O bušama i običajima

U vrijeme poklada i fašangi u Muzeju Slavonije organiziran je razgovor o bušama. 

O bušama, običajima te povezanosti buša u mađarskoj i hrvatskoj Baranji govorili su Tünde Šipoš Živić, voditeljica Etnografskih zbirki Muzeja Slavonije, Mirela Ravas, samostalna konzervatorica Područnog konzervatorskog ureda u Osijeku, te Đuro Jakšić, predsjednik Hrvatske samouprave u Mohaču. Razgovor moderira Jesenka Ricl.

- Svi imaju nešto zajedničko u osnovi – potrebu za tjeranjem zime i zla. U Baranji se običaj buša povezuje i s protjerivanjem Turaka s našega područja. Izmiješali su se tako običaji i legende, kaže Tünde Šipoš Živić.

Pokladni običaj baranjske buše, poklade i fašange odlukom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom i upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Time je službeno potvrđena njegova kulturna, povijesna i identitetska vrijednost, ali i obveza njegova sustavnog očuvanja, prenošenja i dokumentiranja u suradnji s nositeljima običaja i lokalnom zajednicom.

- Odluka o kulturnoj zaštiti baranjskih buša može imati dvije strane. Može biti poticajno ako to zajednica prihvati kao priznanje svog autentičnog običaja i dati mu na vidljivosti. U nekim slučajevima zaštita može značiti i nešto suprotno ako želi „zamrznuti” običaj, da uvijek ostane takav kakav je. Nematerijalna kulturna baština je upravo suprotne prirode jer ona se mijenja kroz vrijeme, pojašnjava Šipoš Živić.

Još od školskih dana maske za buše izrađuje Đuro Jakšić koji nam je otkrio koje materijale upotrebljava. Najbolje drvo za izradu maske je crvena vrba koju je lako rezbariti i lagana je kad se osuši. Tradicija nalaže da se maska boja svinjskom krvlju. Dodaju se rogovi, najčešće od ovce, a ponekad i krave, te oblači u ovčje krzno.

- U moje doba do 18 godina nismo imali ni mogućnost da se spremamo kao buše. A sad je borba, djeca bi već od malena se spremala kao buše jer to je popularno, kaže Đuro Jakšić opisujući običaje šokačkih Hrvata u Mohaču.

Mohački pohod bušara prvo je mađarsko kulturno dobro upisano na Unescov popis nematerijalne svjetske kulturne baštine. Donijeli su ga Hrvati koji su se u te krajeve počeli naseljavati prije otprilike tri stoljeća, dolazeći iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.