Sjednica Đakovačko - osječke crkvene pokrajine

"Biskupije Đakovačko - osječke crkvene pokrajine pred izazovom ekumenizma - otvorena pitanja, mogućnosti, perspektive ekumenskog dijaloga na ovom području, središnja je tema 26. skupštine biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine koja se održava u Nabiskupskom vikarijatu u Osijeku.

Već smo prije osjetili potrebu da se zaustavimo oko ove teme zbog toga što na području svake od ovih biskupija je i sjedište jedne od pravoslavnih eparhija, rekao je đakovačko - osječki nadbiskup, mons. dr. Đuro Hranić. U Osijeku već duže vrijeme postoji ekumenska koordinacija, jednako tako i u drugim biskupijama postoje određena tijela koja promiču ekumensko djelovanje. Susrećemo se s temeljnim pitanjima a jedno od njih jest da jedni drugima priznajemo krštenje, naglasio je nadbiskup Hranić. U Osijeku nastojimo pokazati određenu širinu, ali još uvijek, nažalost, imamo dvije Crkve koje nam dolaze na ekumenske susrete i koje mi prihvaćamo zato što su članice KEK-a, iako nam ne priznaju krštenje. Za nas je to bolna točka koju mi nastojimo nekako nadilaziti ne zatvarajući oči pred tom problematikom, rekao je Đuro Hranić te naglasio da kad govorimo o ekumenizmu onda ga valja razlikovati od međureligijskog dijaloga, a ekumenski dijalog polazi od toga da se priznajemo kršćanima, da priznajemo ono što nam je zajedničko, a temeljno nam je krštenje i da onda na temelju toga vodimo dijalog.
O ekumenizmu bi se moglo puno govoriti s različitih polazišta, ali postoji činjenica da na našem području žive različite kršćanske zajednice rekao je požeški biskup mons. dr. Antun Škvorčević te upitao što mi trebamo raditi. Situacije što se tiče Crkve odnosno različitih kršćana dugovana je ljudskim podjelama i mi smo, kad se radi o pravoslavnima dogmatski gledani gotovo jedinstveni i gotovo jedno s obzirom na sadržaj vjere. Postoje neka pitanja dugovana povijesnim situacijama, a onda i sadašnjem stanju i pitanje je što trebamo raditi. Prvo je zaista krenuti od onoga po čemu jesmo jedno. Svi kršćani vjeruju u Presveto Trojstvo, svi ispovijedaju Isusa Krista Bogom i čovjekom, svi prihvaćaju osnovne sadržaje vjere utemeljene na Svetom Pismu i to je snažno polazište radi kojega smo dužni jedni druge poštivati, jedni s drugima nastojati, polazeći od sadržaja vjere, komunicirati i nastojati međusobno promicati zajedničke vrijednosti, ponajprije čovjeka. Biskup Škvorčević naglašava da se ne bave politikom, nacionalnim i pitanjima, nego polazištima vjere gdje jesmo već jedno na neki način i gdje trebamo promicati da budemo u punom smislu jedno.  Naše je područje ranjeno i više puta smo se susretali s predstavnicima Pravoslavne crkve i ekumenizam kod nas ima upravo težinu u odnosima između SPC i Katoličke crkve. Polazišta svake naše crkve mi smo dužni poštivati. Trebamo poštivati pojedine zajednice pa tako i Srpsku pravoslavnu crkvu u onome u čemu ona smatra da nije trenutak da se u tome može razgovarati, ali mi unatoč tome trebamo međusobno nastojati živjeti povezanost poštovanja s evanđeoskog i ljudskog naslova.
Biskup Škvorčević ističe da je po njemu jedno važno pitanje. Nakon rata, a i Vukovar je podjetio da postoje materijalne ruševine, ali su daleko teže duhovne rane koje se ne daju tako lako izliječiti. Naša je zadaća nastojati oko pomirenja i praštanja, jer se tim putem liječi čovjekova duša. Ukoliko molitvu ne uključimo u ekumenizam kao prvu i najvažniju sastavnicu sve će drugo biti svedeno na tehnička pitanja. Zato se i sada pripravljamo za mjesec siječanj za Svjetsku molitvenu osminu u kojoj nastojimo zajednički i pojedinačno moliti, naglasio je biskup Antun Škvorčević koji smatra da je  moguće na našim prostorima osobito i s novim episkopom Jovanom u Pakracu uspostaviti dobar dijalog a vremena u kojima živimo znat će nam pomoći da nastojimo učiniti što možemo da radi povijesnih razloga i nevolja prisutnim u dušama ljudi ne živimo zarobljenost već izađemo na prostor slobode.
Upitan kako tumači izjavu pape Franje koji je osudio svećenike koji svoje župe pretvaraju u biznis naplatom usluga kao što su krštenja, blagoslovi i misne nakane nadbiskup Hranić pojasnio je da su svećenicima u Crkvi u Srijemskoj biskupiji i Istočnoj Europi i misijskim zemljama misne nakane glavni izvor prihoda. U našem taksovniku postoji određeni iznos za sakramente i nikada on nije shvaćen kao uvjet bez kojega se ne može podijeliti sakrament.
Dobro je i vrijedno da je Papa čitavu Crkvu podsjetio da nebismo naše usluge vjernicima naplaćivali kako se naše djelovanje nebi promatralo kroz materijalne interese, rekao je Hranić.