''Muzeji zajedno'' - što nude?

''Muzeji zajedno'' je projekt u kojem su umrežena četiri muzeja u Primorsko-goranskoj županiji. Osim što će međusobno surađivati, prodaju i zajedničku ulaznicu koja vrijedi 48 sati. Utorkom i srijedom u 10:45, po jednu ulaznicu dobit će i slušatelj Radio Rijeke.

50 kuna vrijedi obiteljska ulaznica, pojedinac plaća jedinstvenu ulaznicu vrijednu 30 kuna, a umirovljenici samo 10 kuna. Umreženi muzeji su: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja sa zbirkama u Dobrinju i Kastvu, Prirodoslovni muzej sa zbirkom u Brodu na Kupi, Muzej Grada Rijeke i Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Svi objekti otvoreni su svakoga dana od 9 do 20 sati.

Kakve zanimljivosti vam nude, muzeji otkrivaju u suradnji s Radio Rijekom, utorkom i srijedom u 10:45!

Pietà (nepoznati autor, 3. četvrtina 15. stoljeća)

Pietà, talijanska izvedenica latinske riječi pietas – sućut, sažaljenje ili Oplakivanje Krista, u kršćanskoj ikonografiji označuje prikaz Blažene Djevice Marije koja u krilu drži mrtvo Isusovo tijelo.

Oplakivanje Kristovo tema je koja svoje izvorište ne nalazi u Novom zavjetu, nego u pučkoj tradiciji i religioznoj lirici te se, zahvaljujući humanizaciji religije pod utjecajem gotičkog svjetonazora iz Bizanta, u 14. stoljeću proširila na zapad.

Prikaz je osobito popularan u gotici i renesansi kao motiv jedne od Sedam Gospinih tuga.

U početku prikaz ima simboličko značenje te najraniji prikazi imaju vedar karakter jer predočuju djelo spasenja.

U kasnijim prikazima prevladava majčina žalost, a tijelo je obilježeno znakovima patnje.

Riječka je Pietà nastala pod utjecajem alpskog kulturnog kruga te se datira u treću četvrtinu 15. stoljeća. Skulptura se prvotno nalazila u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci, a 1920. je godine prenesena u Museo Civico, odnosno gradski muzej.

 

Lokot s glavnog ulaza u Rijeku

Kreneš li od Adamićevog mola ravno tik Caffè Europa, tada si u najljepšem dielu grada, u najljepšoj ulici. Došao si na CORSO. Duga je to i široka ulica obrubljena povisokim, ali jednostavnim sgradama, medju kojima se diže i GRADSKI TORANJ u noći razsvietljen urom, a na vrhu sa razkriljenim željeznim orlom. Prije je do ovoga slikom cara Leopolda i Karla VI. ukrašena tornja sizalo more, a potječe iz dobe, dok Rieka još utvrdjena bijaše.

Tako je davne 1891. godine o Korzu, danas glavnoj riječkoj šetnici i Gradskom tornju, vjerojatno najprepoznatljivijem spomeniku Rijeke pisao Dragutin Hirc. Rijeka se kao grad u obliku nepravilna četverokuta što se proteže između današnjeg Korza na jugu i ulice Žrtava fašizma na sjeveru, omeđena Starčevićevom i Vitezovićevom ulicom na istoku te Supilovom na zapadu, razvijala stoljećima. U obruču zidina, s obrambenim kulama na svim stranama svijeta te s jarkom ispunjenim vodom između zidina i kopna, grad je bio sigurno mjesto življenja u vremenima nerijetko i opasnih namjera.

U grad se ulazilo kroz dvoja vrata: jedna na sjeveru, uz kaštel i crkvu sv. Vida i druga tzv. Vrata od mora na jugu. Južna su gradska vrata postala glavni ulaz u grad koji je stoljećima bilježio povijest Rijeke, sve mijene grada, mijenjajući se pritom i sam. Mala, jednostavna građevina bez dekorativnih elemenata, s piramidalnim krovom i jednim prozorom iznad ulaza, 1689. godine zamijenjena je visokim tornjem čiji je piramidalni krov zamijenjen četverovodnim, a na južnoj je strani postavljen sat.

Tijekom 17. stoljeća toranj dobiva i svoje prve dekorativne elemente – reljef dvoglavog orla koji predstavlja grb obitelji Habsburg i memorijalni natpis posvećen caru Leopoldu I. koji je Rijeci 1659. podijelio grb. U 18. stoljeću Gradski je toranj reprezentativna građevina s reljefnim poprsjima careva Leopolda I. i Karla VI. te s latinskim natpisom na arhitravu portala koji slavi careve čije su odluke zauvijek izmijenile grad. Toranj se obnavlja i nakon snažnog potresa koji je 1750. godine zatresao Rijeku, a na tom je poslu angažiran riječki kipar Antonio Michelazzi čiji opus zauzima značajno mjesto u hrvatskoj kulturnoj baštini.

U novim uvjetima, u modernome gradu koji se rušenjem zidina i nasipavanjem terena širi prema jugu, gradska vrata više nemaju svrhe te se 1775. godine skidaju. O povijesti tornja danas svjedoči lokot s gradskih vrata izrađen od kovana željeza i mjedi u 17. stoljeću koji se danas čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka.

Još zanimljivih muzejskih priča možete pronaći u našem arhivu.