Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919.

Predstavljanje knjige „Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919." autorice Ivane Rončević Elezović održala se u osječkom Klubu knjižare Nova.

Knjiga muzejske savjetnice Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, dr. sc. Ivane Rončević Elezović Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919. istražuje i izdvaja komponentu talijanskih elemenata u slikarstvu hrvatskih autora u zadanom razdoblju od ostalih srednjoeuropskih utjecaja. Njihovo međusobno razlikovanje, kako se tijekom razrade pokazuje, nije uvijek jasno razgraničeno te zahtijeva priznavanje difuzne naravi nijansi u prijelazima. Ova je činjenica rezultat višestrukih čimbenika: od važnosti kulturne razmjene između Italije i preko alpskih zemalja, koja se odvijala kroz nekoliko različitih kanala, do povijesne uvjetovanosti povezanosti dijelova sjeverne Italije s Austrijom te, konkretno, s austrijskom upravom.

Uže područje rada sačinjavaju dijelovi opusa hrvatskih slikara, koji su nastali u, izravnom ili posrednom, kontaktu s talijanskim kulturnim krugom u razdoblju od 1872. do 1919. godine. Kao početna granica ovoga istraživanja uzete su 1870-te godine jer označavaju odlazak prve trojice predstavnika hrvatskog slikarstva: Ferdinanda Quiquereza, Izidora Kršnjavoga i Nikole Mašića, s Akademije u Münchenu na putovanje u Italiju prema ruti: Venecija, Rim, Napulj (Capri). Završna 1919. godina označava kraj prvog razdoblja izložbi Proljetnog salona (1916.–1919.), kao prijelazni period koji je omogućio snažniji modernistički zamah ostvaren nakon rata te je označen ispreplitanjima jugendstilskih 'zaostataka' i naznaka avangardnijih pristupa u umjetnosti.

Knjiga obrađuje i interpretira segment hrvatskog slikarstva tijekom razdoblja između 1872. i 1919. godine na osnovi njegovih poveznica s talijanskim kulturnim krugom, koji do sada nije bio sustavno obrađen niti interpretiran te se sagledavanjem situacije iz ovoga kuta dolazi do novih spoznaja o pojedinačnim opusima autora, ali i o cjelini ovog važnog segmenta hrvatskog slikarstva bez kojega je nemoguće sagledati puninu povijesno umjetničkog okvira na prijelazu devetnaestoga na dvadeseto stoljeće.