Đurđica Čilić - Vidimo se na papiru

Popularna hrvatska znanstvenica i spisateljica vratila se doslovce - na papir. Publici poznata po pričama objavljivanim na Facebooku učinila je zaokret i "zamrznula" fejs nezadovoljna količinom negatinosti koje je na njemu doživjela i površnosti u komunikaciji koju je imala. 

Predstavljanje je organizirala Gradska i sveučilišna knjižnica u sklopu Osječkog ljeta kulture uz odlično vodstvo novinarke Ivane Rab Guljaš. 

Đurđica Čilić pounudila je u novoj knjizi autobiografske priče (za koje kaže da ponekad i nisu autobiografske iako se glavni junak zove kao ona i sveučilišna je profesorica) i kratke i pitke zapise  kroz isti prozni krajolik koji je vrlo sugestivno opisala u svoje prethodne dvije knjige ‘Fafarikul’ i ‘Novi kraj’. To je vrlo intiman svijet, svijet njezine obitelji, nad kojom lebdi majčina nedavna smrt i očeva bolest, ali život se ne obazire na takve stvari, grabi dalje. 

- Dobro i dobrota kao tema mogu biti teme, samo se moramo o tome dogovoriti, postaviti jasna pravila - rekla je tijekom predstavljanja Đurđica Čilić te potvrdila kako u javnom prostoru dominiraju afere i negativne vijesti uz izgovor kako publika to želi. 

- I narkoman se želi drogirati pa to ne znači da mu trebamo pod hitno dati drogu, kaže Čilić. 

Jedna od njenih priča govori o tome kako je sa suprugom spriječila fizički obračun u kojem je mogao stradati jedan Nepalac, a uz zaključak da u Hrvatskoj ima više ksenofobije nego što se o tome piše i govori podsjetila je kako se dobro dobrim vraća i da svatko od nas treba činiti dobro ne zato što očekuje neku korist nego zato što se mora sjetiti da je i prema nama netko bio dobar. Otkrila je kako je početkom rata u Ukrajini primila u obitelj majku i kći iz Ukrajine koje su se trebale zadržati nekoliko dana, a na kraju su ostale nekoliko mjeseci u njenom stanu. Piše i o prodavačicama koje nisu pretjerano zadovoljne što u njihovim trgovinama rade žene s drugog kraja svijeta, iz Nepala ili Indije, ali ju zanima i kako te žene, koje su potražile put prema sreći danas u Hrvatskoj provode slobodno vrijeme.

Prisjetila se svog djetinjstva i odrastanja u Vitezu, u ratnom okruženju, majke koja je nju i sestru posjetila dok su studirale u Zagrebu te to povezala sa svojim posjetom sinu koji studira u inozemstvu. 

-------------

Rođena je 1975. godine u Livnu, a odrasla u Vitezu, u središnjoj Bosni. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je studij polonistike i kroatistike, a na istom je fakultetu doktorirala 2010. godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu radi kao izvanredna profesorica na Katedri za poljski jezik i književnost. Autorica je više stručnih i znanstvenih radova o poljskoj književnosti 20. stoljeća te znanstvene studije iz 2020. »Tri lica autora: Mitosz, Rózewicz i Herbert«. Piše znanstvene i stručne radove o književnosti, prevodi suvremenu poljsku prozu i poeziju. Autorica je triju proznih knjiga - »Fafarikul« (2020.), »Novi kraj« (2022.) i »Vidimo se na papiru« (2026.).