Praizvedba predstave ''Aleksandra Zec''

Dramska predstava ''Aleksandra Zec'' o dvanaestogodišnjoj djevojčici ubijenoj 1991. godine u Zagrebu, bit će premijerno izvedena u Rijeci večeras u 19:30. Autorski projekt Olivera Frljića, produkcija HKD teatra bit će prikazivan na pozornici Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku.

Hrvatsko društvo se i dvadeset godina poslije stradanja obitelji Zec spotiče o previše leševa, misli redatelj Oliver Frljić. Uvijek angažiran kazališni autor priznao je da mu je ovo bio jedan od najtežih projekata. Organizacijski, jer je bilo teško pronaći producenta nakon što je odustao od kazališta Gavella zbog cenzure na plakat predstave Fine mrtve djevojke. Zatim zbog zahtjevne teme, ali i zbog obveze što ju osjeća prema članovima obitelji Zec koji su još uvijek živi.

Predstava posvećena svakom stradalom djetetu                                                Reagirajući na prozivku Mile Biondića iz riječke Udruge dragovoljaca Domovinskog rata, redatelj Oliver Frljić i dramaturg Marin Blažević poručuju da predstavu Aleksandra Zec, rade u spomen na upravo tu dvanaestogodišnju djevojčicu, a posvećuju svakom djetetu, žrtvi rata. Moto predstave stihovi su iz poeme Jama Ivana Gorana Kovačića: Zar ima mjesto, gdje još vrište djeca, / Gdje ima otac kćerku, majku sin? / Zar ima mjesto, gdje ti sestra jeca, / I brat joj stavlja mrtvoj na grudi krin? Ova predstava želi kazališnim jezikom pobuditi iskustvo čitanja poeme, a svako bi dijete u Hrvatskoj moralo znati o čemu se radi u Jami i kako je stradao Goran, smatraju autori. Prvi ćemo staviti svoj potpis na svaku inicijativu da Rijeka ili bilo koji drugi grad u Hrvatskoj podigne spomenik bilo kojem djetetu – žrtvi rata bez obzira na nacionalnost, piše u Frljićevu i Blaževićevu priopćenju.

Predstava je postavljena u spomen na 12-godišnju djevojčicu Aleksandru Zec, ubijenu 1991. godine a posvećena je svoj djeci, žrtvama rata. Petorica pripadnika pričuvnog sastava MUP-a upali su noću 7. prosinca 1991. godine u kuću obitelji Zec u Poljaničkoj ulici u Zagrebu te ubili oca Mihajla Zeca pred kućom. Majku Mariju Zec i Aleksandru odvezli su na Sljeme gdje su ih ubili i bacili u jamu za smeće. Ubojice nisu nikad osuđeni i to službeno zbog proceduralne greške tijekom istrage.

Redatelj je svjestan da će drama izazvati kontroverze. Upozorava da su ga tijekom cijelog procesa nastajanja predstave napadali jer ne brine dovoljno o 'našim' žrtvama, pri čemu ističe da mu nije jasno što viktimološka dihotomija 'naše' i 'njihove' zapravo znači. Stradali članovi obitelji Zec u tom su trenutku bili državljani Hrvatske, pa su bili 'naši'. Frljić smatra da kazalište mora biti društveni korektiv da bi se stvorili zdraviji temelji društva u kojem živimo. 

Oliver Frljić je projekt pripremio u produkciji HKD teatra u suradnji s dramaturgom Marinom Blaževićem i glumačkom ekipom u kojoj su: Ivana Roščić, Jelena Lopatić, Tanja Smoje, Igor Kovač, riječki studenti glume Jurica Marčec i Nikola Nedić, te članice dramskog studija Zajc i Malik iz Rijeke, djevojčice Jana Mileusnić, Lucija Filičić, Nina Batinić i Morana Mladić, koje imaju isto godina kao i Aleksandra kad je bila ubijena. Scenografiju je oblikovala Ljerka Hribar, a kostime Sandra Dekanić. Poslušajte o čemu je još s autorom predstave razgovarala Neva Funčić: