U 78. godini preminuo glazbenik Igor Savin

Glazbena scena Hrvatske i svijeta izgubila je jednog od svojih istaknutih članova – Igora Savina, talentiranog skladatelja, aranžera i producenta. Preminuo je u dobi od 78 godina, ostavljajući za sobom bogato glazbeno nasljeđe i značajan trag u tom svijetu. Dvadeset godina i njegovi glazbeni početci vezuju ga uz Osijek.

Glazbena karijera Igora Savina obilježena je nizom impresivnih dostignuća. Igor Savin bio je jedan od prvih hrvatskih polaznika renomiranog Berklee College of Music u Bostonu, gdje je studirao harmoniju, improvizaciju i skladanje.

Savinova kreativnost i talent prepoznati su u mnogim sferama glazbene industrije. Bio je autor glazbe za filmove, televizijske emisije, kazališne predstave, balete, zborove i brojne druge projekte. Nadahnuće za svoje skladbe, osobito na području jazza, često je pronalazio u narodnim glazbenim motivima, istražujući nove glazbene pravce.

Jedna od njegovih najznačajnijih suradnji bila je ona s istaknutom hrvatskom pjevačicom Zdenkom Kovačiček. Njihova pjesma “Elektra” potpisana 1977. godine postala je neizostavan dio glazbene povijesti, a njezina izvedba na Lagerfeldovoj reviji u Parizu 2017. godine ostala je zapamćena kao spektakularan glazbeni trenutak.

Vijest o njegovoj smrti objavio je i Dražen Dragušica na stranici koja prati njegovu emisiju na Radio Osijeku Draženov glazboplov te udrugu koja je iz nje izniknula –Osječki glazboplov.

„Otišla je još jedna osječka legenda. U 78. godini napustio nas je Igor Savin, kompozitor, aranžer, multiinstrumentalist, jazzer, pionir elektronske glazbe na ovim prostorima. Čovjek koji je proveo dvadeset najljepših godina baš ovdje, u Osijeku.

Igor Savin je autor glazbe za 170 filmova, 72 kazališne predstave, 14 baleta, oko 800 vlastitih orkestralnih djela, 1500 aranžmana, dvjestotinjak glazbenih špica, snimio je 13 CD-a, a dobitnik je dva Porina jedan za koncertni DVD Radojke Šverko i onaj za životno djelo”, zapisao je Dragušica koji je Igora Savina ugostio na samom početku kada je emisija pokrenuta. „Igor je bio naš gost u 4. i 5. emisiji i to će nam ostati vječna uspomena na ovog divnog čovjeka čije ime ćemo uvijek s ponosom izgovarati”, zapisao je Dragušica koji je svoju životnu vezu s ovim glazbenikom opisao upravo u toj emisiji: „Igor Savin je stanovao je u ulici Ive Lole Ribara, današnjoj Ulici kralja Zvonimira, dok sam ja živio u Ruzveltovoj, današnjoj Cesarićevoj, pa smo tako bili iz istog kvarta. No, razlika je 12 godina u datumu rođenja tako da, iako je Igor mene znao još kad sam se rodio, ja sam shvatio tko je Igor tek puno kasnije.”

U Draženovom glazboplovu Savin je opisao svoj put do Osijeka: „Ja sam se slučajno rodio u Zagrebu, jer 1946. moji su putovali iz Italije, preko Slovenije, preko Divače.  Onda smo se u Zagrebu zadržali jer je moj otac studirao u Zagrebu na Muzičkoj akademiji, a mama je bila kod Ane Roje, balerina. Onda su oni dobili posao u Hrvatskom narodnom kazalištu i godinu dana su bili u Zagrebu, ali kako je to onda išlo dekretom ponudili su im – hoćete ići u Niš, Suboticu, Sarajevo ili u Osijek. Stari je odlučio, daj da vidim kamo ide tko i vidio je da se u Osijek ide po kazni, svi oni koji su bili u Rusiji, a i oni koji su studirali u Engleskoj, recimo, kao naš bivši gradonačelnik. I onda je stari odlučio – „O pa tamo je dobra atmosfera, umjetnička. Osim toga tamo se dobro jede, klima je odlična, onda nije bilo umjetne hrane. Fina Drava, kupanje, sve „Garnika“ drvena, nije još bilo Copacabane. Eto tako sam ja nakon godinu dana od rođenja, došao u Osijek.

Već sa šest godina sam počeo svirati klavir, zato što je moj otac snimao za Jadran film, filmsku glazbu. A kako nije mogao stalno putovati po onom auto putu, po onim pločama, onda se dosjetio i kupio magnetofon, imali smo klavir u dnevnoj sobi i onda je on bio jako spretan. A bio je cijenjen kao jako dobar kompozitor. Svašta je stavljao u taj klavir, po žicama je stavljao i papire, čavle, lance i sve da proizvede razne zvukove. A moj posao je bio da sjedim dolje na pedalama, jer on nije mogao sve dohvatiti. I to je bio moj prvi angažman u filmskom poslu.

Nakon toga sam krenuo u muzičku školu, preko puta kazališta, ona ogromna zgrada je nekada bila muzička škola. Meni je mentor bio Lhotka – Kalinski, on je obilazio škole po Hrvatskoj i morali smo prepisati note s ploče u kajdanku i tekst. I onda sam se ja rasplakao, jer još nisam znao pisati, ali note sam znao. Zanimljivo da je kraj mene bio malo stariji đak, Vanja Lisak, pokojni Vanja Lisak i on mi je pomogao pisati note i tekst.

Moj prvi nastup je bio, navukli su na mene vreću i trsku oko kukova i ja sam bio bubnjar s velikim vatrogasnim bubnjem i pratio sam mlade balerine. I kako sam se zaigrao na pozornici, a to je bilo 1953. godine, balerine su otišle s pozornice, a ja sam ostao bubnjati na pozornici još jedno dvije minute.

Nakon toga sam krenuo u školu, a to je zapravo bila eksperimentalna osnovna škola i na nama su puno toga isprobavali, što je za nas bilo jako inspirativno za nastavak za dalje. Ja sam se tamo primio orkestra to je bio orf instrumentarij, to su bile limene i drvene pločice, bubnjevi i tu sam počeo pisati aranžmane već sa sedam/osam godina”, ispričao je Savin.

Glazbeni pravac jamačno su mu odredili sati iza pozornice gdje je slušao i dixieland orkestar u kojem su, kako se prisjeća, svirali urar Štimac i pokojni Vjeko Burić. „Vjeko Burić i naša jazz mama Jelena Burić – svaka joj čast što je sve istrpila s nama džezerima. Ona je za mene nezaboravna profesorica, a svakako moram spomenuti i jako tolerantne profesore Doru i Teodora Sobovića koji su puno značili Osijeku i glazbenicima. Ja sam često mijenjao profesore, a Dora mi je jednom rekla „slušaj Igore, ovaj Mozart kojeg ti sviraš to nije Mozart, to ti nešto petljaš. Bilo bi najbolje da ti počneš nešto sam izmišljati i skladati“. Oni su osjećali tko je talentiran iako je iskakao iz one klasične naobrazbe. Nikad neću zaboraviti ruku Jelene Burić, na klaviru. Ona je imala posebnu ruku i jedan poseban stav ruke. Objašnjavala mi je kako mogu držati ruku i kako mogu čak i manje vježbati. Jako sam ju slušao i davala mi je divne savjete koje sam kasnije odlično iskoristio. Bila je tolerantna. Znalo se dogoditi da sam od 10 do 5 popodne išao na veslanje, imao sam kajak pa sam veslao na „otok ljubavi“. I onda se vratim krvavih dlanova i dođem njoj na sat. I ona kaže „hajde idemo a-dur skalu“ i onda ja sviram i stenjem. Pita Jelena „Što je, jesi bolestan?“. Okrenem dlanove, a na svakoj ruci pet krvavih žuljeva. I nije me pustila kući, morao sam svirati cijeli sat s tim krvavim rukama. I to mi je bila lekcija”, otkrio je slušateljima Radio Osijeka Igor Savin.

Razgovor s njim poslušajte na sljedećim linkovima:

Draženov glazboplov - Igor Savin 1. dio

Draženov glazboplov - Igor Savin 2. dio