Slavni redatelj u Rijeci: hrvatska premijera dobitnika Zlatne palme

Ljetnom Art-kinu u Rijeci sinoć je priređena hrvatska premijera filma iranskog redatelja Jafara Panahija "Jedan običan incident", nagrađenog Zlatnom palmom na ovogodišnjem filmskom festivalu u Cennesu, uz gostovanje Panahija.

Jafar Panahi je dobitnik i ovogodišnje nagrade Maverick filmskog festivala Cinehill, koji je otvoren u utorak u Fužinama. Ova se nagrada dodjeljuje autorima koji su individualnošću, slobodnim duhom i inovativnošću širili ili šire granice filmskog izričaja. Tako je riječko Art-kino, u suradnji s festivalom Cinehill, priredilo hrvatsku premijeru filma.

Renomirani iranski redatelj u ovom napetom, crnohumornom trileru osvete istražuje moralne pukotine koje otvara trauma represivnog političkog progona. S ovogodišnjom Zlatnom palmom, Panahi je postao jedinim aktivnim redateljem koji je nagrađen glavnim nagradama svih najprestižnijih svjetskih festivala: od Zlatnog leoparda u Locarnu za film "Ayneh", preko Zlatnog lava u Veneciji za "Nema medvjeda", Zlatnog medvjeda na Berlinaleu za "Taksi" do Zlatne palme za "Jedan običan incident".

Film "Jedan običan incident" je snimljen ilegalno, bez dozvole iranskih vlasti, i donosi priču u kojoj naizgled mala i beznačajna nesreća, kvar automobila, pokreće lavinu nezamislivih posljedica za glavne likove: automehaničara, bivšeg političkog zatvorenika, koji je uvjeren da je vlasnik pokvarenog automobila zapravo njegov nekadašnji zatvorski mučitelj.

Jafar Panahi je nakon projekcije filma u Ljetnom Art-kinu kazao da, zbog zabrana u Iranu, prvi put nakon 15 godina može gledati svoje filmove s drugim gledateljima, što je za njega izuzetno iskustvo. "Redatelju je važno da gleda film s drugima, kako bi vidio koje su mu jače ili slabije točke", rekao je.

"Ovakvi filmovi se obično snimaju kad se smjenjuju režimi i sustavi u zemljama. Uvijek sam se pitao što se događa sa ljudima koji su radili za dotadašnje režime kad dođe do promjena, kako će reagirati žrtve sustava, hoće li oprostiti ili će postupati na isti način kao oni koji su ih zlostavljali", naveo je. "Ovim filmom želim postaviti pitanje publici, što učiniti s tim ljudima", istaknuo je Panahi.

Naveo je da je bilo moguće snimiti ilegalno ovakav film jer je režim, gledan izvana strašan, ali kad se živi u zemlji, vidi se da je uz svu moć vlast prazna. "Možete se snaći, biti pametni i pronaći načine. Umjesto 50-tak ljudi na setu, imao sam znatno manje angažiranih, snimali smo vrlo brzo, skrivali snimljeni materijal. Kad su nam zabranili snimanje, uhitili su 15-tak suradnika, ali snimke nisu našli. Nakon mjesec dana smo nastavili snimanje s manje ljudi", rekao je Panahi.

Istaknuo je da su glumci od početka suradnje s njim bili svjesni u što se upuštaju, da su to radili za iranski narod te da su se dogovorili da se nakon festivala u Cannesu svi vrate u Iran, bez obzira što se dogodilo nakon toga. 

Poslušajte prilog Ivana Ribarića: