerazoriva i nikakav ih politički režim ne može staviti u pitanje, nego smo svi pozvani promicati i ljubomorno ih poštivati. I slava ih Gospodnja obasja. Božićno slavlje se, stoga, draga braćo i sestre, pretvara u vrijeme i mje­sto slave Božje te mira i zajedništva među ljudima. Slava Gospodnja obasjava nas ljude i potvrđuje nas u našoj svakodnevici. Otvara nam oči za ono što sami ne vidimo. Ukazuje nam na ono što sami ne bismo prepoznali: Rađanje, dijete, majčinstvo i očinstvo – mjesta su Božjeg događanja i djelovanja. Bračna ljubav i vjernost, rađanje novog djeteta, odgoj i obrazovanje, odgoj u vjeri i tradiciji svoga naroda su jednostavne i obične, naravne i svakodnevne stvari. No, obasjane svjetlom božićnog otajstva su mjesta i oblici Božjeg zauzimanja za čovjeka, oblici njegove prisutnosti u ovome svijetu i u našem ljudskom životu; mjesta spasenja i očitovanja slave Gospodnje!

Božić nam kaže da će budućnost imati onaj koji bude razborito podizao potomstvo te ga odgajao i obrazovao. Bog nam je očitovao što je najvrjednije: dijete. Ne karijera, ne uspjeh, ne titule i visina primanja, nego dijete! Oko Djeteta se okupilo i nebo i zemlja, zvijezde i anđeli, mudraci i pastiri, stoka i priroda. I zato, tko želi upropastiti jedan narod, taj ga želi ostaviti bez potomstva. To su znali Egipćani pa su Izraelcima ubijali djecu, a to je znao i Herod pa se malog Isusa htio što prije riješiti da ne bi narastao, ojačao i zasmetao.

O Božiću, u Betlehemu je riječ o čovjeku, o njegovu rođenju, o početku novoga svijeta, o objavi zabo­ravljenih vrijednosti. Dakle, riječ je o staroj istini koja ponovno postaje sasvim novom: Od svih stvorenja na nebu i na zemlji čovjek je Bogu najmiliji. Među svim blagom, Bogu je najvredniji čovjek! I Bog je došao i utjelovio se da u našem mraku ponovno objelodani istinu, koja je nekada bila razumljiva sama po sebi, a u naše dane opet postaje takvom u svjetlu božićnog otajstva. Božićno otajstvo nas tako obasjava snažnom antropološkom i humanističkom porukom o svetosti i nepovredivosti ljudskog života kao Božjeg dara, o dostojanstvu majčinstva i očinstva, o vrijednosti velikodušne bračne ljubavi muža i žene te o važnosti obiteljskog zajedništva roditelja i djece.

Draga braćo i sestre, Bog se udomio među nama ljudima. Uzeo je na sebe i obukao se u našu ljudsku narav. Uzdigao nas je i posadio na svoje prijestolje; dao nam je udio u svome božanskom životu. Svima Vam, zato, draga braćo i sestre i vama draga braćo svećenici želim obilje božićne radosti i sretan Božić! Želim da Vam božićna blagovijest dotakne, obraduje i preobrazi srce, da postanemo bogoliki ljudi koji grade humano i skladno ljudsko društvo. Neka božićno dijete Isus pronađe mjesto za sebe u srcu svakoga od nas, u srcu svih onih koji ga traže, u srcima sve djece, mladih i odraslih, starih, usamljenih i bolesnih i svih ljudi dobre volje,. Na dobro Vam svima došlo porođenje Isusovo!