U Osijeku obilježena 75. obljetnica stradanja 48 zatočenika Vojnog zatvora

Kod Spomen ploče na zidu osječkog Okružnog zatvora u Neumanovoj ulici polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i molitvom obilježena je 75. obljetnica stradanja 48 osoba zatočenih i ubijenih 1945. godine u tadašnjem Vojnom zatvoru.

Obilježavanje 75 godina od stradanja 48 zatočenika u Vojnom zatvoru Osijek 25. listopada 1945., organizirali su Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Osijek, Hrvatski domobran iz Osijeka, Žrtve za Hrvatsku - Osijek i Hrvatski obredni zdrug Jazovka-krilo Đakovo.
 Predsjednik Hrvatskog domobrana Osijek Marko Krznarić podsjetio je kako je prije 75 godina u tadašnjem osječkom Vojnom zatvoru, 25. listopada 1945. godine, u zatvorskim ćelijama ubijeno 48 zatočenika.

"Danas čitamo imena 37 žrtava do kojih smo došli u crkvenim matičnim knjigama, na mjestu na kojemu je ubijeno ili u smrt odvedeno oko dvije stotine, do dvije stotine i pedeset ljudi" - rekao je Krznarić.

Nakon što je izbila pobuna u zatvoru i nekolicina zatvorenika pokušala bijeg, pripadnici OZNA-e pucanjem iz strojnica i bacanjem bombi u zatvorske ćelije ubili su 48 osoba koje je komunistički režim osudio na smrt. Svjedoci kažu da su na sve strane u ćelijama bili tragovi krvi, a tijela ubijenih odvezena su u tada nepoznatom pravcu. U međuvremenu smo saznali da su odvezeni u šumu Breza između Budimaca i Poganovaca, no tijela nikada nisu pronađena, rekao je Krznarić.
Predsjednik Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka - krilo Đakovo  Pero Šola naglasio je kako je taj događaj važno obilježavati zato što se radi o prešućenim žrtvama.
 O njima se sve do 90-tih godina prošlog stoljeća nije smjelo govoriti, to su žrtve koje su diskriminirane jer nisu imale status žrtve nego, nažalost, status zločinca, dodao je Šola.
 Naglasio je kako su ubijeni zatočenici osječkog Vojnog zatvora uglavnom bili civili, osobe srednjeg staleža, kao što su seljaci, zanatlije i slično.
 U tijeku je istraživanje gdje su te žrtve pokopane jer smatramo da je svaki čovjek jednako vrijedan. U bivšoj državi u školama je na snazi bio kolektivistički pristup prema kojemu su svi pripadnici hrvatske vojske bili zločinci, a svi pripadnici partizanskog pokreta dobre osobe. Mogu najaviti kako je pri kraju dugo najavljivani žrtvoslov Osječko-baranjske županije Prešućene žrtve  u kojemu će biti popis žrtava o kojima se nije smjelo govoriti. U njemu je i popis blizu dvije i pol tisuće žrtava iz Osijeka koji je tada imao oko 45 tisuća stanovnika, to je genocid, zaključio je Šola.
 Nakon komemoracije kod spomen ploče, za ubijene je služena sveta misa u osječkom Svetištu Srca Isusovog.