Umjetnost u hrastu i sjećanje na Smajića

Posjetili smo danas Ernestinovo i u hladovini parka osluhnuli pile, batove, čekiće i dlijeta i vidjeli kako kipari i ove godine rade skulpture iz hrasta na 52. Koloniji kipara naivaca. 

Okupili su se umjetnici iz Hrvatske, Crne Gore, Mađarske, Slovenije, Srbije te Bosne i Hercegovine. Tema je ovogodišnje kolonije Spomen Petru Smajiću - 2025, u čast osnivaču i umjetniku koji je uvelike utjecao na slavonsku i hrvatsku kiparsku scenu.

Na Ernestinovačku koloniju došli bi umjetnici iz cijeloga svijeta, priča nam glasoviti kipar Mato Tijardović, jedan od začetnika kolonije. Ove godine došlo je 15 kipara, 5 slikara i dvije slamarice. Mato Tijardović cijelu godinu radi s mladima, otkriva nove talente i nastoji ih zainteresirati za kiparstvo u drvetu, tradiciju koju već duže od pola stoljeća njeguje Ernestinovo.

- Ova kolonija ima dušu, dobri su ljudi, što je najvažnije, lijepo je druženje, radimo, stvaramo, kaže Petar Jelić iz Bosne i Hercegovine koji je u Ernestinovu drugi put.

Stjepan Dvorski došao je iz mjesta Črnile iz okolice Varaždinskih toplica i bavi se kiparstvom već četrdesetak godina i, kako kaže, dok može lupati po drvetu lupat će. A nebrojeno puta treba lupiti batom po raznim dlijetima kako bi nastala skulptura u deblu hrasta. Ove godine Stjepan Dvorski izrađuje šokicu koja nosi košaru s hranom na posvetu.

- To je gospođa u narodnoj nošnji, tadicionalnoj iz Slavonije. Tema je "naši stari", odnosno Petar Smajić, a to sve ima poveznicu jedno s drugim pa svatko napravi svoju kombinaciju, kaže Dvorski i dodaje da je hrast, zahtjevni materijal, posebice ovih dimenzija, oko 2 metra i nije jednostavno, ni lako pa treba puno truda i prašenja.

- Imam brojač koraka, al' za lupanje nemam. Puno truda treba, prašenja i znoja. 'Ko nema gušt u tome, ne bavi se. Ide u slikare ili je na internetu, kaže Dvorski.

Josip Gregurić, slikar naive iz Koprivnice svoju sliku radi na staklu i slika već gotovo 60 godina. Poznata je vještina slikanja uljanim bojama na staklu, u maniri naive Hlebinske slikarske škole. Karakteristično je to što se slika takozvanom obrnutom tehnikom.

- Prvo se napravi skica na papiru, orjentacijska skica. Onda se metne staklo gore i radi se s gornje strane, ali prava slika je kad se staklo okrene, s donje strane je slika kako mora izgledati - pojašnjava Gregurić tehniku "kao u ogledalu". Na slici se radi nekoliko dana, prvo se slikaju detalji, potrebno je vrijeme da se oni osuše, a sutra se nastavlja s radom.

- Mi dugo trajemo, znači da nešto i vrijedimo, kaže u šali kipar Ivan Tolić, potpredsjednik Udruge Petar Smajić kad ga pitamo po čemu je Ernestinovačka kolonija posebna. Svi radovi završe u katalogu kolonije kao godišnji trajni podsjetnik na nastala djela.

Ove se godine kiparskoj koloniji pridružila i Zemlja bez granica koja poslijepodne priprema program, a pridužile su im se i članice Udruge umirovljenika Ernestinovo. Tu su kako bi djeci i mladima pokazale što su one radile nekada, kaže predsjednica Marija Matovac. Razne ručne radove pričvrstit će na veliko jedro i tako odjedriti u neka stara vremena dok se učilo vezenje, heklanje, pletenje i druge nekad sasvim uobičajene vještine.