Tu se slavi Gospa naša, Gospa od Aljmaša...

Očekuje se kako će Aljmaš danas posjetiti više od 70 tisuća vjernika. Od ranih jutarnjih sati stižu iz svih dijelova Slavonije, mnogi pješice ili biciklima. 

Tisuće vjernika u svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu

Tisuće vjernika i hodočasnika iz istočne Hrvatske, Vojvodin i BiH u subotu su od ranih jutarnjih sati pohodili svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu obilježavajući svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, a misno je slavlje predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić. Istaknuo je da je središnja poruka svakako uskrsna, jer je ovaj blagdan usko povezan s Kristovim uskrsnućem. 

- Dakle, nismo stvoreni za trulež groba, nego smo stvoreni za zajedništvo s Bogom. To je svakako središnja poruka uvijek svetkovine Marijina uzašašća na nebo-  rekao je mons. Hranić.

U svojoj propovjedi zadržao se na dva znaka koja na osobit način ističe današnje prvo liturgijsko čitanje, a to su Kovčeg saveza i zmaj koji želi proždrti dijete ženi trudnici koja rađa.

- I to je simbolika, zmaj koji je uvijek oličenje đavla, koji nam želi uništiti život. I htio sam se referirati na to da i danas imamo različite oblike kako se uništava život. I svaki puta kad mi ne surađujemo s Bogom, kad odbijamo savez s Bogom, kad mi hoćemo sami po svome, ponekad se to događa na perfidan način, ali uvijek je đavao onaj koji nam oduzima život. Na različite načine. Pa i onda kad mi to obučemo u nekakve zakone, izjave i tako dalje, koje na prvi mah jako dobro odgovaraju, ali dugoročno gledano odgovaraju našoj sebičnosti, našoj komotnosti i našoj liniji manjega otpora. A na duge staze to nas vodi u zlo, u propast, u smrt- rekao je.

Posebno je mons Hranić podsjetio da je Đakovačko-osječka nadbiskupija domaćin petog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji koji 19. rujna započinje u Osijeku. 20. rujna je središnje euharistijsko slavlje u Aljmašu, a poseban naglasak su obitelji koje kao svoga člana imaju osobu s invaliditetom.

Želja je, kaže, da se na taj način podrže sve osobe i obitelji s invaliditetom i pridonese njihovoj daljnjoj dobroj integraciji u život Crkve i društva. 

Hranić: Temeljno pravo je pravo na život

- Trebamo biti podrška, i nikako ne smijemo dopuštati, a imamo jednu takvu tendenciju, i to je to što đavao, zmaj, oduzima život na jedan lukav, perfidan način, prihvatljiv način - istaknuo je Hranić.

Kada dođe jedna žena ginekologu, kad je trudna i on posumnja da bi moglo biti nekakvo oštećenje ploda, nekakva komplikacija i poteškoća, što sugerira? - pobačaj, rekao je.

- Ne vraćamo li se mi na taj način na nacistička vremena? Oni koji imaju i uopće se sugerira - zašto ćete sada stvarati i rađati sebi poteškoću za život i uopće društveni balast? Tako se te osobe gleda. Tko je bilo tko od nas ljudi koji takvoj osobi smije i može oduzeti život - ističe Hranić.

Dodaje da i žena ima pravo na odlučivanje o sebi, o svome tijelu, to je točno, ali ona mora voditi računa da ona više nije sama, da tu postoji i druga osoba koja također ima neka svoja prava i dostojanstvo. A temeljno pravo je pravo na život, poručio je mons Hranić.

- Ovo je najposjećenije Gospino svetište u istočnom dijelu Hrvatske, i to je vidljivo posebno danas, kada je doista svetište ispunjeno mnoštvom vjernika koji su došli tražiti Gospinu zaštitu i Božju pomoć, kazao je velečasni Tomislav Ćurić, aljmaški župnik i upravitelj svetišta Gospe od Utočišta.

Istaknuo je da je kao upravitelj ovoga svetišta, duhovno obogaćen vjerom hodočasnika koji ovamo dolaze, i za njih, zajedno sa svojim suradnicima, molim da doista svi koji u aljmaško svetište dođu budu zamilovani od Boga, da budu ispunjeni Božjom prisutnošću, Božjom blizinom, Božjim blagoslovom, i da uvijek i u svemu osjećaju Gospinu zaštitu i Gospin zagovor.

Nakon središnjeg misnog slavlja točno u podne održava se misa za stradalnike Domovinskoga rata dok će misno slavlje za mlade bračne parove i njihovu djecu te blagoslov djece na kraju mise biti u 18 sati.

Župnik Tomislav Ćurić poručio je kako se u Aljmašu i ove godine raduju dolasku brojnih hodočasnika te zahvalio svim volonterima i suradnicima koji sudjeluju u organizaciji. Za sigurnost hodočasnika angažirano je gotovo 80 policajaca i 30 vozila. Posebna pažnja posvećena je i hodočasnicima koji u Aljmaš dolaze Dunavom. Za njihov siguran dolazak angažirana su dva plovila, dok će se sigurnost događanja dodatno nadzirati i bespilotnim sustavima. Hodočasnicima koji dolaze pješice ili biciklom na raspolaganju je nova sigurna staza.

Organizatori pozivaju sve hodočasnike na oprez, strpljenje i pridržavanje uputa službi kako bi proslava Velike Gospe protekla sigurno i dostojanstveno.Povijest svetišta

Stoljetna tradicija štovanja i progonstva

Prvi spomen Aljmaša seže u 1332. godinu pod mađarskim nazivom Almas, dok povijest marijanskog svetišta započinje krajem 17. stoljeća. Isusovci su 1697. godine u baranjsko mjesto Laško (današnji Lug) donijeli kip Gospe s Djetetom kako bi utemeljili svetište. Zbog vjerskih nemira i opasnosti od uništenja kipa, isusovci su ga 20. studenoga 1704. godine lađom prenijeli u Aljmaš. Zbog tog je događaja Gospa prozvana Gospom od Utočišta. Prvu crkvu na temeljima stare izgradio je o. Franjo Ksaver Jung 1710. godine, a 1715. posvetio ju je đakovački biskup Đuro Patačić, čime počinje masovno hodočašćenje.

Stradanja i obnove kroz stoljeća

Požar 1846. godine: Na Veliki četvrtak izgorjela je cijela crkva i originalni kip. Čudom je sačuvana samo kopija Gospine slike, koja je prenesena na lokaciju danas poznatu kao Gospa pod lipom ili Vodica. Nova crkva izgrađena je 1852. godine pod biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom, koji je darovao i novi zavjetni kip.

Komunistički pritisci (1952.): Vlasti su oduzele dio crkvenog zemljišta, srušile postaje Križnog puta i na brežuljku iskopale vojna skladišta u pokušaju zaustavljanja hodočašća.

Domovinski rat (1991. – 1998.): Srpske postrojbe opkolile su Aljmaš 1. kolovoza 1991., a stanovništvo i prognanici napustili su selo šlepovima preko Dunava. Crkva je sravnjena sa zemljom 14. kolovoza 1993. godine. Unatoč razaranju, Gospin kip pronađen je u ruševinama 31. listopada 1992. te je privremeno čuvan u Osijeku.

Povratak i moderno svetište

Točno sedam godina nakon progonstva, 1. kolovoza 1998., oštećeni kip vraćen je u Aljmaš nakon restauracije. Papa Ivan Pavao II. okrunio ga je u Osijeku 7. lipnja 2003. godine. Gradnja nove, moderne crkve u obliku labudice – prema projektu arhitekata Maje Furlan Zimmermann, Ive Gajšaka i Mirka Buvinića – započela je 23. srpnja 2001. godine. Unutrašnjost crkve ukrašavaju vitraji i mozaici akademskog slikara Vladimira Meglića, a svetište je danas ponovno središte domaćih i međunarodnih hodočašća.