''Muzeji zajedno'' - što nude?

''Muzeji zajedno'' je projekt u kojem su umrežena četiri muzeja u Primorsko-goranskoj županiji. Osim što će međusobno surađivati, prodaju i zajedničku ulaznicu koja vrijedi 48 sati. Utorkom i srijedom u 10:45, po jednu ulaznicu dobit će i slušatelj Radio Rijeke.

50 kuna vrijedi obiteljska ulaznica, pojedinac plaća jedinstvenu ulaznicu vrijednu 30 kuna, a umirovljenici samo 10 kuna. Umreženi muzeji su: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja sa zbirkama u Dobrinju i Kastvu, Prirodoslovni muzej sa zbirkom u Brodu na Kupi, Muzej Grada Rijeke i Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Svi objekti otvoreni su svakoga dana od 9 do 20 sati.

Kakve zanimljivosti vam nude, muzeji otkrivaju u suradnji s Radio Rijekom, utorkom i srijedom u 10:45!

Dagerotipija iz Muzeja grada Rijeke

Tijekom dvadeset godina postojanja Muzej grada Rijeke prikupio je nekoliko tisuća fotografija i negativa, što referentnu zbirku čini najbrojnijim dijelom fundusa. Fotografije datiraju od najstarije raritetne dagerotipije iz 1848. godine do suvremenog doba, od povijesne i dokumentarne do autorske i umjetničke.

Muzej je 1998. otkupio rijetki primjerak dagerotipijskog portreta braće Vallentsits, Antona i Alfreda. Dagerotipija je jedna od najranijih uspješnih tehnika fotografije, a njezin izumitelj Louis Jacques Mandé Daguerre (1787-1851) svoje je otkriće predstavio u Francuskoj akademiji znanosti 19. kolovoza 1839. godine. Daguerre, po kome je dobila ime, po prvi je puta osigurao trajnost dobivene slike. U Hrvatskoj vijest o Daguerreovom otkriću 1839. Prenosi Danica ilirska.

 

Dagerotipijska snimka nastaje na posrebrenoj bakrenoj ploči koja se premazuje jodom da bi se postigla fotoosjetljivost sloja, a potom izlaže parama zagrijane žive. Slika na sjajnoj površini dagerotipije može izgledati kao pozitiv ili negativ, ovisno o odrazu okoline u kojoj se nalazi. Ono što se danas najčešće ističe kao nedostižna vrijednost dagerotipije je bogatstvo detalja i tonova na fotografiji koja ne poznaje problem šuma/zrna.

Dagerotipija je najotpornija od svih fotografskih slika, nije osjetljiva na svjetlost već na vlagu i pogotovo mehanička oštećenja, pa njome treba pažljivo rukovati. Iako su se fotografije izrađivale i prije, dagerotipija je prva komercijalna tehnika fotografije pristupačna javnosti, sam Daguerre odrekao se prava na izum, a za naknadu je dobivao doživotnu mirovinu. Prema dostupnim podacima, u hrvatskim se zbirkama čuva od dvadesetak do četrdesetak primjeraka dagerotipije, tri u Rijeci.

Dagerotipija koja se čuva u Muzeju grada Rijeke, portret braće Vallentsits, nastala je u Beču revolucionarne 1848. od nepoznatog autora, što je bio čest slučaj. Na slici su dva brata von Vallentsits – Anton, studenta prava, pripadnik Nacionalne garde akademske legije III. pravničkog zdruga, i njegov mlađi brat Alfred, kadet Vojne akademije Terezianum u Bečkom Novom Mjestu.

Anton von Vallentsits (1829-1902), iako nije bio Riječanin, većinu života proveo je u Rijeci, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Ludovicu, kći bogatog riječkog industrijalca Francesca Jellouschega. S plejadom riječkih javnih, kulturnih i industrijskih djelatnika stvorio je temelj današnje Rijeke. Bio je kraljevski ugarski namjesnik, carsko-kraljevski komornik, viceguverner Rijeke, gradonačelnik Rijeke i veliki prijatelj Giovannija Ciotte, znamenitog riječkog gradonačelnika. Mlađi brat Alfred von Vallentsits umro je u Grazu 1892. kao podmaršal.

Velebitska degenija (Degenia velebitica) sada i u Botaničkom vrtu Prirodoslovnog muzeja Rijeka

Rijetke su biljke u hrvatskoj flori čiju karizmu bi se moglo usporediti s onom velebitske degenije. Ovaj endem Velebita i Liburnijskog krša za Dinaride predstavlja ono što i runolist za Alpe: simbol šarenog života u teškim uvjetima visokoplaninskog krša i simbol zaštite prirode.

 

S obzirom da nastanjuje smirena točila izložena jakoj buri na teže pristupačnim područjima, a cvjeta relativno rano u godini, biljka je ostala skrivena i nepoznata sve do srpnja 1907. godine, kada ju je u okolici Šugarske Dulibe na području srednjeg Velebita pronašao istaknuti mađarski botaničar Arpad Degen s kolegama Gezom Lengyelom te Antalom Smoquinom. Poslije trogodišnje zavrzlame oko određivanja sistematskog položaja čudnovate biljke, austrijski botaničar August Hayek svrstao ju je u poseban rod – Degenia.

Dugo vremena za biljku se znalo sa samo dva velebitska lokaliteta, ali ju je u travnju 1999. na području naše županije iznad Tomišine drage pored Sibinja pronašla Marica Matijević, tadašnja profesorica biologije u senjskoj osnovnoj školi. Kako se radi o vrsti do sada poznatoj sa samo tri lokaliteta, a čije se populacije uslijed različitih čimbenika vidljivo smanjuju, tako velebitsku degeniju smatramo kritično ugroženom svojtom.

Iako karizmatična biljka, o njezinom životu znamo iznenađujuće malo. Da bi saznali više o njezinom načinu života i razmnožavanju, a u budućnosti možda i pridonijeli očuvanju prirodnih populacija ove vrste, Prirodoslovni muzej Rijeka ovog je ljeta pridobio 100 sadnica velebitske degenije iz Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uzgojenih iz sjemena skupljenog upravo na području Tomišine drage. Prema očekivanjima, prvi primjerci u Botaničkom vrtu Prirodoslovnog muzeja Rijeka procvast će u ožujku 2015., a do tada nestrpljivo čekamo s početkom planiranih istraživanja.

Još zanimljivih muzejskih priča možete pronaći u našem arhivu.