Barok-balet: drugačije, ipak poznato i izazovno

Prva ovosezonska baletna premijera naziva Barok-balet "Dozvoli mi da plačem", pod dirigentskim vodstvom maestra Igora Vlajnića, izmamila je dugotrajan pljesak publike u gledalištu riječkog HNK-a Ivana pl Zajca.

Plesna predstava u dva čina, i dva suprotstavljena viđenja baletog izričaja kroz dvije koreografije. Prvi čin, zamamna Vivaldijeva glazba u djelu Četiri godišnja doba izvođena unatrag i bijeli balet, špice, priča o nastajanju predstave sa živom scenografijom čistačice, binskog radnika, korepetitorice, razgibavanja i pokusa. Uz dodane kratke zvukove sadašnjeg trenutka i dobro uvježbane plesače koji daju naslutiti da bi se u riječkom kazalištu mogao razviti i bijeli balet. Jednom…

Znao je to koreograf Ronald Savković i utkao sve elemente klasičnog baleta u svoju koreografiju u nastanku. Drugi čin, na Handelovu glazbu, u koreografiji Balasza Baranyaia, mračan, na trenutke morbidan, ali sa sjajno uigranim plesačima, androidno ženstvenim kostimima balerina, s baletanima u suknjama i izvrsno oblikovanim svjetlom, dočarao je odnos tijela i plesnog pokreta u glazbi kao izvorištu emocija. Zanimljivo, drugačije, a već poznato kroz proteklo vrijeme. I zato opet izazovno.