Hrvatski radio

Radio Rijeka

''Muzeji zajedno'' - što nude?

22.08.2014.

10:25

Autor: Hrvatski Radio

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

''Muzeji zajedno'' je projekt u kojem su umrežena četiri muzeja u Primorsko-goranskoj županiji. Osim što će međusobno surađivati, prodaju i zajedničku ulaznicu koja vrijedi 48 sati. Od utorka do petka, svakoga dana u 15:30, po jednu ulaznicu dobit će i slušatelj Radio Rijeke.

50 kuna vrijedi obiteljska ulaznica, pojedinac plaća jedinstvenu ulaznicu vrijednu 30 kuna, a umirovljenici samo 10 kuna. Umreženi muzeji su: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja sa zbirkama u Dobrinju i Kastvu, Prirodoslovni muzej sa zbirkom u Brodu na Kupi, Muzej Grada Rijeke i Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Svi objekti otvoreni su svakoga dana od 9 do 20 sati.

Kakve zanimljivosti vam nude, muzeji otkrivaju u suradnji s Radio Rijekom, od utorka do petka u 15:30!

Dnevnik barka Stefano

Da je pomorski kruh doista imao sedam kora, dokazuje i ovaj dnevnik koji je nastao tek nakon velike havarije koju je doživio bark Stefano. Ploveći prema Aziji, jedrenjak se za jednog nevremena nasukao na sjeverozapadnoj obali Australije, kod rta Cloates, u noći s 27. na 28. listopada 1875. Zbog jakih morskih struja i nepoznavanja pomorskih ruta u ovom dijelu Tihog oceana, takve su havarije bile prilično česte.

Prema kazivanju Ivana Jurića i Miha Bačića, preživjelih pomoraca s barka Stefano, dubrovački je dominikanac Stefano (Stjepan) Skurla 1876. napisao povijest njegova putovanja iz Europe prema Australiji. Pisan je talijanskim jezikom na 276 stranica, a opisuje šestomjesečni život hrvatskih pomoraca među Aboridžinima te stradavanje broda i njihovih drugova. Jurić i Bačić preživjeli su zahvaljujući pomoći Aboridžina s kojima su neko vrijeme boravili. Posebnost je ovog dnevnika i aboridžinsko-talijanski rječnik koji su preživjeli pomorci sastavili.

Calypogeia sphagnicola (Arnell & J.Perss.) Warnst. & Loeske

Mahovine su neobična živa bića, prve kopnene biljke koje su se pojavile u evoluciji života na Zemlji. Od tzv. viših biljaka razlikuju se po jednostavnije građenim tkivima i organima, a za razliku od većino ostalih živih bića, one veći dio svog života provode kao organizmi s polovičnim brojem kromosoma, što je inače karakteristično samo za spolne stanice životinja i biljaka. Danas se zna da obuhvaćaju tri skupine koje su se tijekom evolucije razvijale paralelno: parožine, crvotočine i lisnate mahovine.

S obzirom da mahovine nemaju cvjetove i plodove, a i sitnije sugrađe, određivanje njihovih vrsta prilično je zahtjevno, pa su i rjeđe zastupljene u herbarijskim zbirkama. Herbarijska zbirka Prirodoslovnog muzeja Rijeka čuva oko 500 uzoraka mahovina, među kojima i nekoliko vrsta koje su po prvi puta zabilježene na području Hrvatske.

Vrsta Calypogeia sphagnicola inače je široko rasprostranjena, ali prilično rijetka, u hladnijim područjima obje Zemljine polutke. Obično raste na humcima druge mahovine, maha tresetara, na vrlo kiselim i prilično vlažnim cretnim staništima. Djelatnici Prirodoslovnog muzeja Rijeka ovu su vrstu, po prvi puta u Hrvatskoj, pronašli na području creta Trstenik unutar Obručke planinske skupine.

Uzorak vrste Calypogeia sphagnicola, kao i drugi vrijedni i zanimljivi vrste nalazi biljnih vrsta, čuva se u Herbarijskoj zbirci Prirodoslovnog muzeja Rijeka.

Antičko brončano posuđe iz podmorja Ilovika (2. stoljeće nakon Krista)

Na sjevernom dijelu Ilovičkih vrata, između južne obale Lošinja i otokā Sveti Petar i Kozjak, 1962. godine otkriven je antički brod s oko 600 amfora u površinskom sloju. U organizaciji i suradnji Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka i tadašnjega Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, uz pomoć lošinjskih ronilaca u više je etapa između 1973. i 1980. godine, realizirano prvo sustavno hidroarheološko istraživanje u podmorju našeg dijela Jadrana.

Prema veličini broda i amforama u dubljim slojevima pijeska, na brodu je u trenutku potonuća bilo do 2000 amfora. Uz amfore, kojima se prevozilo vino iz južne Italije, pronađeni su i dijelovi brodske opreme te inventara posade i kapetana broda. Upravo inventaru kapetana broda pripada i servis brončanoga stolnog posuđa.

Brončani vrč ukrašen stiliziranim motivima biljaka ima visoku izdignutu kaneliranu ručku čija je donja ataša izvedena u liku bucmastog dječačića, najvjerojatnije erota. Drugi je predmet brončana plitka posuda – patera, s masivnom šupljom ručkom koja završava u liku pantere ili lavice.

Brončani vrč ukrašen stiliziranim motivima biljaka ima visoku izdignutu kaneliranu ručku čija je donja ataša izvedena u liku bucmastog dječačića, najvjerojatnije erota. Drugi je predmet brončana plitka posuda – patera, s masivnom šupljom ručkom koja završava u liku pantere ili lavice.

Iz vrča se najčešće točilo vino, a patera je plitka posuda u koju se lijevala voda namijenjena abluciji – ritualnom pranju ruku prije obroka. U grobovima istaknutih pojedinaca širom rimske države oba se oblika posuđa nalaze zajedno, iz čega se može protumačiti njihova uloga u nekome nama malo poznatu ritualu.

Rak kamenjar

Rak kamenjar ili potočni rak živi u nezagađenim potocima i rijekama. Obično naraste do 11, najviše 15 centimetara i najmanja je od četiri autohtone vrste iz porodice Astacidae prisutna u Hrvatskoj. Potočni rakovi spolnu zrelost postižu pri dužini od 5,4 cm. U našim krajevima sezona parenja im je u studenom.

Rakovi ove vrste naseljavaju izvorišne i gornje dijelove potoka s kamenim dnom na višim nadmorskim visinama. Skloništa traže pod kamenjem i u obalama vodotoka gdje je razvijena vodena vegetacija. Stoga je bitno da obalna vegetacija, u čijem korijenju rakovi pronalaze skloništa, ali koja ujedno i održava temperaturu vode stalnom, ne bude uklanjana.

Potočni rak je autohtona, relativno česta, europska vrsta. U Hrvatskoj je rasprostranjen u rijekama savskog sliva, ali je utvrđena njihova prisutnost i u nekoliko potoka jadranskog sliva (pritoke Zrmanje i Krke). Najviše ih ugrožavaju ljudi jer su osjetljivi na velike količine otpadnih tvari.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća cjelokupnu populaciju slatkovodnih rakova u Europi zahvatila je epidemija gljivičnog oboljenja koja je uvelike smanjila njihovu brojnost. Istovremeno je iz Amerike unesena vrsta Oronectes limosus, otporna na gljivicu, kao nadomjestak našim vrstama, no nije se znalo da su upravo ti rakovi prenosili gljivicu i tako još više naštetili europskim rakovima. Potočni rak je stoga na crvenoj listi ugroženih vrsta, a u Hrvatskoj je strogo zaštićen.

Raka kamenjara možete pogledati u Prirodoslovnom muzeju Rijeka, u stalnom postavu u Kaštelu Zrinskih u Brodu na Kupi.

Još zanimljivih muzejskih priča možete pronaći u našem arhivu.

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.