Obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara nastavljaju se današnjim odavanjem počasti ubijenim hrvatskim braniteljima i civilima u logoru u Veleprometu te na mjestu masovne grobnice na Ovčari.
20.11.2014.
14:08
Autor: Krunoslav Inhof
HRT logo
Foto: HRT / HRT
Obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara nastavljaju se današnjim odavanjem počasti ubijenim hrvatskim braniteljima i civilima u logoru u Veleprometu te na mjestu masovne grobnice na Ovčari.
Mjesta su to na kojima su pobunjeni Srbi 1991. godine počinili najstrašnije zločine u Europi od II. svjetskog rata. Bivša JNA i srpske paravojne postrojbe još su sredinom rujna 1991., nedugo nakon početka bitke za Vukovar koja je započela 25. kolovoza, u dvorištu tvrtke Velepromet osnovale prihvatni centar u koji su dovođeni, zatvarani, mučeni i ubijani zarobljeni hrvatski branitelji i civili. Kroz Velepromet, do njegova zatvaranja u ožujku 1992., prošlo je oko 10.000 zarobljenih vukovarskih branitelja i civila, od kojih je oko 700 ubijeno, a mnogi se još vode kao nestali. Za ta zvjerstva, ubojstva i silovanja još uvijek nitko nije optužen i osuđen - ističe predsjednik vukovarskog ogranka Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Zdravko Komšić.
U spomen na te žrtve, vijenac su podno spomen ploče u ime Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) položili bivši zatočenici Veleprometa, supružnici Kata i Mato Gombović, čiji je tada 21-godišnji sin Mirko odveden iz Veleprometa i još uvijek ne znaju za njegovu sudbinu.
"Pokazivao sam svima, i novinarima i policiji i istražiteljima gdje su nas zatočili, odakle smo krenuli i gdje smo završili, ali nitko ništa nije poduzeo da bi se krivci kaznili. Svi sve samo zapišu, a nitko ništa ne poduzima. Samo me dovedu do stanja uzrujanosti", kazao je Mato Gombović u razgovoru s novinarima.
U prigodnom obraćanju tijekom komemorativnog skupa, predsjednik vukovarskog HDLSKL-a Zdravko Komšić zatražio je od hrvatskih pravosudnih tijela da i u odsutnosti počinitelja počnu suditi za ratne zločine u Vukovaru 1991. Tako će se, poručio je, spriječiti da u Vukovar i Hrvatsku dođe Vojislav Šešelj i slični ratni zločinci, za što, istaknuo je, postoji mogućnost s obzirom da je taj četnički vojvoda na slobodi.
"Također, zahtijevamo od Vlade i Hrvatskog sabora da ne dozvoli otvaranje pristupnih pregovora oko ulaska Srbije u EU bez pronalaska posmrtnih ostataka nestalih osoba, procesuiranja ratnih zločina u Vukovaru i obeštećenja svih stradalnika i logoraša kroz ratnu štetu", poručio je Komšić.
Vjekoslav Knežević u Velepromet je doveden iz vukovarske bolnice u kojoj je nakon sloma obrane Vukovara 18. studenoga 1991. potražio zaštitu. Bio je, navodi, uguran u hangar broj četiri, a u hangare je ulazio tko je htio te tukao i maltretirao zatočenike. "Tukli su nas bez veze i bez ikakvog povoda, da bi nas nakon provedenog jednog dana potrpali u autobuse i odvezli u Sremsku Mitrovicu gdje su nas isto tukli, a onda su nas odveli za Stajićevo i tamo je bilo živo zlo. Tukli su nas čime su god stigli. Ja samo ostao bez svih zubiju, a kada sam izašao iz logora imao sam 43 kile", posvjedočio Knežević novinarima.
Misu zadušnicu za žrtve srpskih koncentracijskih logora u dvorištu Veleprometa služio je župnik vukovarske Župe Kraljice mučenika, velečasni Mato Martinković.
Prigodnim komemorativnim programom Vukovarci su se prisjetili i žrtava Ovčare na kojoj je 20. studenoga 1991. godine ubijeno 200 ranjenika i civila, koje su agresori odveli dan ranije iz vukovarske Ratne bolnice.
Nakon sloma obrane i ulaska bivše Jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih postrojba u vukovarsku Ratnu bolnicu, odvedeno je najmanje 263 ranjenika, civila i medicinskog osoblja. Velikosrpski agresori su ih odveli nekoliko kilometara iz grada na svinjogojsku farmu na Ovčaru, gdje su, na lokaciji gdje su inače zakapane životinjske lešine, pogubili 200 branitelja i civila i pobacali ih u masovnu grobnicu. Najmlađa žrtva na Ovčari je bio 16-godišnji Igor Kačić, najstarija 77-godišnji muškarac, a među ubijenima je bila i trudnica Ružica Markobašić, francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier te novinar Siniša Glavašević.
Posmrtni ostatci 200 žrtava ekshumirani su 1996. godine, a za ostalim odvedenim osobama još se traga.
Vukovarki Mariji Raguž, čiji je suprug jedna od 200 žrtava ekshumiranih na Ovčari, svaki dan, kako kaže, prolazi u mislima na ubijenog supruga. "Tužna su mi sva događanja bez njega. Rađa nam se unučad, a njega nema. To je sve ono gdje on fali", kaže vidno potresena ta Vukovarka prisjećajući se supruga koji je na Ovčaru odveden dok je kao ranjenik ležao u vukovarskoj bolnici.
Tijekom komemorativnog programa "Ovčara - bol koja se nikada ne zaboravlja", upriličenog na mjestu masovne grobnice, pročitana su imena svih 200 žrtava s Ovčare za koje je molio gvardijan i župnik župe sv. Filipa i Jakova iz Vukovara fra Ivica Jagodić. Vijence su podno Spomen-obilježja nedaleko masovne grobnice položila i svijeće zapalila brojna izaslanstva među kojima i Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Vukovar, Grada Vukovara i braniteljskih udruga, Vukovarsko-srijemske županije, Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz Vukovara, Splitsko-dalmatinske županije i Cetinske krajine, Udruge civilnih žrtava rata Zadar i mještani stradalničke Škabrnje, koji su do Ovčare došli u mimohodu od Memorijalnoga groblja žrtava Domovinskog rata i druga.
Program obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara zaključio je 10. novinarsko-književnički susret "Grad - to ste vi", posvećen novinaru i ratnom izvjestitelju Siniši Glavaševiću, ubijenom na Ovčari.
"Novinarsko-književnički susret ove se godine održava da se prekinuti glas Siniše Glavaševića nikad ne zaboravi", istaknula je ravnateljica vukovarske knjižnice Vlatka Surla-Szabo. Izrazila je zadovoljstvo što je od prije nekoliko godina knjižnica u posjedu originalnih rukopisa Siniše Glavaševića, osobito onih iz zbirke pripovjedaka Priče iz Vukovara, čime ispunjava primarnu zadaću čuvanja zavičajne zbirke, pa i zbirke o Domovinskom ratu unutar koje se posebno ističe Glavaševićevo ime. Podsjetila je da su Glavaševićeve priče faksirane iz podruma vukovarske bolnice na privatni faks u Zagrebu 12. studenoga 1991. te ih je Matice hrvatska 1992. godine ukoričila i izdala pod nazivom Priče iz Vukovara.
Direktor Hrvatskoga radio Vukovara Milan Kos naglasio je golemu ulogu koju je Glavašević tijekom agresije na taj grad imao kao novinar, čime je postao simbol Vukovara, a zadaća je Hrvatskoga radio Vukovara da i ubuduće njeguje uspomenu na svog istaknutog djelatnika.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Autorska prava - HRT © Hrvatska radiotelevizija.
Sva prava pridržana.
hrt.hr nije odgovoran za sadržaje eksternih izvora
HRVATSKI RADIO
MEĐUNARODNI KANAL
NACIONALNI PROGRAMI