Lovre: pola stoljeća Halubajski zvončar; oduvijek zaljubljenik u svoj kraj

Miljenko Mladenić Lovre ove nedjelje bio je gost u emisiji "Ćo mi, ćo ti". On je "čovek je ki živeje za svoj kraj". Dolazi iz Viškova, točnije Mladenići, što govori i samo njegovo prezime – jedno od najstarijih halubajskih prezimena.

Lovre ove godine obilježava pola stoljeća kao Halubajski zvončar. Tradicija je to koja je u njegovoj obitelji prisutna već tri generacije. Prvi zvončar u obitelji bio je njegov barba, zatim on, a sad i njegov sin koji je komadant. "Va zvončareh sam bil se: jajar, medo, vrag, veli zvončar, muzikant… Samo nisan nikad bil kapo", smije se Lovre.

Sa zvončarima je proputovao puno zemalja: bili su u Francuskoj, Mađarskoj, Italiji, na Olimpijadi u Sarajevu. Ispričao nam je puno anegdota s tih putovanja – na toj je Olimpijadi upoznao slavnog glumca Kirka Douglasa koji ih je dočekao i počastio bocom vina na kojoj je pisalo - Istravino Rijeka. "Mora da je znao da mi to volimo", priča nam kroz smijeh naš gost.

Više od trideset godina radio je u Brodogradilištu "3. maj", a zatim 11 godina kao komunalni redar u Općini Viškovo. "Kad sam počel delat va Općine, bilo je 5 hiljad judi, a kad san šal va penziju – bilo ih je 15 hiljad. Naš je kraj atraktivan, na lepen je mestu, blizu grada i Opatije, pa su ga judi zavoleli", kaže Lovre.

U općini Viškovo postoje šetnice i biciklističke staze koje je obilježio upravo on, a danas u njima uživaju mnogi stanovnici i posjetitelji Viškova.

Bio je i jedan od prvih članova kulturno-sportskog kluba "Halubjan", osnovanog ranih šezdesetih godina, a i danas je aktivan u Udruzi umirovljenika te organizira druženja i izlete.

Lovre ga zovu oduvijek, kao i cijelu njegovu obitelj. "Za nas reču Lovretovi, mora da je nekad neki Lovre prišal va našu kuću pa je tako to ostalo", priča nam. On je i nono, ima pet unuka i šali se da će sve biti mažoretkinje, a možda bude u budućnosti i jedan zvončar. "Nikada mi ni palo na pamet preselit se. Toliko volim svoj kraj", kaže Lovre.

Poslušajte ćakulu: