Staro se drvo ne presađuje

"Vraćam se u Gunju. Ne mogu zamisliti da živim na nekom drugom mjestu", kaže Anica Radan, umirovljenica iz Gunje.

Iako se mnogima čini kako je to bilo jučer, od poplave u Gunji prošla su puna dva mjeseca. Ulica Maka Dizdara i danas izgleda sablasno. Sve su kuće prazne, širi se miris vlažnih zidova. Na kućnom broju 15 danas je bila vlasnica kuće, Anica Radan. Na kući nema ni prozora ni vrata, sve je uništeno, ostali su samo goli vlažni zidovi. U dvorištu su male pomoćne prostorije, a Anica je sama organizirala uređivanje ljetne kuhinje. Betonira se pod jer vlasnica želi što prije osposobiti bar nekoliko "kvadrata" kako bi se mogla vratiti na svoje. Anica čeka obnovu kuće, rekli su joj kako je 2. kategorija oštećenja, a uskoro bi trebalo početi i njeno uređenje.

Pred kućom, uz gomilu blata i građevinskog materijala uništena fotografija. Na njoj su kći Duća i zet Robert koji žive u Njemačkoj. Jedna od rijetkih fotografija koja je uopće sačuvana iz poplavljene kuće Radanovih.

"Gunja će ovo pamtiti vijekovima i naraštajima. U mojoj kući nema sada ničega, samo stanuju vjetrovi i neki čudni duhovi", govori nam kroz suze Anica Radan koja je u Gunji provela cijeli svoj život. Do mirovine se bavila računovodstvom, pokojni suprug radio je na sudu u Brčkom, a dvije su kćeri već gotovo dva desetljeća svoju sreću pronašle u životu u Njemačkoj. Kćerke Duća i Mira su je nekoliko puta zvale da dođe k njima u Njemačku, no Anica uporno tvrdi: "Staro se drvo ne presađuje. Kad bi mi ponudili stan u Nici, u Monaku, ja bih se opet rado vratila u svoju Gunju. Tu sam se rodila, tu bih htjela i umrijeti!"

Anica danas živi kod obitelji Marije Kovač iz Cerne kod Županje. Kaže kako su ju prihvatili kao najbližu rođakinju i silno im je zahvalna na gostoprimstvu koje traje već dva mjeseca.  

"Valjda ću dočekati obnovu, godina imam dosta no u meni još živi velika nada i želja za povratkom. Uporna sam, pa neću valjda umrijeti dok se ne vratim u svoju kuću", rekla nam je Anica. 

Inače se kao umirovljenica aktivno bavi očuvanjem kulturne baštine u Gunji, voditeljica je udruge "Zlatne niti Gunje" koja čuva stare narodne nošnje i zlatovez te izrađuje nove rukotvorine. Dvadesetak članica udruge sačuvalo je svoje zlatne igle, a ručno će, kao i do sada, nastaviti izrađivati nošnje te različite predmete zlatovezom. Sačuvali su nekoliko narodnih nošnji od poplave, a većina je umjetnina uništena u poplavi jer je i sjedište Zlatnih niti stradalo. Stare nošnje, s kojih još nije skinuto blato iz nabujale Save, izložit će na posebnom mjestu u nedjelju u Cerni gdje tradicionalno sudjeluju na Žetvenim svečanostima. 

Ni velika tragedija, ni uništene nošnje i narodno blago neće spriječiti čuvarice tradicije iz Gunje da nastave sa svojim vrijednim aktivnostima. I danas, iako imaju puno važnijeg posla, uvijek pronađu bar malo vremena i brinu se o svojim zlatnim iglama i zlatnim nitima.

Anica Radan ima i skromnu želju. Unatoč tomu što joj je potrebno baš sve, ona želi članice svoje udruge odvesti malo izvan Posavine, da im misli ne budu stalno vezane uz poplavu, smeće i srušene kuće. Htjela bi ih povesti u Beč, na kavu i Sacher tortu, i vjeruje kako će tu želju uspjeti i ostvariti.