Japanska arhitektura šezdesetih u MMSU-u

"Struggling cities: japanski urbanistički projekti iz 1960-ih" naziv je izložbe koju je u podne u riječkom Muzeju modrene i suvremene umjetnosti otvorio japanski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Keiji Ide.

Korištenjem modela i različitih medija poput animacije, fotografije i video snimaka, prikazani su eksperimentalni prijedlozi arhitekata šezdesetih godina prošloga stoljeća kao ishodište, situacije i okolnosti koje okružju gradove, te specifičnosti današnjeg Tokyja. Izložba je podijeljena u četiri jedinice: Povijest idealnog grada, Urbanistički projekti u Japanu, Urbanizam svjetskih gradova i Problematika današnjih gradova i ostaje otvorena do 2. kolovoza.

Prvi dio, povijest idealnog grada predstavlja urbanističke planove Dadu (Bejing) iz doba Kineske dinastije iz 10. stoljeća, koje je Marco Polo predstavio Europi u 13. stoljeću, zatim plan Palmanove iz doba Renesanse, koji je poštivao prirodu u svojoj religijskoj formi te plan Pariza Voisin iz 1925., arhitekta Le Corbusiera, koji je  promovirao grad na strogo racionalnom konceptu bez naglašavanja centra.

Urbanistički projekti u Japanu govore o pokretu Metabolizam iz kojega je potekao urbanistički plan Tokya šezdesetih godina 20. stoljeća, arhitekta Kenza Tange, u kojem se projektiranju objekata pristupalo kao živim, rastućim jedinicama. Urbanizam svjetskih gradova proučava gradove poput Brasilije (Brazil), Abuje (Nigerija), Skopja (Makedonija) i ostalih, koji su bili građeni i realizirani kao simboli modernog društva.

Problematika gradova današnjeg vremena postavlja pitanja o najvećim urbanim konglomeracijama u svijetu. Danas polovica svjetske populacije živi u gradovima, kompleksnost gradova postaje sve veća dok gradovi gube svoju individualnost. Borba za preživljavanje i budućnost u eri globalizacije, budi nostalgiju i gubitak realnosti, stavljajući naglasak na kulturni kontekst. Tako se razvija i novi stav, realitet prema gradovima budućnosti, kao što je Tokyo.

Na otvorenju izložbe bila je Larissa Smokvina: