Riječki trag u londonskoj riznici: Misal iz 1464. vraćen u povijest grada

Kako je vrijedna liturgijska knjiga iz 15. stoljeća iz Rijeke dospjela u Harleyjev fond, jedan od najznačajnijih rukopisnih fondova i jednu od temeljnih zbirki britanske nacionalne knjižnice British Library, vjerojatno nikada nećemo točno doznati. Ali kako ju je tamo pronašao povjesničar i teolog Marko Medved s riječkog sveučilišta, iako je bila zavedena kao rukopis s porijeklom iz Italije, provjerili smo u emisiji Akademskih kvarat ure.

Misal je središnja liturgijska knjiga Katoličke Crkve, korištena i prije i nakon izuma tiska. U srednjem vijeku rukopisni su misali bili iznimno skupi i rijetki, često vrijedni poput relikvija. Iluminirani zlatom i srebrom, oslikani minijaturama i ukrasima, svjedočili su o liturgijskom životu, o kulturnoj i ekonomskoj snazi zajednice koja ih je posjedovala.

Riječki misal, iako ne među najraskošnijima, očuvan je u iznimno dobrom stanju. Iluminacije ukrašene bojama i listićima zlata i danas plijene pažnju, a knjiga izgleda gotovo kao da je tek nedavno korištena.

Ključni dokaz o riječkom podrijetlu nalazi se u kolofonu, završnom dijelu knjige, gdje se spominje naručitelj Damian de Flumine – Damjan iz Rijeke. Iako su britanski katalogizatori prepoznali da je riječ o augustinskom misalu, toponim Flumine povezali su s talijanskim mjestom Ceccano.

Medved je uočio i niz dodatnih elemenata koji upućuju na Rijeku. U kalendaru na početku misala, uz imena svetaca, redovnici su dopisivali bilješke važne za svoju zajednicu: imena priora, datume ređenja, pa čak i spomendan obnove samostana nakon što su ga Mlečani razorili početkom 16. stoljeća. Ta su imena poznata iz riječke historiografije i vezana su uz augustinski samostan sv. Jeronima, u kojem su danas dominikanci, u staroj gradskoj jezgri.

"Nije riječ o jednom dokazu, nego o više njih", ističe Medved, naglašavajući kako je upravo kombinacija toponima, osobnih imena i povijesnih okolnosti omogućila sigurnu atribuciju.

Augustinci su u Rijeci djelovali od sredine 14. do kraja 18. stoljeća, kada je njihov samostan ukinut. Nakon toga se više nisu vratili ni u Rijeku, ni u Hrvatsku. Upravo je ta činjenica pridonijela slabijem interesu za njihovu baštinu.

Riječ je o prvoj redovničkoj zajednici u gradu, upozorava nas Medved, a posjedovanje ovako vrijednog misala svjedoči o njihovoj obrazovnoj i financijskoj snazi.

Prema bilješci pronađenoj na prvim listovima, misal je u Harleyjev fond dospio oko 1724. ili 1725. godine. Upravo su tih godina riječki augustinci prodavali imovinu, uključujući opatiju sv. Jakova u današnjoj Opatiji, da bi financirali proširenje samostana krilom u kojem je danas restoran. Moguće je da je i misal tada napustio Rijeku.

Do otkrića je došlo u trenutku kada se u Hrvatskoj ponovno otkrivaju i vrednuju stare liturgijske knjige, često raspršene po svjetskim zbirkama. Disperzija arhivske i knjižne građe jedan je od glavnih razloga zašto su pojedini segmenti riječke prošlosti ostali nedovoljno istraženi.

Objava rada, uz reprodukcije u boji, omogućena je zahvaljujući uredništvu Arhivskog vjesnika, čime je stručnoj i široj javnosti po prvi put vizualno predstavljen ovaj vrijedni rukopis. Mi smo uz čovaj članak objavili samo ulomke stranica, ali OVDJE u 68. broju časopisa iz 2025., uz tekst "Misal riječkoga augustinskog samostana sv. Jeronima iz 1464. godine (British Library, MS 2907)" možete pronaći kvalitetne fotografije jedanaest stranica misala.

Projekt "Kulturna povijest Rijeke: obrazovanje i knjižnice", što ga vodi Marko Medved ,tek je počeo, a ovo otkriće predstavlja važnu kockicu u mozaiku zaboravljenih slojeva gradske prošlosti. 

Jer Rijeka nije samo industrija i luka – ona je i grad duboke, još uvijek nedovoljno istražene kulturne i duhovne baštine.

Poslušajte razgovor s povjesničarom i teologom Markom Medvedom u emisiji Akademskih kvarat ure: