Iva Gobić: "Reklamni katalozi kao slikovnice za odrasle"

Jedna od finalistica ovogodišnje T-HT nagrade - jedne od najrelevantnijih izložbi za hrvatsku suvremenu umjetnost - riječka je umjetnica Iva Gobić sa svojim radom "Home Library" kojeg čine knjige napravljene od uvezanih reklamnih letaka trgovačkih centara koje svakodnevno nalazimo u svojim portunima. A sve je, doznali smo, počelo na odlagalištu na Škurinjama... Pročitajte i poslušajte razgovor o neobičnome umjetničkom projektu!

Najčitanija "knjiga" na svijetu već je godinama Ikein katalog. Svijet čitanja posve se "katalogizirao", reklamni letci postaju svakodnevna literatura. Kako ste odlučili obrnuti taj proces i od kataloga početi izrađivati knjige?

U svojem se radu već neko vrijeme bavim knjigom kao umjetničkom formom. To činim tako da interveniram u postojeće knjige ili pak koristim luksuzni papirnati otpad (reklamne brošure, časopise) i odbačene knjige kao repromaterijal za stvaranje novih objekata. Rad Home Library propituje odnose hiperprodukcije papirnog otpada, nemogućnosti tiskanja knjiga ozbiljnih sadržaja te odbacivanja takvih knjiga u korist reklamnih sadržaja.

Prije otprilike četiri godine išla sam baciti kauč na odlagalište krupnog otpada na Škurinjama, i ostala šokirana prizorom golemog hangara krcatog reklamnim letcima robnih lanaca, deponiranih poput bala sijena, spremnih za uništenje. Misao da se tjedno u višebojnom tisku tiskaju takvi komercijalni sadržaji u enormnim količinama i ubrzo završavaju u smeću - a s druge strane umjetnicima, književnicima i znanstvenicima postalo je gotovo potpuno nedostupno objavljivanje kataloga ili knjiga - bila je temelj nastanku ovog rada.

Postala sam svjesna u kojoj mjeri su ti reklamni sadržaji prisutni u gotovo svakom kućanstvu. Ideja o tom novom 'obaveznom' kućnom štivu, svojevrsnim slikovnicama za odrasle, potakla me da odbačene reklamne brošure i letke koristim kao ready-made objekte u nastanku svoje 'kućne biblioteke'. 

Činjenica da banalan sadržaj poprima formu 'ozbiljne' knjige ima dvojaku svrhu. S jedne strane, vrednovati energiju i sredstva koja su uložena u nastanak reklamnih publikacija (marketing, fotografija, grafički dizajn, tisak, distribucija i sl.), kao i razotkriti činjenicu da takvi sadržaji ipak jesu realnost i da ih današnji čovjek konzumira.

Odličan za Vas, S Vama kroz život, Recept za ljubav, Veličina je ipak bitna - slogani su korišteni kao naslovi knjiga koji podsjećaju na priručnike za samopomoć. Jeste li time željeli ukazati na još jedan fenomen komercijalizacije čitanja i pisanja?

To mi nije bila prvotna nakana, ali iz rada je proizašla ideja o tom fenomenu. Počela sam obraćati pažnju na slogane brendova, čime je rad dobio novu (ironičnu) dimenziju. Iznenadilo me koliki je zapravo otklon između reklamnog gesla i sadržaja koji se iza njega krije.

Iza zavodljivih naslova 'Jer ste Vi na prvom mjestu', Sve za Vas, 'The Essentials of Life' (Bitno u životu),'Parti da ciò che ami' (Kreni od onog što voliš), 'XXL Veličina je ipak bitna' ili 'The power of dreams' (Moć snova) kriju se devize velikih korporacija i trgovačkih lanaca koje vabe na potrošnju, iako sami naslovi podsjećaju na naslove knjiga za samopomoć. Želja za boljom prodajom opravdava sve, pa tako i manipulaciju sadržanu u esenciji poruke reklamnog gesla.

No važan je zakon tržišta - publika danas traži lako štivo, tržište dobru zaradu, i to je to. Prolazi ono što se dobro prodaje ili što prodaje proizvode. Što se pak self-help literature tiče, popularizacija (ili komercijalizacija) psihologije ide često nauštrb kvalitete sadržaja, no sigurno ima i knjiga koje zaista nekome pomognu u rješavanju problema te utoliko imaju svoj smisao.

"Prave" bi kućne bi biblioteke uskoro mogle zamijeniti aplikacije na tabletima. Vi se bavite restauracijom i konzervacijom knjiga - voditeljica ste Odjela za restauraciju i konzervaciju u Državnom arhivu u Rijeci. Jesu li knjige ugrožena vrsta?

Mislim da knjiga kao fizički objekt doista postaje pomalo ugrožena vrsta. Naravno da za dio ljudi (uključujući i mene) elektronske knjige i internet nikada neće moći zamijeniti biblioteke, no činjenica jest da je vrijeme u kojem živimo doba interneta, brze razmjene i dolaženja do informacija. I da knjige bivaju istisnutima.

I sama kvaliteta izrade knjige, njezini materijali, dovode do toga da fizička knjiga postaje bezvrijedna, da nije namijenjena trajnom čuvanju. Paperbacks, meki uvezi, obično ne prežive više od nekoliko čitanja, ako je suditi po knjigama u knjižnicama oblijepljenima selotejpom. Koliko god volim knjige, ja na neki način prihvaćam tu realnost.

U današnje vrijeme znanje je lako dostupno, internet postaje glavni izvor informacija, a fizička knjiga gubi na vrijednosti, nerijetko se odbacuje. Šokiralo me kad sam prošlog ljeta pored kontejnera za smeće našla 14 tomova enciklopedija, opće i medicinske.

U vrijeme kada sam započela rad na ovom projektu, proučavala sam (u sklopu studija restauracije knjiga) kodikologiju - povijest nastanka knjige, arheologiju knjige. Knjige su u povijesti imale mističnu vrijednost. Rukopisne knjige – kodeksi – nastajali su u samostanima, dugo su bili nedostupni širokoj javnosti, znanje je bilo privilegija rijetkih, biblioteke čak zakivane da se spriječi krađa knjiga, a žudnja za znanjem ogromna. Zanimljiv mi je taj paradoks u odnosu na današnjicu, pa je ovaj rad ujedno posveta knjizi kao fizičkom objektu.

Imate sjajne ideje kako "obične" stvari pretvoriti u nešto drugo. Vaš ciklus Geomorphs isto je zanimljiv primjer - stijene ste koristili kao grafičke matrice, more kao kadu za namakanje, tijelo kao prešu…

Inspiraciju gotovo uvijek pronalazim u običnim stvarima, u onom što me okružuje. Nemam neki strogi  koncept – obično bude tako da me nešto ili netko iz neposredne okoline potakne, pa onda gdje me eksperiment odvede...

Godinama sam opčinjena stijenama na rtu Kamenjaku. Fotografirala sam ih, a onda sam shvatila da imam idealan atelje u prirodi (tada, naime, nisam imala svoj atelje) i da mi zapravo ne treba ništa od opreme da bih mogla otiskivati te prekrasne reljefe.

Sam proces nastanka radova mi je vrlo važan, možda i važniji od samih radova. U današnje vrijeme umjetnički mediji su vrlo pomičnih granica i to mi savršeno odgovara. Eksperimentiranjem poništavam tradicionalne tehnike i medije - npr. dekonstruiram knjige da bih od njih napravila neke nove knjižne objekte, uvezujem knjige koje to nisu, stijene koristim kao grafičke matrice i otiskujem ih stopalima umjesto preše ili pak koristim morsku vodu, tj. sol, kao medij za 'crtanje' na papiru. Važan element mojih radova čine i fotografija i video, kao dokumentacija tog procesa, a jako su važne i atmosferilije kao uzročnik fizičkog propadanja.

Home Library Ive Gobić izložen je, zajedno s još 20 odabranih radova (ukupno 5 pozvanih i 16 izabranih od njih 203 pristiglih na natječaj) u zagrebačkome Muzeju suvremene umjetnosti do 28. travnja. Poslušajte razgovor s riječkom umjetnicom: