Najbolji albumi 2025. godine po izboru emisije Alternator

I ove godine napravili smo izbor najboljih alternativnih albuma 2025. koje smo vrtili u emisiji Alternator.

Naveli smo naš izbor od 10 albuma za koje mislimo da su zavrijedili spominjanje na kraju godine, 10 njihovih dostojnih zamjena, ali i 10 bonusa, albuma za koje osobno mislimo da će vas ugodno iznenaditi, baš zato jer nisu u prvom planu i ne rijetko ispadnu najdraži na popisu - a Vi ih si poredajte redoslijedom kako god želite...

Sastavili smo i listu domaćih riječkih albuma, za koje je i 2025. bila opet bogata godina u povijesti glazbe na Kvarneru, iako smo mislili da će se prošla godina teško ponoviti.

Osnovni cilj nam ostaje uvijek isti - istraživati i biti kompas kvalitetnoj i manje poznatoj glazbi. I naravno dati priliku onima kojima je to najpotrebnije, novim autorima...

Prvo albumi koji su po našem skromnom mišljenju nosili većinu glazbene 2025. Uživajte i slušamo se petkom na Radio Rijeci od 18:15 do 20:00!

10 prvih albuma Alternatora 2025.

Geese - Getting Killed (Partisan Records)

Najbolje da počnem sa osvrtom jednog glazbenog fana ispod njihovog sessiona - From The Basement: Listening to this in 2122: Wishing I grew up with real bands like this! Dakle potpisnik je sve rekao o današnjoj glazbi i umjetnoj inteligenciji. Nedostajat će nam ovakvi bendovi u budućnosti, zato ih moramo sada dovoljno cijeniti. Cameron Winter, frontmen benda Geese, zaista je glazbu pomakao ne neke nove teritorije. Osim novog albuma, vratite se malo i na starije albume 3D Country i Projector, ali i samostalni Cameronov album Heavy Metal iz prošle godine. Možda će vam trebati vremena dok se naviknete na njegovu vokalnu izvedbu, no tako smo govorili i za vrištanje Black Francisa u 90-ima, pa su danas albumi Pixiesa klasici. A pogledajte i njihov session u podrumu. Favorit: Ne znaš koja pjesma je posebnija.

The Tubs - Cotton Crown (Trouble In Mind Records)

Nakon debi albuma Dead Meat iz 2023., evo još boljeg novog albuma. Band je nastao na pepelu post punk benda Joanne Gruesome i njezinih članova - Owena O Williamsa i George GN Nichollsa. Sa ovim drugim albumom još su napravili jedan iskorak više. Drugi album Cotton Crown još više je pokazao sličnost Owenovog vokala i Bob Moulda, a u nekim pjesmama možda će te prepoznati gitaru koja se naslonila na ostavštinu Johnny Marrovog Rickenbackera u Smithsima ili Wellerovog The Jam razdoblja. Uglavnom album ima 9 podjednako dobrih pjesama i super je nastavak prvijenca Dead Meat. Najbolje vjerojatno tek dolazi u nadolazećim godinama od ovog velškog benda iz Cardiffa. Favorit: The Thing Is.

The Beths - Straight Line Was I Lie (Anti- Records)

Odličan mladi bend sa NZ, točnije Aucklanda, sa frontmenicom Elizabeth Stokes. Snimali su za američki Carpark Records koja usko surađuje sa Flying Nunom, 3 albuma, a evo sada je izašao i zadnji, prvi za Anti Records. Kroz deset izvanrednih pjesama, ovaj talentirani novozelandski kvartet nudi žestoki power-pop, proširujući svoj niz odličnih albuma na četiri. Središnja metafora albuma nalazi se upravo u njegovom naslovu. Kao društvo, učili su nas da obično postoji jedan način da se gotovo sve postigne. To uključuje kako biti uspješan u umjetnosti, politici, poslu, vladi, obitelji i još mnogo čemu. Međutim, svatko tko je to istinski proživio i iskren je u tome, reći će vam da često postoji više dostupnih puteva i NIJEDAN od njih nije bio, niti će ikada biti ravna linija. Otud i naslov albuma Straight Line Was A Lie sa ovih 10 možda najboljih pjesama koje su Elizabeth i bend napisali. Favorit: No Joy.

The Hives - The Hives Forever Forever The Hives (PIAS Records)

Sedmi album po redu ovih švedskih, prije svega odličnih glazbenika, ali i dobrih zafrkanata nastavlja se na valu šeste ploče The Death of Randy Fitzimmons iz 2023., kada su u najavama za tu ploču rekli da se sa svojim osnivačem, mentorom i tekstopiscem, fiktivnim, Randy Fitzimmonsom nisu čuli još od 2012. i albuma Lex Hives. Ali, našli su osmrtnicu koja ih je odvela do njegovog nadgrobnog spomenika gdje su navodno našli demo vrpce i komad papira na kojem je bio ispisan naslov albuma i tu otprilike kreće nova mladost ovih vječitih buntovnih mladića. I nema tu puno priče, samo čista energija u 13 pjesama u nekih malo više od pol sata, točnije 32:57. Ili kako bi oni sami rekli rock and roll ne može odrasti, on je vječni tinejdžer i naš album se upravo tako osjeća, a sve je to zbog naravno uzbuđenja, a to ne možete glumiti. Inače bili su na Inmusicu 2019. i vjerovatno pomakli pozornicu za koji cm. Favorit: Enough Is Enough.

Wet Leg - Moisturaizer (Domino Records)

Rhian Teasdale i Hester Chambers ime su izabrali igrajući igru sa emotikonima, kombinirajući ih u svim mogućim kombinacijama i na kraju je ispalo Wet Leg, a ide i priča da ljude koji se doseljavaju na otok The Isle of Wight sa kopna zovu mokre noge ili ti »wet legs» kada silaze s broda. Taj otok je drugi najpopularniji otok Engleske nakon St. Mary koji je u dijelu Cornwella. Wet Leg su se drugim albumom vratile još jače, a vidi se i da je frontman woman benda Rhian Teasdale narodne nošnje prerije na Isle of Wight zamijenila teretanom. No spotovi se i dalje snimaju na istim lokacijama... uglavnom novi album Moisturizer ima 10 pjesama i producirao ga je Dan Carey, poznat po radu s bendovima Black Midy i Fontaines DC. Izašao je 11. srpnja za Domino Records i naizgled možda komercijalniji, ali još uvijek jako zabavan indie. Favorit: Catch These Fists.

Viagra Boys - Viagr Aboys (Shrimptech Enteprises)

Ne znaš tko je maštovitiji Viagra Boys ili The Hives s naslovima njihovih albuma, ali ajde dečki se bar vrhunski zabavljaju. Iako Sebastian Murphy i društvo i dalje imaju tonske u tvornici račića, to nimalo ne utječe na njihovu kreativnost. Četvrti album u diskografiji ovih šveđana i dalje je zabavan, na nekim mjestima urnebesno punkoidan, na drugima plesno luckast. U svijetu koji se sve više čini da ga krpaju slabim selotejpom, Viagra Boys ne nude nikakva rješenja, ne propovjedaju, niti se dodvoravaju nikome. Jednostavno ukazuju na nered koji je nastao i glasno se smiju tome. Nakon odličnog nastupa na Inmusicu 2024. mogu samo reći da pričamo o bendu s najviše osobnosti trenutno pored Idlesa - glupi, pametni, ružni i iskreni do bola u isto vrijeme. Favorit: The Bog Body.

Guided By Voices - Thick Rich and Delicious (GBV Inc. Records)

Niti pola sata neki put treba Robertu Pollardu da nam objasni da je rock'n'roll itekako živ. Ovaj genijalni američki indie rock band iz Daytona, Ohio osnovan davne 1983. izdao je 41 album od kojih jedan ponosno stoji u povijesti glazbe, 7 po redu Bee Thousand iz 1994. Uglavnom oko 50 članova je prošlo kroz bend do dana današnjega. a izdali su nedavno i 42 po redu Thick Rich and Delicious i to isto na Halloween ove godine. I opet se pitamo, zar može bolje? Ovaj album ima isti DNK kao i svi sjajni albumi koje je Pollard objavio u GBV-u i njegovim bezbrojnim solo i grupnim ograncima. Možda najbolje da citiram jedan komentar na Bandcampu - komentar koji kaže da je to njihov najbolji album od Half Smiles of The Decomposed, što je bio posljednji album koji su objavili prije raspada i ponovnog okupljanja - prvi put u novije vrijeme da sam nakon što je album završio, odmah ponovno vratio iglu na početak. A to preporučam i vama, jer ovo je top. Favorit: Lucy's World ili (You Can't Back To) Oxford Talawanda hm?

Drink The Sea - I & II (Sunyata Records)

Na albumu I & II gostuju Peter Buck (R.E.M.), Barrett Martin (Screaming Trees, Mad Season), Alain Johannes (Eleven, Queens of the Stone Age), Duke Garwood (Mark Lanegan Band), perkusionistica Lisette Garcia i basistica Abbey Blackwell. Mnogi od ovih glazbenika surađivali su već godinama, bilo u studiju ili na koncertima, i to ogromno iskustvo objedinjeno je na ovom »debitantskom« albumu gdje svaki album sadrži 11 pjesama. I to koristeći ogroman niz različitih instrumenata, od kojih su neki neobični i egzotični, možda zahvaljujući Barrett Martinovoj stručnosti na world music sceni. Većina pjesama ima dubok, dark vokalni pristup, ne previše daleko od velikog Lanegana, što možda i nije iznenađujuće s obzirom na to da bi većina, ako ne i svi, surađivali ili su surađivali s njim. A nekako imam osjećaj da je i većina pjesama napisana baš za Marka, no to sada možemo samo nagađati. Tu svakako postoje naznake bivših bendova, svakako Screaming Treesa, Mad Season i Mark Lanegan Banda, dok gitaristički rad Petera Bucka ostaje jasno prepoznatljiv, a duh Marka lebdi tu negdje i njegovi fanovi će vjerojatno biti ugodno iznenađeni. Kada bi sve supergrupe radile ovakve albume, potpisujem odmah. Favorit: Outside Again ili House of Flowers ili... ma sve je dobro.

The Chills - Spring Board: The Early Unrecorded Songs (Fire Records)

Uh, koja šteta za svjetsku glazbu. Frontmen Chillsa možda je i najviše napravio u promicanju odlične novozelandske scene. Da nije bilo njega, zaboravite i na The Clean, The Bats, The Verlaines, Straitjacket Fits i ostale perjanice Dunedin Sounda, a i samu etiketu Flying Nun. Boreći se cijeli život sa hepatitisom i ostalim boleštinama Martin Phillips jutro 29. srpnja 2024. nije uspio dočekati. Ali i sa 61 godinom ostavio je iza sebe toliko odlične glazbe da je i dan danas iznova otkrivamo s oduševljenjem. Zadnji posthumni album trebao je ispati na brzinu sklepana kompilacija, no uz pomoć svojih prijatelja iz benda, Ful Patrol, Split Enz, Crowded House, Tiny Ruins, Purple Pilgrim i ostalih, album je ispao kao redoviti biser već inače odlične diskografije. I hvala ti Martine za najavu emisije koju si mi poslao u roku od nepunih pol sata kada sam te pitao. Favorit: If This World Was Made For Me.

Jeff Tweedy - Twilight Overide (dBpm Records)

Frontmen Wilca je stvarno neumoran, punog imena Jeffrey Scot Tweedy, izbacuje kao na traci, nekako i najmanje sa matičnim bendom. No sada je imao vremena za trostruko solo izdanje i to peto po redu imena Twilight Override sa 30 pjesama gdje naravno autoru kao njemu teško da promakne dobar album. Tako je i s ovim, AllMusic mu je dao 4 od 5 i rekao da je to njegov najzreliji solo album do sada. A sam Jeff je izjavio da snimanjem pobjeđuje depresiju i glavobolje, kako on kaže sam - Creativity eats darkness. Čak je i otišao korak dalje u spotovima, pa tko ono baš ima previše vremena neka pogleda spot od sat i 57 minuta, gdje eto on sam vozi i pjeva cijeli album u autu jednog dana u Chicagu od točke a do točke b. Pa tko voli... Na albumu mu gostuju mu James Elkington (Elevent Dream Day band), Sima Cunningham, Macie Stewart, Liam Kazar, sve čikaški autori koji već imaju odlične solo karijere. Favorit: Out in the Dark.

10 drugih Alternatora za dohranu

Cate Le Bon - Michelangelo Dying (Mexican Summer)

Car Seat Headrest - The Scholars (Matador Records)

Sharp Pins - Balloon Balloon Balloon (Perennialdeath Records)

Chris Eckman - The Land We Knew The Best (Drums & Wires Recordings)

Winterpills - This Is How We Dance (Signature Sounds Recording)

Cass McCombs - Interior Live Oak (Domino Records)

Suede - Antidepressants (BMG)

The Chameleons - Arctic Moon (Metropolis Records)

Matt Berninger - Get Sunk (Concorde Records)

Sharon Van Etten - Sharon Van Etten & The Attachment Theory (Jagjaguwar)

Cate Le Bon ili Cate Timothy velška je autorica i producentica, koja je prvi put skrenula pažnju na sebe kad je bila predgrupa frontmenu grupe Super Furry Animals Gruff Rhysu. Michelangelo Dying njezin je 7 album po redu, izašao za etiketu Mexican Summer 26. rujna i jedan je od boljih albuma godine. Ne smijemo zaboraviti ni njenu drugu stranu - produkciju, jer zaista ima već ozbiljan katalog bendova koje je producirala. S nedavnim radom za Dry Cleaning, Wilco, Horsegirl, Devendru Banhart i Grammyjem nagrađeni All Born Screaming St. Vincenta, postala je svojevrsna ženska Brian Eno u naše vrijeme. Favorit: Heaven Is No Feeling.

Band Car Seat Headrest oformljen je u Leesburgu, Virginii, ali trenutno zbog blizine samih članova, djeluje u Seattleu. Predvođeni su frontmenom Will Toledom iza sebe imaju 13 albuma. Tu prednjače indie klasici - albumi Teens of Style 2015. i Teens Of Denial 2016. dok su s ovogodišnjim The Scholars prilično izmjenili zvučnu sliku. No još uvijek je to jako dobar alternativni zvuk. Car Seat Headrest objavili su ovaj album u formi rock opere. Album je objavljen pet godina nakon njihovog prethodnog izdanja Making a Door Less Open i predstavlja opsežnu kolekciju pjesama koje se neprimjetno kreću od veličanstvenog glam rocka do bombastičnog zvuka dostojnog grupe The Who. Za ovaj album možemo reći da se bend vratio u staru formu, formu njihovih najboljih albuma, a pjesma CCF je najboljih osam minuta koje sam čuo u zadnje vrijeme. Favorit: CCF (I'm Gonna Stay With You).

Lo fi noise pop senzacija Sharp Pins dolazi nam iz Chicaga, od člana benda Lifeguard Kai Slatera i Dwall Trupea. Drugi je to album nakon Turtle Rock iz 2023. Nakon američke turneje reizdali su i album iz 2024. Radio DDR. Kai Slater sa svoje 22 godine, pojavio se da spasi r'n'r i to mu dobro ide. Balloon Balloon Balloon ima 21 pjesmu i u nepune 44 minute objasnio nam je što znači napisati dobru pop rock pjesmu. Iako će vas prvo asocirati na The Beatlese, njegov spektar je daleko veći. Slater je novi album, Balloon Balloon Balloon, napisao između Lifeguard turneja 2024. Najveća referentna točka albuma ovog albuma je u biti Revolver, jer »to je najkul stvar ikad koja je prošla put od »Taxmana« do »Eleanor Rigby«, kaže sam Slater i to je sjajan primjer kako možeš pokušati bilo što i sve će zvučati kako si zamislio ako si iskren«. Idealan poklon za pod bor za sve generacije. Favorit: I Don't Have The Heart.

Legenda Americane i benda Walkabouts Chris Eckman i dalje snima odlične albume. Nakon albuma Where The Spirits Rests iz 2021, evo ga sa novim The Land We Knew the Best koji je završio i na 26 mjestu top 80 albuma glazbenog časopisa Uncut, a bio je i album mjeseca veljače 2025. Njegove su pjesme snimali Townes Van Zandt, Steve Wynn iz Dream Syndicate, Willard Grant Conspiracy i mnogi drugi... mi u biti imamo privilegiju što nam je jedan tako važan autor u susjedstvu, odnosno Sloveniji, pa ga često imamo prilike vidjeti u blizini, što solo, što sa bendom Strange gdje sviraju naši dečki iz My Buddy Moose. I neka je tako. Kada je čovjek našao svoj mir u ovim krajevima za razliku od današnje Amerike koja se nažalost puno promijenila od kada je Chris zadnji puta boravio u okolici Seattlea. Favorit: Buttercup.

Američki indie rock band iz Northamptona iz Massachusettsa, Winterpills šesteročlani je bend koji iza sebe ima 6 albuma, zadnji iz 2016. Love Songs. Potpisani su za Signature Records, a novi album This Is How We Dance je na istoj razini kao i njihovi prethodnici. Usporedbe idu od The Byrdsa, Elliot Smitha pa sve do Simona i Garfufunkela. Unatoč desetljećima zajedničkog stvaranja glazbe, Winterpills se i dalje čine kao dobro čuvana tajna. Devet godina kasnije nakon 2016 i zadnjeg albuma, kao da nikada nisu ni otišli, jer bend je u izvrsnom stanju. Dokaz da ne morate raznijeti prokleta vrata da bi vas primjetili. I zaista je sjajno što su se vratili. Recenzije su ove godine blagonaklono ishvalile mješavinu komornog popa, indie rocka i folka, sa snažnim gitarističkim dionicama i zapanjujućim harmonijama Philipa Pricea i Flore Reed, članova Winterpills. Meni, najbolji njihov album do sada Favorit: Lean In The Wind.

Američki autor Cass McCombs rođen 1977. u Concordu, Kaliforniji. Snimio je 13 albuma od 2003., jedan EP i jednu kompilaciju i to većinu za Domino i Anti records. Svirao je na turnejama sa mnogima - od John Calea do Band Of Horses, Cat Power, Arcade Fire i mnogih drugih. Njegov stil je prilično raznovrstan, ide od američke roots glazbe, underground, country glazbe i psihodelije. Njegovi satirični tekstovi često su osobni, ali ne libi se progovoriti o politici, smrti i još koje čemu. Zanimljivost je da je 2014. odradio veliku turneju sa Meat Puppetsima, tim neobičnim bendom iz pustinja Arizone koje je i sam Kurt Cobain iz Nirvane nahvalio kao uzor, te ako se sjećate obradio na MTV Unpluggedu čak tri njihove stvari. Već sa albumom Mangy Love iz 2016. Cass je najavio da će napraviti malo remek djelo što ovaj zadnji album Interior Live Oak i jest. Favorit: Asphodel.

Konačno smo ih dočekali sa novim albumom desetim po redu, Antidepressants koji je izašao 5 rujna za BMG. Rock band iz Londona Suede nastao je 1989 godine, sa Brett Andersonom na vokalu i Bernard Butlerom na gitari, njihovim najpoznatijim članovima. Jedan od onih bendova koji ne stare i sve su bolji i bolji. Butler je otišao nakon drugog albuma Dog Man Star iz 1994., zamijenio ga je Richard Oakes koji je prvo video predstavljanje u bendu imao na spotu We Are The Pigs. Zadnji album prije novog bio je Autofiction 2022. za kojeg je sam Brett rekao da je to njihov punk album. A za zadnju, desetu ploču Brett kaže - »Antidepresivi istražuju teme poput paranoje, smrti i nepovezanosti u modernom dobu. Iako je ukupni rezultat mračan, i tonom i temom, tekstovi često pričaju optimističnom perspektivom. Radi se o radosti u trenutku kada shvatite da je život prolazan i da ga morate živjeti punim plućima«. Odličnih 11 pjesama na jubilarnom desetom albumu, dok na deluxe izdanju imate i 3 više. Mogli ste ih pogledati i na Inmusicu 2019. Favorit: Disintegrate.

Band osnovan davne 1981. u Middletonu, Greater Manchester The Chameleons vratili su se nakon zadnjeg albuma Why Call It Anything iz 2001 i to maestralno... kada bi svaki bend sa 42 godine staža snimao takve albume danas, žmirečki bi ga kupovali preko bandcampa ili čega već. Stvarno je rijetkost ovakav album čuti u današnje vrijeme. I tko kaže da se živi samo dvaput osim James Bonda? Nakon što su se desetljećima kiselili kao penzioneri muškarci post-punka, manchesterski Chameleons sada su u svojoj trećoj inkarnaciji. I ovaj put, nesumnjivo, žive svoje najbolji vrijeme jer Arctic Moon ima dobru pretenziju da bude najbolji album Chameleonsa ikad: ima širinu, zrelost, sofisticiranost i niti jednu slabu pjesmu. Odličan album sa 7 pjesama od koji neke imaju i više od 7 minuta, nimalo vas ne odvraćaju da ih zavrtite ponovo i ponovo. Odličan album kojeg se ne bi posramili mnogo poznatiji britanski bendovi. Favorit: Lady Strange.

Matt Donald Berninger, frontmen The National bez puno pompe izbacio je svoj prvi solo album Serpentine Prison 2020., a producent albuma bio je ni manje ni više nego Booker T. Jones iz Booker T. & the M.G.'s. Pored ludog brata Toma (koji je radio dokumentarac grupe Mistaken for Strangers) ima i sestru Rachel. Zanimljivost je da se prije glazbe Matt bavio oglašavanjem u velikoj markentiškoj tvrtci, točnije bio je grafički dizajner, što danas pored sveprisutnog Chat GPTa izgleda kao stari seoski obrt iz Nedođije. Novi drugi solo album Get Sunk izašao je 30. svibnja za Book Records i ima 10 pjesama u trajanju od 43 min. Tek što je izašao prvi album Matt je upao u kreativnu blokadu i depresiju koja ga je umalo dovela do razvoda, te je sa cijelom obitelji preselio iz LA u Connecticut gdje se ponovno našao sa povratničkim albumima blizancima The National - First 2 Pages of Frankenstein i Laugh Track 2023. Na albumu su mu gostovali Walter Martin i Paul Maroon iz grupe Walkmen, kao i Meg Duffy iz benda Hand Habits s kojim je napravio i duet. Favorit: No Love.

Bendovski prvijenac Sharon Van Etten & The Attachment Theory izašao je 7. veljače 2025. za Jagjaguwar etiketu kao 7 album u njenoj karijeri i to snimljen s Martom Salogni (radila sa Björk, Bon Iverom) tijekom glazbenog hodočašća u Engleskoj prošle godine. Ovo je prvi pravi bendovski album cijenjene nam Sharon. Sa pjesmama koje su ovdje napisane u suradnji s Jorgeom Castellanom na bubnjevima i vibrafonu, basistom Devrom Hoffom i multiinstrumentalisticom Kristinom Lieberson, koja je vladala synthom, programiranjem i gitarom. Ovo je jedna uzbudljiva nova era u Van Etten zvjezdanoj karijeri, sa 10 podjednako dobrih pjesama, a možda govorimo i o njenom ponajboljem albumu. Neki su išli tako daleko da su njen glas na ovoj ploči usporedili sa vokalnim teritorijem jedne Siouxsie Sioux iz benda Siouxsie and the Banshees. Favorit: After Life.

10 bonus Alternatora za napredne

Horsegirl - Phonetics On and On (Matador Records)

Tropical Fuck Storm - Fairyland Codex (Fire Records)

Heaven - Dream Aloud (Little Cloud Records)

Water From Your Eyes - It's A Beatiful Place (Matador Records)

Mien - MIIEN (Fuzz Club Records)

The Liminanas - Faded (Because Music)

The Gnomes - The Gnomes (Dog Meat Grown Up Wrong Au Records)

Pearly - Not So Sweet (Leather Jacket Records/ Flying Nun Records)

Ryan Davis & The Roadhouse Band - New Thretas from the Soul (Tough Love)

Florry - Sounds Like... (Dear Life Records)

20 riječkih emisije Alternator

Dino Pitoski - Morning Cigarette (Self Released)

Marinada - Savršena Marinada (PDV)

Ortegas - Mahagony Road (Uran Music)

Ritam Promjena - Svijet u bojama (Dallas Records)

Peter North Pole - Godo (Spona)

Vava - MMXXV (Dallas Records)

Paraf - Paraf (Dallas Records)

Boris and The Batts - Not In The Mood (Dallas Records)

Callahan - Inspektor Callahan (Dallas Records)

Rana Rana - Muzika za subotu popodne (Self Released)

Pokle - Rokenrol (Jeboton Records)

Pokle - Space EP (Jeboton Records)

Let 3 - RKTRD NDRD (Dallas Records)

JMZM - Sexsomnia (Self Released)

Raspad sistema - Raspad sistema EP (Self Released)

Prah La Play - Reborn (Self Released)

Boris Štok - Kraj kojim počinje sve EP (Aquarius Records)

Matija Woo - Šutnja (Dancing Bear)

Speedclaw - Stardust (Self Released)

Mitraljez - Rafalna paljba (Self Released)