''Muzeji zajedno'' - što nude?

''Muzeji zajedno'' je projekt u kojem su umrežena četiri muzeja u Primorsko-goranskoj županiji. Osim što će međusobno surađivati, prodaju i zajedničku ulaznicu koja vrijedi 48 sati. Utorkom i srijedom u 10:45, po jednu ulaznicu dobit će i slušatelj Radio Rijeke.

50 kuna vrijedi obiteljska ulaznica, pojedinac plaća jedinstvenu ulaznicu vrijednu 30 kuna, a umirovljenici samo 10 kuna. Umreženi muzeji su: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja sa zbirkama u Dobrinju i Kastvu, Prirodoslovni muzej sa zbirkom u Brodu na Kupi, Muzej Grada Rijeke i Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Svi objekti otvoreni su svakoga dana od 9 do 20 sati.

Kakve zanimljivosti vam nude, muzeji otkrivaju u suradnji s Radio Rijekom, utorkom i srijedom u 10:45! 

Metalna tuba i svečani plakat ''Aida i Gioconda''

Dio najdragocjenije građe Kazališne zbirke Muzeja grada Rijeke su predmeti što ih je 3. listopada 1885. godine gradonačelnik Giovanni Ciotta simbolično položio u temelje Općinskog kazališta, danas HNK Ivana pl. Zajca. Riječ je o metalnoj tubi u kojoj su se nalazili dokumenti s podacima o izgradnji, fotografije pročelja i tlocrta kazališne zgrade te onodobni kovani novac, a uz nju je bio položen i svečani plakat izrađen prigodom otvorenja zgrade. Dvostruka tuba sastoji se od manje olovne tube obložene staklom i od veće, vanjske, bogato ornamentirane mjedene tube sa stiliziranim poklopcima i reljefnim grbom grada Rijeke u jednoj ukrasnoj kartuši te natpisom Aperto addi 3 Ottobre 1885 u drugoj.

Plakat Aide i Gioconde, izdan povodom otvorenja kazališta i prvog izvođenja predstava, najvrjedniji je i najveći poznati riječki kazališni plakat 19. stoljeća. Izrađen je tehnikom litografije, višebojno koloriran i izvrsno očuvan. Kazališni poduzetnik Luigi Cesari, dao ga je izraditi po uzoru na plakat iz Ferrare za opernu sezonu u vrijeme karnevala 1884./1885. godine, koju je također organizirala njegova tvrtka. Koncepcija, prizor na venecijanskom trgu Sv. Marka iz Gioconde te neki oblici slova riječkog plakata posve su nalik ferarskom uzoru. Na plakatu je prikazana i scena pred egipatskim hramom iz Aide. Izradio ga je litograf G. Douarche, a tiskan je u Stabilimento Tipo-litograficu.

Litografija je jedno od najomiljenijih i najuspješnijih načina slikovnog komuniciranja 19. stoljeća, a pojavom i razvojem litografije u boji omogućen je razvoj od novinske ilustracije prema umjetničkom plakatu. Emidio Mohovich se kupnjom novog litografskog stroja za "brzotisak" na vrijeme pripremio i spremno dočekao zahtjev za tiskom spomenutog plakata. Kao gradski vijećnik i svojedobno član kazališne uprave, bio je dovoljno ugledan i moćan da mu nije mogao izmaknuti takav primamljiv zadatak i prilika da se njegov Stabilimento iskaže i tiskanjem reprezentativnog "cartellona", koji se posebno isticao veličinom: tiskan u dva dijela, ukupne veličine 96,7 x 139,6 cm te brojem boja i vrhunskom izvedbom.

Čin njegova objavljivanja bio je prvi i zadugo jedini takav događaj popraćen medijskim odjekom, pa je neobična njegova kasnija sudbina. Naime, unatoč raskošnom izgledu bio je zaboravljen do 1970., kada tadašnji intendant Dorian Sokolić daje potražiti davno zaboravljenu tubu ispod gornje stube središnjeg ulaza iz atrija u pretprostor gledališta.

Dolazak cara Karla VI. u Rijeku

Osamnaesto stoljeće u Rijeci obilježeno je za grad presudnom odlukom cara Karla VI. On je 1719. godine proglasio Rijeku slobodnom lukom,a ta je odluka podrazumijevala značajne privilegije, osobito važne za razvoj trgovine i prometa. Počinje vrijeme napretka, a s njim i intenzivna doseljavanja u grad. Grade se javni objekti, a prostor unutar zidina postaje pretijesan, pa se razmišlja o širenju grada izvan stoljetnih zidina.

Početke širenja grada prema jugu prikazao je nepoznati autor na slici koja prikazuje dolazak cara Karla VI. u Rijeku u sklopu njegova obilaska nasljednih austrijskih zemalja. Slika iz 1728. godine, koja se čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, jedan je od najranijih prikaza srednjovjekovne Rijeke, Terre Fluminis, grada utvrđena jakim, širokim zidinama s nizom kula ili tornjeva na istaknutim obrambenim položajima. Gradske su zidine okružene jarkom u koji se slijevao potok Lešnjak, a između jarka i zidina bio je uzak prostor, barbakan.

Grad se polako širi prema jugu. Ispred grada bio je mali drveni gat, a more je ulazilo duboko u ušće Rječine gdje je bila i luka. Gradski toranj, najvažniji ulaz u grad reprezentativna je građevina s reljefom habsburškog dvoglavog orla nad ulazom i reljefnim poprsjima careva koji su, svaki u svoje vrijeme i svaki na svoj način, odredili sudbinu grada: cara Leopolda I. koji 6. lipnja 1659. Rijeci podjeljuje grb i cara Karla VI. koji je 1719. proglašava slobodnim gradom. Na sjeveru, na uzvisini s koje se može nadzirati obala i ušće Rječine, uzdiže se utvrđeni kaštel u kojem je živio kapetan grada s desetak vojnika, a uz kaštel sjeverni je ulaz u grad.

Danas je slika dio stalnog postava Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka koja svjedoči o carevu boravku u gradu, ali i o Rijeci s početka 18. stoljeća.

Još zanimljivih muzejskih priča možete pronaći u našem arhivu.