Radionica baranjskog šokačkog veza

Umijeće izrade baranjskih šokačkih vezova od prošle se godine nalazi na popisu hrvatske nematerijalne kulturne baštine. Kako bi se ovo umijeće sačuvalo od zaborava pokrenute su, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija, radionice izrade baranjskih šokačkih vezova. Prva je održana prošlog tjedna u Gajiću, a druga se održala danas u Branjinom Vrhu.

Baranjski šokački vezovi jedinstveni su ukrasi narodne nošnje, vidljiv i prisutan simbol identiteta i tradicije, ali nažalost, kao i brojni drugi šokački običaji, i ovaj je u opasnosti da padne u zaborav. Kako bi se to izbjeglo počelo se s provođenjem radionica u baranjskim selima te je, nakon Gajića, radionica Umijeće izrade baranjskog šokačkog veza održana i u Branjinom Vrhu gdje su sudionici mogli naučiti tajne izrade jedne od mnogobrojnih vrsta baranjskog veza pojasnila je voditeljica radionice Jelica Mesar: Ima bijeli vez, vezenke, jasprene rubine te popletane rubine koje danas i radimo na ovoj radionici. Riječ je o tehnici koja se radi s pet vrsta konaca (crnim, tamnoplavim, crvenim, zelenim i žutim) na mrežastoj podlozi i to na način da se u svaki kvadratić četiri puta bode iglom. Naravno, sve radimo po skicama koje imamo za ovakvu vrstu veza. 

Iako su polaznici radionice bile pretežito žene, među njima se našao i jedan muškarac - Pavo Franjin iz Baranjskog Petrovog Sela koji je je već desetljećima čuvar baranjske tradicije. To je tako ispalo. Rano sam otišao u mirovinu i odabrao sam se s tim baviti. Međutim, ja sam već i ranije skupljao mustre i kalupe te stare komade nošnji i peškira i otaraka, kaže gospodin Pavo, a koji nam je i pojasnio čime se to baranjski šokački vez razlikuje od ostalih s istoka Hrvatske. Razlikuje se dosta u bojama. Naše su boje prilično žive – crvena, crna, plava, zelene, žuta i to onda dosta često zna biti i pojasprano(rađeno sa svilom), što kod drugih nošnji nije slučaj.  Nažalost, kako priznaje, među mladima je već godinama slab interes za očuvanje izvorne tradicije baranjskih Šokaca, međutim upravo ovakvim radionicama taj interes se pokušava pobuditi. Stoga će ih biti održano još tri – u Baranjskom Petrovom Selu, Duboševici i u Belom Manastiru, a djelić ove nematerijalne kulturne baštine, osim sudjelovanjem u predstojećim radionicama, može se vidjeti i u Etnološkom centru baranjske baštine, kojim upravlja Centar za kulturu Grada Belog Manastira.